Piše: Midhat Dedić

Padanje i rekonstrukcije krajiških vlada znali su se danima i mjesecima pripremati u konspirativnim „pobunjeničkim“ lobističkim retortama, a ovoga puta sve se bilo posložilo samo od sebe. Doduše mjesecima nakrivljena građevina Vlade USK-a, potkopana aferama, lažima, manipulacijama i neuspjesima prijetila je  samourušavanjem.

Na nedavno sazvanoj vanrednoj sjednici Skupštine USK-a sazvanoj „zbog policijskog komesara“ SDP je, svjesno ili nesvjesno, a prije će biti ovo prvo, spriječio možda najlakši i najležerniji, iznenadnom prilikom stvoreni parlamentarni puč u Krajini.

Još  gledam užas na licu izvršnog „dinasta“ Rošića  i njegovih dvojice presmiješnih  ministara, „Stanlija i Olija”, Anela Ramića i Nikole Findrika i potom strahovito olakšanje kada se 16 ruku, nakon „amandmana“ Željka Mirkovića i „dramske pauze“ od pet minuta, transformiralo u  solidnih i nedovoljnih 13.

I predsjedavajući Nijaz Hušić, perfidni ignorant poslovničkih i drugih procedura koji je, npr. „zaboravio“ pozvati na vanrednu sjednicu predsjedavajuću Nezavisnog odbora Ajnu Jodanović, iako je ona izvjestilac, nije uspio navući masku ravnodušnosti kojom inače skriva svoje neuroze.

Činilo se da Rošić sebe već vidi  kako leti sa „dvorske terase“ ili kako ga siječe mačeta nove, zbunjene parlamentarne većine.

A bilo se baš sve posložilo,samo su neki potezi bili slabo „kovertirani“, baš zato što nisu ni pripremani kao dio scenarija rušenja isprofaniranog i potrošenog „monarha izvršne vlasti“ i njegovih ministarskih epigona.

Ovdje je trebala da trijumfuje pravda upravo zato što je Husein Rošić zajedno sa  ministrom Ramićem i  pridruženim ordonansima iz garniture poslušnika  sve učinio   u aferi „Policijski komesar USK-a“ da zaobiđe zakone, urniše procedure i potcijeni  inteligenciju građana koji sve pomno prate.

Upravo je činjenica da bezobrazni ministar unutrašnjih poslova sjedeći u prvom redu  kao lični i personalni svjedok svoje drskosti, iako je morao da za ovu sjednicu pripremi izvještaj koji je prethodno trebao proći filter Vlade, morala biti  signal  i  poticaj  zastupnicima da odmah glasaju o  povjerenju Vladi.

Lagali su kako nisu znali da treba izvještaj, jer svoj izvještaj je nekoliko dana ranije  dostavio Nezavisni odbor pa je i čin nepripremanja izvještaja svojevrsno potcjenjivanje i ponižavanje zakonodavnog doma.

To su obična lopovska posla.

Zato i ne samo zato trebali su biti kažnjeni.

No, Željko Mirković Grga spasio je Huseina Rošića.

Pozvao se na sterilni formalni razlog kako nema izvještaja Vlade pa se ne može raspravljati  o nečemu čega nema.

Upravo je  to „čega nema“ trebalo da bude razlog da se nakon usvajanja dnevnog reda, što je, kao  što je poznato, SDP spriječio, a nakon što se konstatuje da je Vlada  namjerno opstruirala i održavanje vanredne sjednice  Skupštine USK-a nepripremanjem izvještaja, glasa o njenom povjerenju.

Kolika se količina zbunjenosti premijera Rošića  i njegovog pajaca ministra Ramića  prolivala hodnikom Skupštine govori smušenost obojice kada su na pitanje novinara  o izvještaju jedan drugog „optuživali“ – premijer je kazao da je izvještaj trebao da pripremi ministar jer je to njegov resor, a ministar papagajski ponavljao „pitajte premijera“.

No, Grga je džentlmenski i prkoseći „gravitaciji“ spasio Rošića koji je sav sretan utekao „ispred sablje“.

Grga se prepao da će biti „optužen“ kao tvorac i kreator „državnog udara“, što bi za njega bilo previše na plus 35 stepeni Celzijusa.

Njegov potez sa poprilično jeftinim obrazloženjem pokazao je ne samo neozbiljnost SDP-a kao opozicije nego i odsustvo osjećaja za operativne akcije kada se za to ukaže prilika.

U Mirkovićevom obrazloženju koje je, barem se tako činilo „sa strane“, teška srca prihvatio Albin Muslić, pokazala se i neka slijepa sila autokratske agitpropovske   retorike  koja  je autogol Rošićeve  vlade (nedonošenje izvještaja) manipulativno a  sumanuto proglasila sredstvom za uklanjanje svih primisli o održavanju sjednice usvajanjem dnevnog reda.

Umjesto  da bude obrnuto.

Zato je ovo katastrofa SDP-a koji je, ruku na srce, i u danima pripreme vanredne sjednice „ašikovao“ da nje ne bude, ultimativno tražeći npr. da vide 10 potpisa itd.

Višeslojnost teško objašnjivog „premeta“ SDP-a ogleda se i u „izdaji“ zastupnika A-sda čija će stranačka infrastruktura u oktobru glasati za SDP-ovog kandidata za bošnjačkog člana Predsjedništva. Ko zna, možda je baš to opredijelilo Grgu i ostale  da budu „antiprotivni“ , zanemare taktiku i zaigraju, metaforički, u „nižerazrednom Vratniku“, odnosno dresu rujničkog Rumenka.

U svemu ovome za SDP je dobro samo to da Grga može nastaviti odmor u Nacionalnom parku, umjesto  užasne alternative da na vrelom avgustu razbija vijuge  sa „pobunjenicima“ oko sastava vlade, dva mjeseca prije izbora; da Albin Muslić može dalje na miru njegovati novi imidž (brada), a Mlađo (Lonić) nastaviti zdravstvene terapije u tišini idile Radića. I ništa drugo. (*)