Drugi nam više niko neće i ne može pomoći
Ranije sam bio pristalica odbrojavanja, više nego što sam danas. Nema više odbrojavanja! Onih novogodišnjih deset, devet, osam… Ili onih kad se isčekuje neki događaj pa se odbrojava dan po dan, sat po sat, minut po minut. Svaki dan za jedan broj manje, sve dok se nismo oprostili od Stare. Odbrojavanje povećava napetost i unaprijed od nečega stvara historiju. Evo nas hvala Bogu u prvom mjesecu u Novoj, koji je valjda bitan samo po tome što je prvi u godini i što sa njime ulazimo u izbornu godinu. Za desetak mjeseci bit ćemo ponovo na poprištu političkog ratišta. Tako najnježnije zvuči romantizirana verzija izborne najave. A, ne, nećemo o tome! Ne zavrijeđuje jer političari i njihove stranke liče na slike mafijaša i lopova, odnosno zločinačkih organizacija, naravno u očima poštenog, bolje obavještenog svijeta. Zato bježimo od predstojećih izbora u ovoj godini i svega što nas očekuje. Radije se vratimo Staroj kojoj je odzvonilo, koja je u našem gradu obilježila krizu vlasti, krizu morala, krizu svijesti, krizu svega i svačega… „Pokopali“ smo je, uz sveopće slavlje i radost što smo zakoračili u Novu – 2016. godinu. Vrijeme će ubrzo pokazati da li smo bili u pravu što smo se radovali dolasku Nove godine ili ne!? Istina, protekla godina nije bila sjajna, obilježile su je opstrukcije najgore vrste kako zakonodavne tako i izvršne vlasti, Još je puno toga po čemu možemo, ako hoćemo, pamtiti godinu koju smo tek ispratili, ali podsjetit ćemo se ipak, nek se zna. Na kantonalnom nivou možemo s pravom ustvrditi da je protekla godina bila – totalno loša pa prema tome drugačije nije moglo biti niti kod nas u Velikoj Kladuši, općini koja je svojim kontinuiranim nazadovanjem, u svemu i svačemu, dospjela na posljednje mjesto od svih općina u USK-u. Obilježje tog nazadovanja je bijedni položaj Kladuščana, izazvan već spomenutom krizom vlasti, krizom morala, krizom svijesti, krizom svega i svačega. Na svu sreću, ovakom negativnom ocjenom ne možemo ocijeniti druge općine u Kantonu. Tu je, treba biti objektivan, situacija negdje nešto bolja a negdje znatno bolja i nigdje lošija. To što u Velikoj Kladuši svjedočimo stalnim političkim turbulencijama i nije tako loša pojava, naravno, ne tvrdim ovo u ime građana jer njima je svega preko glave a od turbulencija im se vrti u glavi. Međutim, objektivno i realno, treba očekivati da je ovima sada na vlasti a koji proizvode turbulencije dugoročno odzvonilo.
Godina iza nas je, eto bila takva kakva je bila i naknadne intervencije za nekakav popravak jednostavno nisu moguće. Ali šta nas to ipak čeka u Novoj godini, kakve su procjene, prognoze? Ne treba a priori biti pesimista, ali naravno ne treba biti ni nešto posebno „vidovit“, pa ne vidjeti da nam 2016. godina neće donijeti mnogo dobroga. Spisak katastrofičnih naznaka u svijeu je zbilja dugačak i… daj Bože da bude prema dobru! Veliku Kladušu ovakve katastrofe za sada zaobilaze (osim radikalizma) i naša elementarna nepogoda je naša aktuelna izvršna i zakonodavna vlast a nju je moguće otkloniti već na slijedećim izborima u oktobru.
U našoj Velikoj Kladuši, konkretno, sasvim je izvjesno da će se kriza vlasti nastaviti, do oktobra sasvim sigurno, a vjerovatno i dalje, jer logika vladanja ovdje jednostavno ne dozvoljava stabilnu i prosperitetnu vlast. Gdje to, osim u Velikoj Kladuši, ima toliko eksperimentizma i noviteta i gdje ima takav oblik vladavine u kojoj pozicija drži sve poluge vlasti a koja odavno nema većinu i ne podržava načelnika kojega je birala i dovela na funkciju. Takva politika koči privredu jer sistem je takav da stalno regeneriše krizu i na koncu – propast, ukoliko se naravno, u međuvremenu nešto bitno ne izmijeni. A, volje da se nešto bitno promijeni – očito nema! Niti u Bosni, niti u entitetima, kantonima, općinama…Vječni status kvo potvrdit će najvjerojatnije i predstojeći lokalni izbori!? Pa, gdje nam je kraj? Perspektiva u Novoj, koja je tek počela, dakle nije nimalo ružičasta, naprotiv. Zato, sretna nam Nova godina i – nek’ nam je dragi Bog na pomoći! Drugi nam više niko neće i ne može pomoći, jer mi stalno živimo u uvjerenju da nam je za sve loše stvari apsolutni krivac nego drugi, naša vlast, a kako je ona naš izbor, ko je onda krivac?! Vlast je samo ogledalo naroda! Ovakvi kakvi smo, bolje nismo ni zaslužili! Esad ŠABANAGIĆ
