Od ramazana do ramazana
U vremenu recesije ne zavrćimo ventil Božje prisutnosti u nama. Bez Boga sigurno nećemo moći, a ionako će recesija biti i proći. Ne dozvolimo da nam duša i vjerovanje upadne u krizu, u recesiju, ali može vrlo jednostavno. Zato se otrgnimo. Budimo duhovno jaki. Odvrnimo ventil Božje prisutnosti u nama „do daske“.
Mjesec iza nas, ramazan, je mjesec Objave, jer je u njemu započela objava Kur’ana. On je mjesec Bedra, jer se u njemu dogodila bitka na Bedru. Ujedno je mjesec „Fetha“ – pobjede jer se u njemu desio povratak muslimana u Mekku nakon hidžre. On je mjesec Kadra jer je u njemu noć vrednija od hiljadu drugih mjeseci, kao što je i mjesec solidarnosti, čišćenja i odricanja, jer je za njega vezan Sadekatu-l-fitr!
Svima nam je znano što je značilo postiti. Svi se mi sustegnemo od jela, pića, pušenja i seksualnog uživanja, međutim, mnogi od nas ne shvaćaju da post ima još nekoliko svojih dimenzija koje bitno utječu na njegovu kvalitetu. Pored duhovnog postoje još i socijalni, zdravstveni i moralni aspekti posta. Nije dovoljno samo postiti stomakom, čovjek mora postiti svojim jezikom, očima i ušima. Koliko li je bilo samo onih koji se po čitav dan iftare mesom mrtvog brata ili sestre, a kažu za sebe da poste. Jer Poslanik je rekao da tko ogovara, trača, prenosi tuđe riječi, liči čovjeku koji jede mrtvo meso brata svoga. Koliko li ih ima koji iftare svojim očima još prije nastupanja iftara gledajući ono što je Allah zabranio? Koliko li ih ima koji slušaju gibet, klevetu ili laž ne reagirajući na to, nego se čak štoviše naslađuju slušajući takve divane.
Još jedan ramazan je iza nas. Ugasili su se kandilji s naših minareta. Kada se oni pogase, ti ne gasi kandilje svoga srca. Da li je ovaj ramazan ostavio traga u našim srcima ili je kao i svaki do sada samo prohujao mimo nas? Da li nam je Allah oprostio i na popis džennetlija nas stavio? Hoćemo li brzo zaboraviti na slast iftara, mukabela, teravija, mevluda i ibadeta? Hoćemo li biti sezonski muslimani i serdžadu spakirati do slijedećeg ramazana? Zašto sve odgađamo za neko sutra, pa nam u tom odgađanju i nemaru prođe i cijeli život? Doći će dan kada više neće biti sutra… i što onda!? Da živiš stotinu godina, jednog dana ćeš umrijeti. Ne zavaravaj se. Probudi se prije kabura. Ne izazivaj Allahovu srdžbu! Kada smrt stigne, kakvo ćeš opravdanje imati? Hoćeš li reći da si čekao starost? Allah te obasipa mnoštvom blagodati. Vid i sluh koje imaš su Njegov dar. Jesi li se ikada zapitao kako bi živio bez njih? Jesi li probao postiti vidom, tako što od zore do zalaska sunca zatvoriš oči? Tvoj Gospodar zaslužuje više od toga da mu se pokoravaš samo jedan mjesec. Odluči hoćeš li i dalje odgađati svoje dužnosti prema Allahu ili ćeš se vratiti svome Stvoritelju koji te zove i još uvijek radi tebe drži otvorene kapije Svoje milosti. Razmisli! Allahova milost još silazi na Zemlju, i nudi ti se. Allah te zove u okrilje te milosti. Prihvati Njegov poziv! Neka ramazan ne bude samo jedna svijetla tačka u životu. Učini ga istinskim povratkom Allahu i Njegovoj milosti.
Naše džamije su ukrašene najljepšim tepisima, u skoro svakoj od njih uveli smo centralno grijanje, u većini njih imamo čak i knjižnice. Pored njih izgradili smo što veće munare. Ali i pored svega toga koliko današnji muslimani vremena provode u njima ili koliko su ga provodili u ovom ramazanu pitanje je kojem bismo svi trebali malo studioznije i ozbiljnije prilaziti. Koliko o ovome razmišljaju i imami? Ni sam ne znam odgovor.
Kako dalje
U ramazanu smo pored ostalog postili i od halala. Uspijevali smo pomalo i zato što nam se Allah smilovao i olakšao da činimo ibadete, ali i zato što su šejtani bili okovani u ramazanu. A kada se, sutra šejtani oslobode, znaj da neće mirovati. Oni se neće miriti s tim da hambar naših dobrih djela bude pun. Ni ti nećeš biti pošteđen. Neće te ostaviti na miru, ali moraš ustrajati. Poslije ramazana nastavi s činjenjem dobrih djela kao da je ramazan. Nagrada za istrajnost je velika. Allah te vidi i nakon ramazana. On je Milostiv prema robovima Svojim. Tvoja veza s Njim je utemeljena na ljubavi. Ustraj, nagrada za istrajnost je džennet. To ti garantira tvoj Gospodar, a On Svoja obećanja izvršava bez vaučera i jamaca, ali i bez hipoteke.
U razmišljanju, poslije ramazana, kada sumiramo rezultate, vjerujem da se mnogi pitaju što i kako dalje. Pitamo se, da li i kako nastaviti, s intenzivnim ibadetom kao u ramazanu ili se vratiti takvom načinu života koji ima u svom programu i ponekad klanjanje, kao jedino obilježje muslimana izvan ramazana. Obično poslije ramazana naše džamije opuste, postekije ostavimo da skupljaju prašinu, Kur’an i ne otvaramo do slijedećeg ramazana i to ne samo ovdje kod nas, već i u skoro cijelom svijetu. Negdje manje negdje više. Zato se postavlja pitanje: Kako dalje? Allah nam ajetom objašnjava: „Doista onima koji govore: Gospodar naš je Allah“, pa poslije budu ustrajni, silaze meleki: „Ne bojte se i ne žalostite se, i radujte se džennetu, koji vam je obećan“.
Kako se primakao kraj mubarek ramazana i nastupio Bajram, srca vjernika su i radosna i tužna; radosna zbog toga što su uz Allahovu pomoć gotovo ispostila ramazan i time izvršila jedan od temeljnih stupova islama, a tužna jer s odlaskom ramazana odlaze i mnogobrojne blagodati i ljepote. Ramazanom su naše džamije bile pune klanjača, u ramazanu smo bili solidarniji, u ramazanu smo pojačano učili Kur’an i klanjali propisane nam namaze i nafile, u ramazanu smo se više posjećivali, a manje ogovarali; u ramazanu su jednom riječju mnogobrojne blagodati.
Pokušajmo barem u ovim bajramskim danima olakšati sebi tako što ćemo se preispitati o svemu, o svom djelovanju, o svom odnosu prema bratu muslimanu, komšiji pa i nemuslimanu, o svom odnosu prema ženi i djeci, prema društvu i domovini, prema recesiji… Ne podcjenjujmo nikoga i ničije dobro ma koliko ono malo bilo. Umjesto što smrknuti hodimo pokušajmo svoja lica razvedriti, da u sreći i dobrom raspoloženju dočekamo i sljedeći ramazan. Bajram je prilika da se odviknemo od svojih loših navika. Imam Ahmed prenosi od Aiše da je Allahov Poslanik imao običaj reći: „Aiša, nipošto ne podcijeni sitne grijehe! I za njih će netko pred Allahom tražiti svoje pravo“. Neka nam ovaj hadis bude na umu kada bilo što radimo, jer i najsitniji grijeh će biti upisan i na tasu vage pokazan. Koliko će biti dobrih, a koliko loših djela ne zavisi od onih koji pišu već od onih koji ih čine intenzivno ili povremeno.
Ramazan je za slabiće bio zatvor kojeg se sada oslobađaju, a dobrima je bio prilika da zadobiju oprost, milost i džennet. Zato se jedni vesele što se oslobađaju stega, a drugi što uspješno položiše ispit na koji ih je stavio njihov Gospodar. „Propao je i ponižen onaj koji je čuo da sam spomenut u njegovoj prisutnosti, pa nije donio salavat na mene. Propao je i ponižen onaj koji dočeka ramazan, a zatim prođe prije nego mu grijesi budu oprošteni (tj. ne iskoristi ga, pa da mu se grijesi u njemu oproste). I propao je i ponižen onaj kod koga njegovi roditelji dožive starost, a ne uvedu ga u džennet (tj. ne zasluži džennet lijepim odnosom prema njima)“. (hadis)
Pokušajmo slijediti kur’ansko-hadiske upute i poslije ramazana. Nastavimo i nakon ramazana živjeti po islamu i izvršavajmo naše vjerničke obaveze bez obzira na krizu jer će i ona otići kako je i došla. Jedino s nama ostaje vječno Allah ukoliko ostavimo otvoren ventil u nama da uđe u nas. Ne budimo škrtice, otvorimo se Allahu, jer, to je za nas bolje i investicija u konto naših dobrih djela i ahireta.
Pripremio Admir ef. Muhić, imam džemata Maljevac, Republika Hrvatska