Promovirana knjiga: Deset mitova o Izraelu, autora Ilana Pappea (Jevreja)

U petak (9.2.) održan je veliki skup podrške narodu Palestine u Zagrebu. Tim povodom predstavljena je i knjiga „Deset mitova o Izraelu“, Jevreja Ilana Pappea objavljena 2017. godine, koji je inače izraelski povjesničar, politolog i bivši političar. Skup je održan u Knjižnici i čitaonici u Preradovićevoj ulici (Cvjetni trg). Improvizirani amfiteatar u ovoj knjižnici ipak je primio stotinjak zainteresiranih posjetilaca. Zanimljivo je ali i tužno da BNZ (Bošnjačka nacionalna zajednica) Hrvatske to nije učinila u svojim prostorijama u Ilici (54) iz nerazumljivih, vjerovatno kalkulantskih razloga. Skup je pripremila i organizovala neformalna grupa građana heteriogenih usmjerenja, kojima je zajedničko vezivno tkivo-podrška narodu Palestine. Putem volonterskog aktivizma ovi ljudi su i do sada organizovali više skupova i drugih raznih akcija s ciljem pritiska na zvaničnike Republike Hrvatske u vezi njihove bezrezervne podrške politici Izraela prema Palestini. Skup su organizovali: akademik Sead Alić, književnik Enes Kišević, poduzetnik Mirsad Dubravić, Goran Pećanac, akademski slikar, teoretičar i pisac, inače Sarajlija koji živi u Zagrebu, muzičari Ismet Kurtović i Edib Ahmetašević, članovi grupe „Zefir“.

Predstavljanje knjige „Deset mitova o Palestini“ izvršilo je petero uglednih ljudi iz različitih oblasti. Većina njih konstatovala je da se radi o deset spornih teza, koje su obrađene u formi mitova. Skupu se prvi obratio književnik Kišević, fokusirajući se na pjesme koje je posvetio Palestini. Najdirljivija od njih bila je pjesma „Želim umrijeti u svom krevetu“, aludirajući na umiranje nedužne dječice pod salvama izraelskih granata, zatrpanih tonama betona i željeza.

Nakon toga uslijedila su obraćanja drugih autora, pitanja moderatorice skupa i odgovora na njih od strane navedenih ljudi, te diskusija. Prvo se obratila jedna gospođa, koja je navedene mitove u knjizi problematizirala. Nakon nje, prisutnima se obratio prof. dr. Husein Muratović. Na njegovo obraćanje šire ćemo se fokusirati s obzirom da je on bio jedini učesnik u diskusiji koji je maksuz došao iz BiH. Nakon predstavljanja, profesor Muratović je doslovno rekao: „Pozdravlja vas sve skupa čovjek iz Cazinske krajine, kao najprkosnijeg parčeta zemlje u Evropi, koji najbolje zna šta je biti okružen od neprijatrelja, budući da je Bihaćki okrug bio 1.402 dana u totalnoj blokadi u zadnjem ratu. Sve vas podsjećam da ljude oslobađa samo istina i odgovornost prema sopstvenoj savjesti ako ju imaju. Pažljivo sam slušao sve promotore. Sve izneseno ima teorijsku vrijednost. Moj kolega Alić je rekao da studentima prvo objašnjava pojam vrijednosti. Ja smatram da to nije dovoljno i da studentima ekonomije objašnjavam što je vrijednost, ali i šta je upotrebna vrijednost. U dosadašnjoj raspravi bilo je puno postavki koje imaju teorijsku vrijednost. Međutim, ne vidim da one imaju i upotrebnu vrijednost. Jer, ova rasprava je zakašnjela, budući da se pred cijelim čovječanstvom vrši nezapamćeni genocid nad nedužnom dječicom i ženama Palestine, a da Vlade tzv. „demokratskih“ država to odobravaju ili sramno šute.

Među onima koji odobravaju genocidnu politiku Izraela je i Vlada Republike Hrvatske, koja je očito već zaboravila Vukovar, Škabrnju i niz drugih mjesta teških zločina u zadnjem ratu. Stoga javno kažem da se nosioci ovakve politike u Hrvatskoj moraju postiditi i pred psom ako imaju bar trunak saosjećanja prema komadanju tijela gladne dječice Palestine. Ne, Vlada Hrvatske nema baš nikakvu empatiju za najveće moguće užase koji se dešavaju u Palestini. Za akademsku zajednicu Hrvatske, reći ću Ajnštajnovu izreku: „ako hoćeš da budeš u miru, ne reci ništa, ne čini ništa i na kraju, budi ništa!“ Prema tome, akademska zajednica Hrvatske svela se u ovom domenu na ništa i nije vrijedna spomena. Svim prisutnim odgovoriću na pitanja, kritike i bilo kakve opaske ili neslaganja. Organizatorima skupa podrške Palestini i kritičkim osvrtima promotora ove knjige se zahvaljujem, želeći da večerašnje poruke ipak dođu do ušiju i savjesti Vlade Hrvatske i njene akademske zajednice. Pri tome ih podsjećam da su raskomadana tijela dječice Palestine ipak nečija djeca i da je sramno šutati, a kamoli podržavati cionističku politiku Izraela koji ju provodi već više od pet mjeseci!“

Nakon izlaganja profesora Muratovića, javio se jedan stari Dalmatinac, rekavši svoje ime i prezime i da je pukovnik po činu. U cjelosti je podržao iznesene stavove profesora Muratovića, ali u oštrini osude politike Vlade Hrvatske i šutnje akademske zajednice Hrvatske, otišao je korak dalje, doslovno rekavši: „Svima njima .ebem p. .aterinu. Oni sramote Hrvatsku i njen narod. Ako neko nije dobro čuo, opet ću ponoviti istu rečenicu!“ U znak odobravanja, uslijedio je gromoglasan aplauz prisutnih.

Uslijedila su obraćanja više ljudi. Svi oni su podržali narod Palestine, a osudili sramnu politiku Vlade Hrvatske i još sramniju šutnju akademske zajednice Hrvatske. Promocija, recitacija i diskusije prisutnih trajale su tačno dva sata. Skup je završen pjemom muzičara (kompozitora) Ismeta Kurtovića, video spotom, čiji je tekst u cijelosti posvećen Palestini, a muzika je budila najdublja ljudska osjećanja. Esad ŠABANAGIĆ