Dragi prijatelji i familijo, večeras je naš Slobodan Bobo Gračanin dao zadnji izdah u borbi protiv raka! Preminuo je u svom krevetu uz svoju suprugu i sina, prijatelje i komšije. Mi se nadamo da ga se sjećate u najboljem svijetlu kao čovjeka, sina, brata, oca, dida, nogometaša, prijatelja a i Krajišnika. On je vas sviju volio i zamolio me prije smrti da pozdravim njegovu raju iz cijele dijaspore i rodnog kraja! Za sve prijatelje koji žele da se oproste lično, organizovaćemo oproštajnu posjetu ovaj vikend. Detalji dolaze uskoro! Mi vas zamoljavamo da zbog velikog broja poziva pošaljete tekst poruke na Facebook ili Messenger. Pošaljite pismene podrške umjesto poziva, želimo da čujemo vas sviju, ali ne možemo stići odgovoriti svim pozivima. Hvala vam na razumijevanju.

 Slobodan Bobo Gračanin: „Budite zajedno Kladuščani, ne dijelite se“

 Sinoć je u Čikagu u Sjedinjenim Američkim Državama, nakon duge i teške bolesti, u 72. godini života preminuo Slobodan Bobo Gračanin. Iako posljednjih dvadesetak godina živi u Americi, jedno vrijeme je (iz daljine) bio predsjednik Nogometnog kluba „Krajišnik“, nakon što ga je doslovce spasio od pada u provaliju. Dosta je Kladuščana koji su svoj grad i svoj „Krajišnik“ voljeli, do neba, ali, niko, uistinu niko kao Slobodan Bobo Gračanin. Niko i tačka! I teško bolestan nije zaboravljao kada smo često razgovarali da se interesuje o najsitnijim detaljima, o Kladuši, o „Krajišniku“, o nama i našim budaleštinama i podjelama. Srećom Bobo, sve tvoje vrline i vrijednosti prepoznali su Kladuščani i dodijelili ti najveće općinsko priznanje – Februarsku nagradu koju si dobio jednoglasnom odlukom svih vijećnika. I meni dodijeljena Februarska nagrada 2006. godine bila je jednoglasna i o tomu smo često debatirali. Ja sam smatrao da je tvoja zasluga za istom veća nego je bila moja a ti si smatrao da je moja bila u „nezgodno“ vrijeme. Svejedno, razumijeli smo se.

U nastavku je djelić tvog posljednjeg pisma na 22 ovakve stranice, kojeg si pisao dok si ležao u bolnici, u kojem pišeš:

Poštovanje Eso!

Konačno sam malo došao sebi da pokušam sa ovim pismom da ispunim želju pojedinim​ našim sugrađanima i samom sebi, da upoznamo javnost što smo uradili za naš klub „Krajišnik“ i grad. Prošlo je nekoliko godina u dijaspori koje smo se navikavali na novi život u našoj novoj otadžbini. Borimo se u novoj sredini za bolji život svoje djece i nas samih. Snalazimo se kako koja familija, neko ima više sreće neko više borbe za boljim životom. Malo smo progledali i izašli iz neke krize misleći da nećemo više imati neki velikih problema u životu. Polako pomažemo svoje u kraju, ko može i po nekog našeg rođaka ili prijatelja. Ja kao sportaš malo se interesujem kako je naš „Krajišnik“. Nastavak pisma na 22 stranice je veoma interesantan i biće prilike da se objavi kao i urađeni video zapisi nekih Bobo tvojih prijatelja. Biće prilike i ovdje prestaje priča ove Redakcije za sada, jer kako jedan od onih koji ti se obraćaju reče, moglo bi se o tebi pisati danima. Prije objave nekolicine tvojih prijatelja, poznanika, sportista, dijasporaca, za koje smo procijenili da u ovom trenutku više vrijede i govore o tebi, od onoga što bi o tebi napisali mi iz ove Redakcije, prostor njima ustupamo.

Ali prije toga spomena je vrijedan novinarski naslov: Bobo čuva „Krajišnik“, autora Amira Purića. Ovaj mladi novinar koji je prve novinarske članke pisao upravo u ovoj Redakciji počeo je svoju priču ovako: Pričom o propadanju „Krajišnika” može se ispričati i priča o propadanju Velike Kladuše. Kod Bobe se miješaju razočaranje, ali i optimizam svojstven rođenim sportašima. Ne želi odustati i gledati kako se gasi njegova najveća ljubav, ali je i svjestan da sam, u ovakvoj Kladuši, neće moći puno učiniti za spas nogometa u gradu koji sav tone. Kladuša je nekad bila grad ljubavi, poštenja, suradnje, uzajamnog pomaganja i drugarstva između porodica…

Bog sami zna koliko si puta pitao ko je taj mladić, otkud je, čiji je, konstatirao si kako je pametan, dobar, kako… Smatrao si zapravo da u Kladuši baš zahvaljujući takvima ima mjesta optimizmu.

Danas sam izgubio svog trenera, legendu fudbala i čovjeka velikog srca

Od danas će na nebu da sjaje dvije najsjajnije zvijezde koje je Kladuški sport imao! Naš dragi Bobo se preselio na bolji svijet i vjerujem da je sada sa mojim dajdžom Hajrom Hušidićem Prikom o kojemu smo često razgovarali u zadnje vrijeme. Neka Vam je vječni rahmet legende moje! El Fatiha (Fahrudin Šehić)

Dragi naši Kladuščni, svakim danom postajemo siromašniji, odlaze nam naše legende. Poštovani moj jarane, dugo smo se družili u školi i našoj Kladuši, zaslužio si da ti dragi Allah podari lijepi džennet, a familiji puno sabura, Amin (Zuhdija Hodžić)

Danas sam izgubio svog trenera, legendu fudbala i čovjeka velikog srca. Puno ćeš nam nedostajati svima koji te poznaju i neka te Allah nagradi džennetom a porodici sabur, Amin. (Adis Latić)

Bobo Gračanin, ljudino velika i veliki Kladuščanine, u ime moje familije i cijele porodice Kajdić velika ti hvala za sve što si pružio i učinio u sportskom i društvenom životu Velike Kladuše i šire, bio si legenda i veliki gospodin velika srca. Neka ti je vječni rahmet veliki čovječe i sigurno ćeš ostati u lijepom sjećanju kod nas sviju i da te dragi Allah nagradi sa vječnim džennetom kojeg si itekako zaslužio. Amin (Nurija Kajdić)

Otišla je legenda. Slobodan Bobo Gračanin, dugogodišnji igrač, kapiten, trener, sportski direktor i predsjednik „Krajišnika“ preminuo je u svom domu u Američkoj Saveznoj Državi Illinois. Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja kako za sportski tako i društveni rad a posebno ističemo Februarsku nagradu Općine Velika Kladuša koju je dobio jednoglasnom podrškom svih vijećnika. U ime Uprave kluba, igrača i navijača porodici upućujemo izraze dubokog saučešća a Bobi vječni rahmet. (NK „Krajišnik“)

S’ tugom u srcu smo primili vijest da je Vaš i naš Slobodan Bobo Gračanin izgubio svoju posljednju bitku za život…. U ime porodice Bešlagić šaljemo svim članovima porodice, svim ljudima i poštovaocima našeg Bobe, najiskrenije i najdublje saučešće povodom smrti našeg dragog sugrađanina, prijatelja i velikog čovjeka… Neka mu je velika slava i hvala… Neka mu dragi Allah podari sve džennetske ljepote i vječni rahmet, a porodici strpljenje, Amin (Emina Bešlagić)

Vijest današnja, 18.08.2020. godine, iz Američkog Čikaga: „Umro je sinoć Bobo Gračanin” – tugu u dušu mi unese. Iz plejade velikokladuščana ode još jedan nezaboravan dobar velik čovjek, nesebične duše i ljudskosti, neimenovani vrijedan ambasador Velike Kladuše i Bosne i Hercegovine, a ranije cijele ex Jugoslavije izvan njenih granica, po ljudskosti internacionalista među ljudima svih narodnosti, bez obzira na naciju, vjeru i boju kože. Bobo, voljeli su te i cijenili kao čovjeka i sportistu, oni koji su te poznavali, ljudi Cazinske krajine, Bosanske krajine, Bosne, Hercegovine, Sarajeva, Korduna, Banije, Zagreba, Beograda, Ljubljane, Maribora, Splita, Zadra, Rijeke, Pule… Sjećam se naših, s vremena na vrijeme, inobox i video razgovara, u kojima si uvijek poručivao: „Budite zajedno Kladuščani, ne dijelite se”. Tvoja supruga i djeca mogu biti ponosni na Tebe cijelog života. Tvoja braća i sestre mogu biti ponosni na Tebe. Bobo, dragi Allah dž.š. da Tvojoj duši podari svih sedam dženneta, tijelu laku zemlju, a suprugi, djeci, braći, sestrama i svima u Tvojoj familiji sabur. (Mujaga Miskić)

Dragi moj prijatelju!

Ovo je jedna od mojih najdražih slika. U ovoj slici smo ti i ja i Ismeta s nama, troje zaljubljenika u sport, folklor, kulturu, rad sa djecom i omladinom, bosansku kulturu, tradiciju i narod Krajine i u svoju Kladušu. Od tebe smo učili! Nedostajaćeš svima, posebno svojoj porodici i svima koji su te poznavali i surađivali s tobom. Nedostajaće susret s tobom, razgovor, savjet i podrška. Svako Kladuško veče, svaki nogometni turnir, svaka smotra folklora i svaki Teferič bilo ovdje u Americi ili u Kladuši će osjetiti da te nema. Ali, bićeš s’ nama, u našim srcima i uvijek ću te spominjati sa velikim poštovanjem. Nedostajaće tvoje „Love” kao komentar… Uvijek si bio i ostaćeš „naš Bobo”, a da nije bilo granice čiji si. Nama Kladuščanima si bio ponos i uzor. Iskreno saučešće tvojoj porodici i nek ti dragi Allah da najljepši džennet. (Zulfeta Rizvić)

Nema više druga mog, uzeo ga dragi Bog. Otišla je još jedna kladuška legenda. Prestalo je da kuca plemenito srce našeg Bobe, prerano ali više nije izdržalo. Moj istinski drug i prijatelj i prijatelj mnogih drugih. Ponosan sam na svaku minutu druženja sa tobom jer sam od tebe dobio mnoge savjete i mnogo naučio o sportu, ljudima o životu. Dragi moj prijatelju, kažu da legende nikad ne umiru. Ti si prijatelju moj bio legenda i više od toga, ti si bio naš Bobo kojeg smo bezrezervno poštovali i voljeli. Znali smo da i ti voliš nas jer ti drukčije nisi znao, ti si volio ljude. Uvijek si bio spreman, da u svakoj situaciji i svakom pomogneš, da podijeliš zadnji zalogaj kruha. Bio si draži dragom Allahu i on te je zbog toga uzeo sebi od tvoje familije i nas sviju koji smo te voljeli. Neka ti dragi Allah uzvrati za svu tvoju ovozemaljsku dobrotu i neka te smjesti u najljepši dio Dženeta, a tvojoj familiji tvojoj Tahiri, tvom Mehi, svojoj Dženani, tvojim unučićima i svim ostalima neka da strpljenja u ovim najtežim trenutcima za njih, a i za nas. Počivaj u božjem miru prijatelju moj. Ne zamjeri mi prijatelju moj, na kraju nisam uspio da zadržim suze. Amin. (Fikret i Emina Kudić)

Jutros nam je osvanulo jako tužno jutro, otišao je naš Bobo na bolji svijet. Dugo se je borio sa opakom bolešću, a borio se je onako kako on to samo zna, vedrinom, osmijehom, nogometom i svojom Kladušom koju je neizmjerno volio više od cijelog svijeta. Pored Kladuše Bobo je živio za svoj „Krajišnik“ za kojeg bi uvijek našao vremena. Bobu ćemo pamtiti kao velikog čovjeka, sportaša, humanistu koji je volio svoju porodicu, svoj narod i svoj grad, u njemu je kucalo srce, bio je pravi Bosanac, Krajišnik i Kladuščanin. Mogao bih ja danima pisati o Bobi, puno toga me veže za ovog divnog čovjeka. Dobro se sjećam kako je Bobo 1988. godine skupio nas 15-tak dječaka-nogometaša koji smo tad imali između 12-15 godina i rekao nam da idemo na prvenstvo Jugoslavije u malom nogometu koje se igra u Tuheljskim toplicama. Nama djeci koja smo neizmjerno voljeli nogomet ništa nije bilo jasno, jer ipak idemo na „neki“ veliki turnir na kojem će učestvovati ekipe iz Hrvatske, BiH i Slovenije (drugi dio turnira se igrao za ostale republike) i još mali nogomet kojeg smo svi voljeli više nego veliki. I „potrpa“ nas naš Bobo u svoju peglicu čak 6 i tako autoputem preko Zagreba u Tuheljske Toplice. Zašto ovo pišem, pa baš da pokažem koliko je on volio djecu i mlade. Sto puta nas je počastio pizzom i sokom poslije treninga, on je bio jedinstven. Sad kad ga nema prelistavam naše poruke kojih ima preko stotinu i stotinu, uglavnom su teme bile nogometne, znali smo se i porječkati ali nikad posvađati i uvijek bi on završio sa riječima „ono što želim svom Mehi, želim i tebi“, a to je Bobo želio svima, jednostavno on je bio takav čovjek. Bobo je dobio Februarsku nagradu, nadam se da će uskoro dobiti i ulicu u Velikoj Kladuši, te da će „negdje odozgo“ gledati Krajišnikovu djecu kako pobjeđuju na nogometnim terenima širom BiH. Vječni rahmet i lijep dženet treneru… (Senad Šehić)

Nije izdržalo srce moga druga Slobodana Bobe Gračanina, sinoć su bili zadnji otkucaji. Dragi druže, dragi prijatelju, dragi sugrađanine, dragi Čovječe, neka ti je vječni rahmet, a nadam se da će te dragi Allah nagraditi džennetom. Amin. Draga obitelj moga druga, iskreni sućut vam upućujem, i šta da vam kažem, bol i tuga je i kod nas. Znajte, mi smo u ovim teškim trenucima uz vas. (Esad Zubović)

Bobo prijatelju moj, pogledao sam video i sretan sam što se pokrenulo oživljavanje „Krajišnika“… Igrao sam dosta puta na ovom stadionu protiv „Krajišnika“ i mogu slobodno reći da nikad nisam doživio neprijatnosti. Kada bih ocjenjivao publiku širom BiH, kladuška je bila jedan od najkorektnijih… Bobo, legenda si, svi te vole i cijene, a i slušaju, okupi kladuščane širom Amerike i svijeta i ne daj da ova djeca igraju po livadama… „Krajišniku“ je mjesto u Premijer ligi BiH… Ja znam da ti to možeš jer znam koliko voliš „Krajišnik“ i Veliku Kladušu… Ako si još u Kladuši pozdravi moje nekadašnje protivnike na terenu Pajazetovića, Miljkovića, pa Ćiru, pa Vujasna itd… (Nihad Krupić)

Pripremio: Esad ŠABANAGIĆ