Mia Ribić, četrnaestogodišnja djevojčica iz Velike Kladuše, čudo je od djeteta, od svoje pete godine, a danas je već čudo od djevojčice. Javnosti je već poznato da je višestruka prvakinja Hrvatske i pobjednica na brojnim međunarodnim takmičenjima u motocrossu. Njena hrabrost, istrajnost i upornost, opredijelili su nas da o njoj pripremio ovu sveobuhvatnu reportažu, u kojoj smo iapk u fokus stavili njenu „prvu ljubav“. Mia je najmlađa takmičarka u historiji moto-sporta, a motocross je jedan od najekstremnijih sportova koji zahtjeva brzinu, fizičku spremu, preciznost, žrtvovanje i odricanje. Sve navedeno karakteriše „lutku na motoru“ koja je nemilosrdna prema dečkima sa kojima se ravnopravno takmiči i koje uglavnom redovno pobjeđuje bilo da vozi po blatu ili prašini, i bez obzira što je motocross muški sport.

Kladuščanka Mia već je četverostruka uzastopna prvakinja Hrvatske u motocrossu i supercrossu u klasi MX 50 juniori i jedina je do sada dobitnica „Zlatne kacige“ u ovom sportu. Ovu hrabru i neustrašivu djevojčicu i njene roditelje dobro smo upoznali družeći se sa njima na dvije velike moto trke u oktobru i novembru ove godine. Na posljednjoj utrci koja je održana u Gornjoj Petrički kod Bjelovara svjedočili smo još jednom u nizu velikih uspjeha ove neustrašive Kladuščanke, kojoj smo dodali novi epitet „Leteća Kladuščanka“, jer je postala viceprvakinja Hrvatske u motocrossu za 2019. godinu iako je do ove trke zauzimala treće mjesto, iza dva dečka. Na stazi u Gornjoj Petrički koju posebno voli, u dvije vožnje ostvarila je drugo mjesto i svoga direktnog rivala Dinu Lončara tako pretekla i čvrsto zauzela drugo mjesto, podsjećamo, u konkurenciji sa muškarcima.

Mia je ovim rezultatom dostigla svoj vrhunac jer objektivno više i nije mogla budući je prvak Luka Kunić nosilac titule evropskog prvaka. Mia svojom neustrašivom vožnjom oduševljava sve navijače i najviše publike na trkama je na njenoj strani, a mnogi zbog nje i dolaze na utrke. Pored pomenute titule „Zlatna kaciga“ Mia nosi i titulu „Otkriće godine“, dakle sve ono što bi bilo koji vozač motocrossa mogao samo poželjeti. Ova svestrana djevojčica pleše, pjeva, komponira, igra odbojku, odlična je učenica, tečno govori engleski jezik i velika je aktivistica za dječja prava u svojoj školi.

Sa nepunih pet godina učestvovala je na svom prvom takmičenju. Bilo je to u Hrvatskoj, jer u Bosni i Hercegovini nema takmičenja u njenoj kategoriji. -Kada smo došli na takmičenje, organizatori su jedva prihvatili i dozvolili njeno učešće, kaže njen otac, serviser i trener Andres Ribić.

Majka Saida Mujezinović Ribić, čija ljubav jedva tolerira rizik ovog sporta, brine o opremi, ishrani, mada bi, kako kaže, više voljela da Mia pleše balet, „ali protiv nekih stvari se ne može“. Mia je neustrašiva, zaigrana, radoznala, jednostavna djevojčica, vrlo susretljiva sa novinarima i nadasve skromna. O njenim vrhunskim rezultatima u školi koju pohađa malo se zna, jer Mia jednostavno o tomu uopće ne priča. Dostigla je sve tajne motokrosa. Ali, snovi o nastupima i takmičenjima njoj tek počinju slijedeće godine, koju već s nestrpljenjem čeka. Više o ovoj svestranoj djevojčici, o čudu od djeteta i još mnogo čemu, pogledajte u ovoj video  reportaži…

 

Motokros je inače jedan od najekstremnijih sportova i zahtijeva brzinu, preciznost, fizičku spremu, žrtvovanje i odricanje. Sinonim je za adrenalin, ali i za prašinu, kišu, blato… Mnogi bi rekli, muški sport. Ipak, jedna 14-godišnjakinja iz Velike Kladuše ruši te stereotipe i svojim primjerom pokazuje da i djevojčice mogu biti itekako uspješne u ovom sportu. Mia Ribić prvi put je na motocikl sjela kad je imala nepune četiri godine, a kao petogodišnjakinja učestvovala je na prvenstvu Hrvatske.

Njen otac Andres veliki je ljubitelj motocikala i čini se da je Mia tu ljubav naslijedila. -Ne mogu tačno objasniti zašto volim motokros, to je nešto u čemu, zaista, uživam i što me ispunjava. Ne mogu zamisliti da se ne bavim ovim sportom. To mi je u krvi, govori nam Mia.

U dosadašnjoj karijeri ima odvezenih osam sezona i skoro 300 utrka. -To je podatak kojim se ne može pohvaliti veliki broj takmičara u bilo kojem sportu, pogotovo ovako teškom, za koji mnogi tvrde da nije za djevojčice, kaže Andres Ribić te dodaje da je na samim počecima hrvatski Motociklistički savez odbio Miji dati vozačku licencu, jer im je bilo neshvatljivo da petogodišnjakinja može voziti motocikl. Mlada Kladušanka tri godine zaredom je osvajala prvenstvo Hrvatske u motokrosu i superkrosu te je u svojoj klasi MX 50 osvojila najveće priznanje – „Zlatnu kacigu”. Ovu nagradu opravdala je osvajanjem prvenstva i četvrtu godinu zaredom, što još nikome nije pošlo za rukom.

-Odvažna je, neustrašiva i samostalna. Njene akrobacije u zraku ostavljaju bez daha i takmičare i navijače, govori Mijina majka Saida, a mi to ovom reportažom i potvrđujemo. Saida, kao i svaka majka, sa strepnjom posmatra kćerkine skokove. Ipak, najčešće briše suze radosnice, i to kada Mia osvoji pehar, kojim obogati svoju impresivnu kolekciju.

Odličan učenik 

Mia je učenica devetog razreda Osnovne škole „25. novembar” u Velikoj Kladuši. Iako ponekad zadaću piše u putu, na povratku s treninga, odličan je i aktivna učenica. Veoma je aktivna u borbi za dječja prava, naročito u posljednje vrijeme u kojem vlasti na adekvatan način ne rješavaju probleme migrantske krize na području Velike Kladuše a posebno u neposrednoj blizini njene škole.

Hrabrost, istrajnost, upornost, uz velika roditeljska odricanja, tajna su uspjeha velikokladuške „lutke na motoru“ i najmlađeg natjecatelja u historiji moto-sporta. Ljubav prema motorima i vožnji buknula je slučajno. Ovako počinje priča četrnaestogodišnje Mije Ribić iz Velike Kladuše, koja je s nepunih šest godina savladala sve vještine motokrosa. I stigla do državne prvakinje Hrvatske, jer u Bosni i Hercegoviie, još nema takmičenja za njen uzrast. -Imala sam četiri godine i već nakon godinu dana vozila sam pravi kroser i bila na prvom takmičenju, sjeća se Mia, koja je tada lutke i druge igračke ostavila za, kako kaže, neko drugo vrijeme. Odluku da vozi motor sa četiri godine i još da se takmiči objašnjava Mijin otac Andres Ribić. -Mia je jednostavno rođena za motore, za vožnju. Osjetili smo to čim je prohodala. Po kući je pravila vratolomije biciklom, svačim što bi dohvatila. A od prve vožnje do prvog takmičenja trajalo je nepunu godinu, kaže on i dodaje kako nogama nije mogla zemlju dohvatiti, a kada bi se trebala zaustaviti, vikala bi: „Uhvatite me…“.

Odmah na prvoj utrci izmamila je uzdahe i oduševila sve. Otvorilo je to vrata daljim takmičenjima, pobjedama, nagradama. Ali, pratili su je i problemi. Nigdje u blizini nije bilo staze za trening. I za to se moralo putovati u Karlovac, u susjednu Hrvatsku, ili čak u Sloveniju. Često je sa samo dva do tri treninga stizala na takmičenja.

-Osjećam se sretno kada sjednem na kroser, za mene tada počinje novi svijet, sve. Samo mi je u glavi – da budem prva, da ih prestignem… I onda kada uspijem, bude mi drago. Meni nije važno učestvovati, već mi je važno pobijediti, priča Mia.

Iza svake njene pobjede, svakog nastupa, uigran je tim. Mijini pomagači ne poznaju prepreke. Otac Andres i majka Seida sve su podredili njenoj vožnji i njenim obavezama. -To nisu samo odlasci na utrke, stalno smo uz nju i s njom i na treninzima. Godišnje pređemo i po 20.000 kilometara od treninga do takmičenja. Mi smo s druge strane… Brinemo o motoru, o svemu, jer, uglavnom, najveći dio troškova, opremu, motor… osiguravamo sami.

Pjeva, svira gitaru, uči jezike…

U slobodnom vremenu, kojeg ima sve manje, izluđuje biciklističkim manevrima. Igra i nogomet, i to bolje od mnogih vršnjaka, muškaraca. Istina, „okrene“ se ponekad i lutkama. Uz sve ovo, Mia se gotovo nevjerovatnom energijom posvećuje i muzici, pjevanju, sviranju gitare, plesu u kojem je također osvajala najsjajnije medalje sa svjetskih i evropskih prvenstava. Mia, osim motora, ima još jednu ljubav – strane jezike, posebno engleski. -Neophodan mi je za komunikaciju na takmičenjima, s medijima, s novinarima i svjetskom motociklističkom elitom. I posebno da mogu pričati sa svjetskim prvacima, jer i ja sanjam da jednog dana budem na svjetskom tronu. S njima u društvu. Isto tako, kada odem kod nekog trenera, da mogu sama s njim pričati, da mi ne treba prevodilac, kada mi savjetuje kako da vozim, govori Mia.

Dostigla je sve tajne motokrosa. Ali, snovi o nastupima i takmičenjima joj tek počinju. Jer, između lutaka i motora – izabrala je ovo drugo. Žao joj je što još ne može ponijeti titulu šampiona svoje zemlje. Mia ne vozi motocross u BiH, jer je jedino dijete te dobi koje vozi motor. Mia će, napominje njen otac, jurišati i na evropsku i svjetsku titulu, možda već i slijedeće godine. Pratićemo Miu i na tom putu, kada to bude moguće. U svim Mijinim planovima za budućnost želimo joj da bude i dalje hrabra i neustrašiva i da nas obraduje novim pobjedama. Tekst/foto: Esad ŠABANAGIĆ

Ovaj prilog Redakcija ReprezenT-a realizira u okviru Projekta „Osnaživanje uloge žena u javnom životu USK-a“ kojeg podržava USAID a implementira Centar za promociju civilnog društva (CPCD) Sarajevo. Projektom se želi povećati vidljivost žena u svim sferama njihovog djelovanja, podjednako u svih osam općina USK-a, sa ciljem senzibilizacije javnosti o njihovom položaju i problemima te načinima kako takvo stanje eventualno poboljšati i mijenjati.