U svijetu se 25. novembar obilježava kao Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama. Istog dana počinje kampanja „16 dana aktivizma protiv rodno zasnovanog nasilja“ koja traje do 10. decembra. Tim povodom oglasila se Asima Rizvić, članica velikokladuškog odbora Naše stranke, koja je pozvala sugrađanke i sugrađane da se uključe u kampanju protiv rodno zasnovanog nasilja.

Najčešće se nasilje opisuje kao fizičko zlostavljanje. Međutim, žene žrtve nasilja ne osjećaju bol samo kada ih se udara u glavu, vuče za kosu, baca o pod, prisilno vodi spolni odnos i sl. Žene bol osjećaju i kada im neko prijeti, kada ih svakodnevno vrijeđa, naziva pogrdnim imenom, ograničava slobodu kretanja, ne dozvoljava da zasnuju radni odnos, da obuku odjeću koju žele ili da samostalno donesu bilo kakvu odluku.

Posljednjih godina, a posebno ove godine, u Bosni i Hercegovini svjedočimo sve većem broju femicida kao najekstremnijeg oblika nasilja nad ženama. Ali, moramo znati da femicidu najčešće prethode godine fizičkog i psihičkog nasilja koje žrtve često i ne prijavljuju.

Najviše razloga zašto žene šute i trpe vezani su za strahove. Zlostavljene žene osjećaju strah za svoj život i život svoje djece, strah koji se veže za neizvjesnost i odsustvo zaštite okoline i inertnost sistema koji je gotovo uvijek zakazao. Patrijarhalno odgojene osobe žive sa mišlju da se nasilje u braku podrazumijeva i nemaju pravo da se pobune, ili su odrasle u porodici u kojoj je bilo prisutno nasilje, te takvo ponašanje partnera smatraju „normalnim“, posebno ako su ekonomski ovisne o nasilniku.

Službeni podaci za Veliku Kladušu su jako zabrinjavajući. Od 157 krivičnih djela nasilja u porodici zabilježenih u Unsko-sanskom kantonu prošle godine, čak 46 je počinjeno na području Velike Kladuše, što je porast od 109 posto u odnosu na 2021. godinu. Po tome smo najgora općina u kantonu. U preko 95 posto slučajeva počinioci nasilja u porodici su muževi.

Ako uzmemo u obzir da je dvostruko veća vjerojatnoća da nasilje u porodici ostane neprijavljeno, moramo se zabrinuti i uraditi sve što je u našoj moći da svaki oblik nasilja nad ženama spriječimo. Nije to nešto što je moguće uraditi preko noći i jednom izmjenom zakona. Mi moramo kao društvo u svakodnevnim situacijama jasno pokazati kako nam je rodno i svako drugo nasilje neprihvatljivo.

Važno je uključivanje što većeg broja aktera, od državnih institucija, pravosuđa i policije, preko nevladinog sektora i škola, do porodice i svakog pojedinca. Djevojčice i dječake od malih nogu moramo učiti da ni nad kim ne smiju činiti nasilje niti ga trebaju trpiti od bilo koga, te da svako nasilje trebaju prijaviti, bilo roditeljima, nastavnicima ili policiji“, istakla je Rizvić, koja je po zanimaju pedagogica. (NS)