Ako vozite od Bihaća prema Bosanskoj Krupi na 15 km naići će te na imaginarno mjesto sa neobičnim imenom KOSTELA što samim nazivom podsjeća putnika namjernika na davnu prošlost kada je Rimsko carstvo prodiralo na Balkan potiskujući starosjedilačka plemana Ilira, iz ovog prelijepog krajolika oivičenog hirovitom rijekom Unom, planinom Plješevicom sa Zapada i planinskim masivima Grmeča sa jugoistočnne strane. Magični krajolik presječen sa rijekom Unom bio je očigledno inspiracija ratnika rimskih legija da zastanu tu gdje se susreću rijeka i planina i da baš tu postave vojni logor iz kojeg će se upućivati na osvojanja daleke Azije preko Bosne, potiskujući starosjedilačka plemena Ilira. Legenda kaže da je mjesto Kostela nastalo u borbi između nestvarnih vodenih bića koja su živjela u velikom jezeru koje je bilo na mjestu gdje je današnji grad Bihać. Da bi se oslobodili tih vodenih utvara, ljudi su po toj legendi probili brdo između mjesta današnjeg Pokoja i Kostela da bi stvorili tok rijeke kako bi voda iz jezera otekla i oslobodila ljude od straha od čudovišnih ljudi-vodozemaca koji su živjeli u tom prestarom bihaćkom jezeru.
Prošlo je mnogo stoljeća od nastanka te legende. Nestalo je bihaćko jezero. Nestala su i bihaćka čudovišta-vodozemci koji su po toj legendi noću hvatali ljude i odvlačili ih na dno bihaćkog jezera odakle se više nisu vraćali. Nestalo je i Rimskog carstva, nema više ni starih Ilira koji su davno živjeli na ovim prostranstvima. Ostala je samo planina Plješevica kroz čije masive i dalje teče rijeka Una sa njenim fascinantnim oblikovanjem ovog krajolika u kojem se nalazi mjesto Kostela, koje će zajedno kroz svoju dugu zajedničku istoriju sa svojim čuvenim mlinovima i malim hidro-elektranama postati oaza preživljavanja grada Bihaća koji se je smjestio na plodnom dnu isušenog jezera iz davne legende.
I možda bi ta historijska fluidna priča suživotnog preživljavanja između grada Bihaća i historijskog mjesta Kostela ostala netaknuta da se nisu pojavili neki novi ljudi/čudovišta koji su poput ljudi-vodenjaka iz stare legende pretvorili Bihać i cijelo okruženje u blatnu kaljugu u kojoj ljudi počinju ponovo strepiti od gušenja i nestajanja u kaljuzi tog novog ljudskog taloga.
Samo dva kilometra nizvodno od mjesta Kostela na obali Une uzdiže novi kastel grad (hotel SEDRA) u čijem se razaranju i uništenju mogu vidjeti sve perfidnosti i lopovluci tog novog soja ljudi koji poput čudovišta/vodenjaka, iz bihaćke legende, sve povlače u mulj kriminala, razaranja, prevara i lopovluka. Sagrađen kao biserna tvrđava (kostel) na samoj obali Une smješten u samom uglu razdvajanja magistralnih puteva koji se račvaju prema Zagrebu a odatle dalje ka Beču, i prema Banja Luci a odatle dalje ka Beogradu i Budimpešti, ovaj hotel sa modernom arhitekturom i pratećim sportsko-rekreativnim objektima i terenima, koji se fascinantno uklapaju u pejzaž suživota rijeke, planine i modernog doba, trebao je biti ulazna zapadna kapija u novu eru bosansko-hercegovačkog evropskog turizma. Sa tom inspiracijom i pod tim sinonimom ovaj simbol bosansko-hercegovačke turističke modernosti izdržao je sve terete i nevolje agresivnog i podmuklog rata, izdržao je brojne nasrtaje putujućih pljačkaških bandi i raznih nasilnika koji su se ovdje nastanjivali na duže ili kraće vrijeme. Otmjeno je odoljevao velikim i hirovitim poplavama rijeke Une i čestim velikim udarima olujnog vjetra koji su se spuštali niz dolinu rijeke Une.
Uspio je hotel SEDRA dostojanstveno preživjeti sve opake ćudi prirode i nevolje ratnih pustošenja, ali nije mogao preživjeti ćudi tog novog soja ljudi koji su dolazili iz neke nove kaljuge kriminala i nemorala. Otpor prema prema takvom ljudskom soju očigledno nije bio programiran u temeljima ove fascinantne građevinske arhitekture bosansko-hercegovačkog turizma, koja se pod teretom njihovog nemorala i kriminala urušava i polako nestaje.
Teško je naći zemlju kao ovu našu u kojoj vlast tako uspješno čini granice između zla i dobra, krivice i nevinosti, znanja i neznanja, mogućeg i nemogućeg, pravde i prevare, tako zamagljenim gdje nestaju svi obrisi između običnog gladnog, uplašenog čovjeka i onog malog šarlatana, demagoga, degenerika i pokvarenog čovječuljka koji se uspeo ljestvicama lokalne vlasti, do njemu neslućenih visina, na kojima plete i mrsi gustu mrežu spletkarenja, podvala, potkradanja i laži u kojoj se gušimo, saplićemo i nestajemo. Prof. dr. Nedžad BAŠIĆ