Od protesta za prava žena do cvijeća i poklona
Širom svijeta današnji dan se obilježava kao Dan žena. Međutim, historijat ovog praznika i važnost obilježavanja 8. marta ne veže se samo za poklanjanje cvijeća i pažnje tog jednog dana, već za cilj ima skrenuti pažnju na hrabrost, snagu i mogućnosti žena koje istinski pokreću svijet. Zašto je važno obilježavati Dan žena? Deformacijom tradicija, 8. mart, Dan žena, veoma se približio danima čija je simbolička vrijednost gotovo suprotna njegovoj – Danu majki i Danu zaljubljenih. Iako su, bez sumnje, mnoge žene ujedno i majke i/ili zaljubljene žene, historije ustanovljenja ovih datuma rijetko su se ukrštale. Ideja da se obilježava međunarodni dan žena prvi put se pojavila početkom 20. vijeka u doba brze industrijalizacije i ekonomske ekspanzije koja je često dovodila do protesta zbog loših uslova za rad. Žene zaposlene u industriji odjeće i tekstila su javno protestovale 8. marta 1857. u New Yorku. Tekstilne radnice su protestovale zbog loših radnih uslova i niskih plata. Demonstracije je rasturila policija. Te iste žene su osnovale sindikat dva mjeseca kasnije.
8. mart, važan podsjetnik na borbu za prava žena
Protesti 8. marta su se događali i narednih godina, najpoznatiji je bio 1908. godine kada je 15.000 žena marširalo kroz New York tražeći kraće radno vrijeme, bolje plate i pravo glasa. Godine 1910. prva međunarodna ženska konferencija bila je održana u Kopenhagenu u organizaciji Socijalističke Internacionale te ustanovila „Međunarodni dan žena“ na prijedlog slavne njemačke socijalistkinje Clare Zetkin. Slijedeće godine Međunarodni dan žena obilježili su milioni ljudi u Austriji, Danskoj, Njemačkoj i Švicarskoj. Ti događaji su se poklopili s požarom u fabrici Triangle Shirtwaist u New Yorku, nakon koga su slabe mjere sigurnosti na radu označene kao razlog za veliki broj žrtava. Pred početak Prvog svjetskog rata žene širom Evrope su održale mirovne demonstracije 8. marta 1913. godine.
Prvi svjetski rat, položaj žena i pravo glasa
Prvi svjetski rat je neizravno ojačao položaj žena jer su se dokazale kao nosioci privrede dok su muškarci ginuli u rovovima. 8. marta 1917. godine 90.000 žena je u poluvremenu ruske boljševičke revolucije u St. Petersburgu protestovalo za „mir, hljeb i zemlju“, a protest je doveo do abdikcije ruskog cara. Zaslugama Aleksandre Kolontaj, neposredno po svršetku Oktobarske revolucije 8. mart zvanično postaje praznik u Sovjetskom Savezu.
Nakon rata, Velika Britanija (1918.) i SAD (1920.) su ženama dali pravo glasa. Do tada su samo muškarci uživali ovo pravo, a mnoge velike svjetske zemlje su pravo glasa (izbora) ženama dali puno godina kasnije. Tokom tridesetih godina XX stoljeća pa do sredine šezdesetih Međunarodni dan žena je povezivan sa komunizmom i na Zapadu se nije slavio. Sredinom šezdesetih feministički pokret ponovno uzdiže taj dan. Ujedinjeni narodi su 1975. godinu proglasili „Međunarodnom godinom žena“, a 1977. su donijeli i rezoluciju o redovnoj proslavi Međunarodnog dana žena.
8. mart, umjesto nekadašnjeg „borbenog dana“ preobražava se, šezdesetih godina, u dan majki, praznik roditeljice i odgojiteljice. Iako bez osnovnih političkih i socijalnih prava 1913. godine u Sarajevu, 2.000 žena iz BiH svih vjeroispovjesti održalo je prvu proslavu ženskog dana. U vrijeme SFRJ 8. mart je polako gubio svoju jasnu feminističku, političku i ideološku osnovu i postajao je potrošački praznik, banalizujući se i pretvarajući u sopstvenu parodiju. Nakon raspada Jugoslavije, 8. mart se „slavi“ na način da to nema nikakve veze sa feminističkim, političkim prvobitnim idejama, već je u službi kapitalističkog konzumerizma, kupovine cvijeća i poklona.
Prava žena danas
Nesumnjivo je da su prava žena danas u znatno većem fokusu nego što je to bilo godinama unazad, ali to još uvijek nije dovoljno. U mnogim zemljama svijeta, pa i u našem okruženju, svakodnevno se dešava nasilje nad ženama, žene su potčinjene, diskriminirane i omalovažavane.
U takvom ozračju, evo dočekali smo za oči najljepši praznik koji, poput drugih, nema neku posebnu važnost ali su nam ovog praznika važne osobe koje ga slave. Zašto nam ovi praznici u martu (Dan nezavisnosti i Dan žena) nisu podjednako važni, već kako kome! Krajišnici vole svoju državu a Bogami vole i žene, iznad svega. Evo i potvrde: Dan državnosti BiH u Velikoj Kladuši nije ove godine uopće službeno obilježen, (osim na nivou nekih škola i političkih partija) a što se tiče Osmog marta, e tu je situacija bitno drugačija. Ako se ovaj dan ne bi proslavio, onda stvarno ne bi znali što je praznik mada se slavi ipak malo drugačije nego ranije. Neki tvrde da je 8. mart, Dan žena, samo zato što je osmica jedini broj s dvije rupe. Kad se malo bolje pogleda, žene se jesu izborile za ravnopravnost, ali nisu puno postigle. Nekad su bile neravnopravne s pravim muškarcima, a danas su ravnopravne s nikakvim muškarcima. Ko je za ovakvu situaciju zaslužan, demokratija svakako, a žene, onako?
Žena, kako to gordo zvuči – svakog 8. marta! Žene su poezija! Žene su najljepša greška prirode! Sve žene su predivne! Žene su zagonetka! One su najljepši biser u moru življenja! 
Žene su savršenstvo! Žene su ravnopravni članovi našeg demokratskog društva. One imaju pravo da rade sve poslove, ravnopravno sa muškarcima. Žene su kroz vjekove nepravedno zapostavljene, a sad više nije tako. Žene su se dokazale svojim radom, i one na tom planu postižu velike rezultate. One su zaposlene na veoma važnim mjestima. Imamo u Velikoj Kladuši čak i jednu kandidatkinju za načelnicu Općine na predstojećim Lokalnim izborima! Zato, našim dragim ženama, našem cvijeću, našim draguljima, našim ljepojkama, našim čarobnicama, našim vilama…našim zloćama, zmijama, radodajkama, poleđušama, poklonimo barem cvijet, ili nekakav poklon za njihov dan, ili danak, ako hoćete. Obradujte svoju majku, svoju ženu, kćerku, svoju sestru, tetku, strinu i ujnu. Obradujte ih za 8. mart, koji je sve više dan vaših žena, a sve manje Dan žena. Na 8. mart, vi ste ti koji mogu da obraduju. Budite muško bar na Dan žena, a ostatak godine provedite kako znate i umijete! Esad ŠABANAGIĆ