Od 88 registriranih udruženja 20 je vidljivo u javnoj sferi po rezultatima za „bolji Ključ“, a 40 ih je u evidenciji Općine

Za stvaranje objektivne slike vladinog  i nevladinog sektora u općini Ključ kao dvije, uslovno rečeno, paralelne stvarnosti koje se međusobno, htjeli-ne htjeli, prožimaju, došli smo na pravu adresu, u „srce“ ključke administracije. U jednom uredu na spratu radi Azra Kujundžić, viševalentni službenik ili slengovski, „djevojka za sve“. Formalno je Kujundžić viši referent za podršku razvoju, a novinarska predodžba o njoj, obzirom na njeno dugogodišnje liderstvo u ključkom nevladinom sektoru, bila je da uz „razvoj“ obavlja i poslove općinskog koordinatora za nevladine organizacije.  Azru Kujundžić poznajemo kao aktivistu Udruženja „Kosmos“. Iako je za ovaj posao zadužena Zehra Čajić iz Službe za društvene djelatnosti, Kujundžić  sa njom blisko sarađuje u ovom segmentu, posebno u pitanjima javnih poziva, seminara, edukacija i sl.

Petnaest godina „Kosmosa“

U Ključ stižemo sa službenim podatkom Ministarstva pravosuđa i Uprave Unsko-sanskog kantona iz 2017. godine o 88 zvanično registriranih udruženja na teritoriji ove općine. Kako je na službenoj stranici Općine Ključ na jednom od naslovnih linkova „zavedeno“ 40 udruženja koja djeluju u razvoju civilnog društva, naš  zadatak je da kroz razgovore sa aktivistima NVO i predstavnicima „države“ u Ključu donesemo što realniju sliku o ovom segmentu posebno apostrofirajući „ženski“ problem, tačnije ulogu žena-aktivistkinja u NVO. Azru Kujundžić pitamo koliko je aktivnih udruženja, onih koji su „vidljivi“ u javnom prostoru.

-Mogu reći da svi „nešto rade“ u svom domenu, ali manje su aktivni kod implementacije projekata. Na primjer, imamo tri aktivna nogometna, karate i tae- kvan-do kluba, muške i ženske odbojkaške klubove; oni doista rade pod patronatom Sportskog saveza. Zatim, vrlo aktivna su tri omladinska udruženja – „Kosmos“ čija sam ja predsjednica, „Dekameron“ i „Vijeće mladih općine Ključ“ kao krovna organizacija mladih na općini. Moram pomenuti i dva planinarska udruženja „Lanište“ i „Eko-sport“, zatim dva vrijedna udruženja koja brinu o djeci sa posebnim potrebama „Lejla“ i „I mi se budimo“. Imamo veoma aktivno i kvalitetno udruženje građana oštećenog sluha i govora koje uspješno realiziraje projekte za svoju populaciju, pa Udruženje za mentalno zdravlje „Tunel“ – nabraja Kujundžić.

Ističe kako su u „Tunelu“ posebno aktivne žene, nedavno su žene iz „Tunela“ učestvovale u sarajevskoj manifestaciji „Trčanje za zdravlje“, a od ženskih udruženja pominje „Ključke bisere“, „Ključ budućnosti“ kao i nedavno formirano udruženje „Bosansko-kanadsko humanitarno društvo“ koje brine isključivo o djeci slabog materijalnog stanja.

-Mi svakodnevno imamo 426 djece-učenika koja dobijaju topli obrok ili sendvič, a dva puta godišnje sponzorstvo posebno djece bez jednog roditelja, što je zasluga ovog udruženja koje u Ključu djeluje dvije godine – napominje  Kujundžić.

Složiće se da od nekih 90 registriranih udruženja njih 15-20 zaista ima rezultate. -„Kosmos“ postoji 15 uspješnih godina, a počelo je saradnjom mladih Ključa i susjednog Ribnika (općine koja je nastala u Dejtonu, u Republici Srpskoj) i danske komune Holmegard. Uspjeli smo jer su to mladi željeli, a pomogla nam je u početku, kada je bilo i najteže, i njemačka organizacija „Mostarfriedens“ iz Potsdama, koja je  već tada radila projekte sa Evropskom komisijom. Tada se to zvalo „Mladi“ pa „Mladi u akciji“, a danas je to „Erasmus Plus“. Naučili su nas kako se radi, kako se pišu projekti i aplikacije. Kad  pomenem projekte to su razmjene mladih, trening, kursevi, seminari, edukacije, jedna vrsta dobrog neformalnog obrazovanja – priča Kujundžić.

Kao  primjer jedne osviještene ekološke akcije pominje „Otpad nije smeće“ iz 2006. godine kada su mladi iz evropskih država očistili obale rijeke Sane kod Ključa, a od smeća napravili umjetničku instalaciju i prezentirali je građanima Ključa u centru grada. Edukacija im je pomogla da rade najbolje projekte sa Evropskom komisijom što je i zvanično potvrđeno od Ministarstva civilnih poslova i komunikacija BiH –ostalo je je samo „tajna“ kako iz malog Ključa stiže toliko projekata kod Evropske komisije i bivaju prihvaćeni.

Hađija, Azra, Jasmina, Denisa, Jasminka…

Azra Kujundžić, Jasmina Banjalučkić, Denisa Burzić, Hađija Bajrić, Jasminka Filipović… mini je plejada ključkih žena liderica NVO, svaka uspješna na svoj način. Čini mi se da nismo daleko od istine da su one sa svojim idejama, organizatorskim sposobnostima, kreativnošću i stalnim edukacijama spiritus movens ključkog nevladinog sektora.

-Neću govoriti o sebi, ali recimo Jasmina Banjalučkić je od nekadašnjeg člana „Kosmosa“ kroz edukacije kroz koje smo zajedno prolazili uspjela  završiti i  studij i danas  je generalni sekretar Vijeća mladih FBiH. Denisa je dugo godina bila volonter u Udruženju „I mi se budimo“ a onda je osnovala novo slično udruženje kako bi se bavila jednim drugim segmentom, djecom sa poteškoćama u razvoju. Hađija Bajrić je još 1996. godine osnovala udruženje „Ključki biseri“  kada mi mlađi nismo ni znali šta to znači. Ili Jasminka Filipović, žena koja danas u svojoj organizaciji  samostalno radi projekte, a učila je kod nas u „Kosmosu“. Moguće i da smo imali sreću što je tada koordinatorica ispred Općine bila takođe žena, Hata Šabić, pa smo imali podršku u svemu. Mi smo nastojali da izgradimo bolji Ključ kroz ekološke akcije, neformalno obrazovanje, vidite da su naš grad i rijeka čisti, a da nevladin sektor radi i da postoji povjerenje, govori i primjer da je gradska plaža „Alina luka“ pod ingerencijom Kajak-kanu kluba, a ne neke općinske ustanove ili preduzeća– objašnjava Kujundžić.

Denisa Burzić u Udruženju za pružanje psiho-socijalne podrške ženama i djeci „Lejla“ radi sa djecom koja imaju poteškoće u razvoju, tu je i organizator i edukator. -Udruženje „Lejla“ se razlikuje od većine udruženja jer radimo svaki dan, i trudimo se da imamo sva stručna lica koja su potrebna za kvalitetan rad sa djecom koja imaju poteškoće u razvoju. Nadala sam se da će lokalne vlasti, pa čak i „država“ prepoznati važnost jednog ovakvog udruženja jer se radi o djeci koja trebaju svakodnevni rad, sa novim, svjetskim metodama rada, međutim osim moralne podrške dobili smo vrlo malo. Od samog početka finansiramo se od donacija i projekata. Bila su tu i tri projekta sa federalnog nivoa u iznosima od 5.000 KM godišnje ali to nije dovoljno da bi se radilo kvalitetno. Mjesečni troškovi kirije, računa i stručnih saradnika (defektolog, logoped, psiholog, pedagog) i edukatora iznose 1.600 KM. Problem u Ključu jeste nedostatak sredstava ali i redanje prioriteta, nedostatak razumijevanja, nedostatak empatije prema ciljnoj grupi sa kojom se radi u našem udruženju – kaže Burzić.

Ističe kako se kvalitet rada zadržao zahvaljujući organizaciji „Lions Club“ i „Nova Nada“ iz Norveške koji su prepoznali važnost rada sa djecom predškolske i školske dobi i ulažu mnogo u  rad ovog udruženja, a naglašava da bi se udruženje ugasilo prije dvije godine da nema ove pomoći.

-Vjerujem da sva manja udruženja i manje organizacije imaju isti problem, problem finansiranja i nažalost mislim da neke ozbiljnije promjene teško da će se desiti jer mnogo veće organizacije ne uspijevaju riješiti taj problem u našoj državi. Sva udruženja sa kojima imamo potpisan memorandum o saradnji vode ili su osnovale žene što je jako zanimljivo i sve ih mogu okarakterisati kao hrabre, uporne i dosljedne u onome što rade. Koliko dugo će izdržati i da li će uspjeti ostvariti svoje ciljeve to se ne može predvidjeti jer, nažalost ne zavisi od kvaliteta i znanja koje nude. Ostaje nam da se borimo za uglavnom šestomjesečne projekte stranih organizacija koje još uvijek tolerišu nezainteresovanost lokalnih vlasti spram najranjivije kategorije, djece sa poteškoćama u razvoju – kaže naša sagovornica.

Hađija Bajrić vodi najdugovječnije ključko Udruženje žena „Ključki biseri“. Osnovano je 1996. godine, preregistrirano 2003., broji 80 članova. Za svoj rad nagrađeni su općinskim prostorom od skoro 500 kvadrata na pet godina bez naknade. Udruženje i predsjednica su u dva navrata dobili najveće općinsko priznanje „15. septembar“. Bilo  bi potrebno mnogo prostora za nabrajanje svih njihovih uspješnih projekata – „Niko  gladan” – Hrana, vitamini, bebi hrana – 2400 korisnika – (Kinder Hilfe), „Uzimljavanja” – 2.217 korisnika – hrana, odjeća ogrjev (Njemačka vlada), „Odjeća obuća – 650 korisnika – odjeća, obuća (UNHCR), „Stočni fond” steone junice i ovce – 95 korisnika (UNHCR), Obuka – kurs informatike, šnajderi, frizeri – 390 korisnika, Psihosocijalni – raseljena lica Kosova i Sandžaka – 134 korisnika, Kreditiranje „Solvodi” – 3 korisnice po 10.000 KM pod povoljnim uslovima… „Ključki biseri“ su dobitnici priznanja „Prava liderica“ od organizacije „Tareas Solidaries“ iz Španije, a 2007. godine udruženje je posjetio američki ambasador u BiH Kliford Bond. Hađija Bajrić smatra da je za, generalno, loše stanje u NVO kriv upliv politike.

-Kad se tiče lokalne zajednice bitan momenat je garnitura koja vlada u njoj. Nesretna okolnost za NVO je što sva sredstva idu preko ministarstava ili nekog drugog subjekata u državi – malo ima direktnih javnih poziva od stranih organizacija. Tako da kod raspodjele sredstava gleda se kojoj partiji ko pripada ili ne pripada, bez obzira na kvalitet. Nažalost, u skoro svim stranim organizacijama koje djeluju u BiH zaposleni su naši ljudi koji po svojim apetitima biraju potencijalne dobitnike. Prije deset godina moja organizacija je implementirala tri projekta Američke ambasade jer su stranci direktno odobravali projekat, dok danas najveći broj projekata ide preko UNDP-a, gdje su se uvukli lokalci koji nekim kanalima i svojim kriterijima dijele sredstva. A što je najpogubnije, ne dobivate povratnu informaciju ni obrazloženje zbog čega je odbijen projekat – kaže Bajrić.

Ona smatra da bi žene morale mnogo više da sarađuju, a ne da „misle muškom glavom“ i da ne rade jedne protiv drugih, čega ima u praksi. Da nije toga više bi žena bilo u izvršnim i zakonodavnim tijelima na direktorskim mjestima. I one koje se izbore za neku poziciju moraju biti podobne, a to ne ovisi o ženama, nego o politici – mišljenja je Bajrić.

Ona  je stava da zbog „zagađenosti“ politikom mnogi aktivisti ne pokazuju interes za proširivanjem znanja za pisanje projekata, jer se nadaju da će „preko politike“ na lakši način doći do projekta. Navodi, po njoj, nakaradnu praksu da je npr. za 27 NVO registriranih u Ključu u budžetu za 2019. godinu izdvojeno ukupno 9.000 KM, a svi su pisali projekte po modelu UNDP-a i EU. Prilikom dodjele sredstava ljudi u općinskim komisijama, nažalost, po nečijim direktivama donose odluke, pa se tih 9.000 KM linearno podijeli na devet udruženja, što po riječima Hađije Bajrić ubija motivaciju za rad. U ambijent zanemarivanja uključeni su i mediji koji selektivno prate male i skromne projekte NVO, a zaobilaze one koje lokalnoj zajednici donose veliku korist.

Azra Kujundžić, na istu temu o transparentnosti finansiranja, ističe kako Općina koristi LOD II metodologiju za raspisivanje javnih poziva za projekte NVO-a i ima formiranu komisiju koja prati sve prijave i transparentno dodjeljuje sredstva po javnom pozivu.

-Naravno, tu nekad igra i politički uticaj kod favorizovanja pojedinih organizacija, međutim u zadnje vrijeme pri raspisivanju Javnih poziva od međunarodnih donatora, a da bi se jedinice lokalne samouprave prijavile na iste traži se dokaz o transparentno objavljenom javnom pozivu za OCD. Kada govorimo o lobiranju to je jedna prednost koju bi lideri i članovi organizacija trebali da posjeduju, jer neki projekti koji se finansiraju od međunarodnih, ali i domaćih donatora čak i potenciraju dobre lobističke sposobnosti kako bi OCD implementirali kvalitetne projekte – kaže ona.

Jasminka Filipović iz Udruženja oštećenog sluha i govora „UGS“ radi u ovom udruženju od 1998., a od 2005. se radi aktivnije za oko 150 članova. Ona je jedna od aktivistkinja koja je naučila kako da napravi kvalitetan projekat. Zahvaljujući njoj članovi dobijaju slušne aparate koji nisu jeftini, baterije i tzv. otiske.

-Do sada smo realizirali 32 projekta za naše članove. Za koji dan idemo na potpisivanje novog projekta sa Federalnim ministarstvom rada i socijalne politike. Uglavnom sredstva obezbjeđujemo sa federalnog nivoa i od stranih ambasada. Veći donatori traže učešće  od nas što mi nismo u stanju, pa  smo „osuđeni“ na skromnije projekte. Naši godišnji prihodi su od 50.000 do 60.000 KM – kaže Filipović.

Općina nudi suport

Načelnik Nedžad Zukanović ističe da je Općina Ključ 2011. godine prihvatila LOD metodologiju propisanu od strane UNDP-a i međunarodnih organizacija za javne pozive za nevladine organizacije. Dodaje da su 2004. godine usvojeni Kriteriji za dodjelu sredstava te potpisan Sporazum sa Centrom za promociju civilnog društva (CPCD) o načinu dodjele sredstava iz budžeta općine.

-Zbog transparentnog rada sa organizacijama civilnog društva Općina Ključ je 2012/2013. godine nagrađena BEACON shemom za partnerstvo Općine sa organizacijama civilnog društva – kaže Zukanović.

Naglašava kako se takođe svake godine izdvoje i posebna sredstva za udruženja za realizaciju aktivnosti obilježavanja značajnih datuma, te da su općinske službe uvijek spremne da savjetodavno pomognu kod izrade projektnih prijedloga na koje bi mogli aplicirati različitim federalnim ministarstvima i donatorima. Zukanović navodi kao značajnu stvar da organizacije civilnog društva pravdaju utrošak sredstava i dostavljaju godišnje izvještaje u vidu informacije Općinskom vijeću Ključ.

Azra Kujundžić smatra da je LOD metodologija najbolja za udruženja koja počinju sa radom i na naše pitanje „zašto“, odgovara: -Zato što kad ljudi pogledaju aplikacijski paket u prvom trenu pomisle, Bože, što je ovo komplikovano. Kada urade logičku matricu onda sve postaje jednostavno. Logička matrica  vas dalje vodi.

Ključanka Jasmina Banjalučkić, generalni sekretar Vijeća mladih FBiH, liderica NVO koja se ostvarila u rodnom gradu, iz nove, sarajevske pozicije, gdje je sjedište Vijeća mladih FBiH, ovako vidi situaciju u Ključu.

 

–Mislim da je Općina Ključ veoma dobar primjer u domenu odlaska i umiranja civilnog sektora. U periodu kada smo osnivali Vijeće mladih Općine Ključ kao krovnu organizaciju mladih imali smo značajan broj aktivista i volontera koju su zaista bili aktivni ne samo u Ključu, već su radili na inicijativama i projektima na nivou BiH, ali i na internacionalnim projektima. Danas je taj broj jako mali i trenutno su tu tri ili četiri osobe na području cijele općine koje zaista nešto i rade u civilnom sektoru. Ako to usmjerimo na polje mladih onda je taj broj još manji. Ono što je simptomatično jeste da su aktivnosti institucija vlasti veoma male, ili čak izostaju. Iako je Općina Ključ imala Strategiju prema mladima ovaj dokument nikada nije imao budžetsku stavku niti su se sredstva usmjeravala u skladu sa predloženim mjerama za poboljšanje položaja mladih. Nažalost, moram reći da su i u ovoj općini kao i u većini drugih, mladi na posljednjem mjestu. Mehanizmi propisani Zakonom o mladima se ne implementiraju i mladi uglavnom nisu uključeni u procese donošenja odluka – kaže Banjalučkić.

Veoma je zanimljiv i njen stav o tzv. ženskom pitanju u ovom gradiću. –U Ključu nemamo ženske organizacije, odnosno organizacije koje se bave pitanjem žena, rodnom ravnopravnosti i slično. Žene su veoma malo zastupljene u ovom sektoru iako moram istaći da imamo nekoliko njih koje zaista mogu odgovoriti potrebama, ali nažalost nemaju adekvatne sagovornike. Kao i u većini manjih sredina i u Ključu je pitanje žena, poput onog o mladima, na zadnjem mjestu. Tu je prisutan izgovor, imamo važnijih problema… Ako bi govorila u kontekstu javnog života i prisustva žena u javnoj sferi, onda bi prvo istakla da ne vidim javni život u Ključu gdje bi žene i mogle uzeti učešće. Ja kao omladinska radnica, liderica i neko ko je proaktivan većinu aktivnosti nisam mogla provoditi jer za iste nisam imala prostor niti sagovornike. Valjda je to sudbina malih sredina gdje postajemo zatočenice „malih prostora“ – govori Jasmina Banjalučkić. Midhat DEDIĆ

Ovaj prilog Redakcija ReprezenT-a realizira u okviru Projekta „Osnaživanje uloge žena u javnom životu USK-a“ kojeg podržava USAID a implementira Centar za promociju civilnog društva (CPCD) Sarajevo. Projektom se želi povećati vidljivost žena u svim sferama njihovog djelovanja, podjednako u svih osam općina USK-a, sa ciljem senzibilizacije javnosti o njihovom položaju i problemima te načinima kako takvo stanje eventualno poboljšati i mijenjati.