ŽUPA ZAVALJE, BIHAĆ – U potplješevičkoj župi Sv. Ante Padovanskoga u Zavalju pokraj Bihaća, u pograničnom pojasu Bosne i Hercegovine s Republikom Hrvatskom, već više od dvadeset poslijeratnih godina žive osobe treće životne dobi, stari i iznemogli žitelji. U teškom vremenu bore se kako preživjeti od svojih mirovina a sretni su oni čiji su potomci u zemljama Europske unije koji ih novčano podupiru i tako im život bar malo učine lakšim.

Zavalje, jedno od nekoliko sela podno Plješevice, zbog teških životnih prilika iz godine u godinu, ima sve manje stanovnika. Devedeset i prve godine prošloga stoljeća živjelo je ovdje oko 250 žitelja. Danas u Zavalju živi tek pedeset a u Međudražju s kojim čini istoimenu mjesnu zajednicu, dvadeset pet stanovnika. Dragica Keča, sije povrće u vrtu i kaže kako je to opušta a uz mirovinu i pomoć djece nekako uspijeva preživjeti. –Ovdje sam rođena i rekla sam da ne idem sa Zavalja do kraja svojeg života, uz osmijeh nam kaže Dragica. Dodaje kako je Zavaljčanima koji su ovdje rođeni sve lijepo, premda ovdje mladosti nema. -Daj Bože da budemo na nogama, za drugo nema problema. Mirovina nije za pohvalu ali živimo. Djeca su mi u Hrvatskoj. Prije korone su mi redovito dolazila a sad nažalost, sve je zatvoreno. Jedva čekam da se otvori, da dođu. Cijelu prošlu godinu nisu mogli doći. Korona je učinila svoje. Sva je mladost otišla u bijeli svijet. Nekad su se ovdje igrala brojna djeca, dok još nije bilo ni lopte. Pravili smo ih od krpa nekad kao djeca al’ je bilo sve lijepo i radosno. Sad se nemam čime pohvaliti. Nekad su sela hranila gradove a sad idemo u gradove da se nešto kupi, a inače, smo sve imali svoje. Poljoprivreda se radila, puno, puno, i svi bili radosni i zadovoljni, ispričala nam je baka Dragica Keča iz Zavalja.

 

Marko Veljača kaže kako se poljoprivredom rijetko tko bavi. U Zavalju samo on hrani dvije krave a u Međudražju dvije obitelji imaju po dvije – tri krave, te jedan mještanin ovce. -Teško se živi, mogu vam reći. Tko se bavi poljoprivredom, imamo veliki problem s divljači, divlje svinje nam sataru sve kukuruze. To je jako rizično sad ovdje u našem području jer je sve zaraslo, a mlađih ljudi nema. Mladi ljudi su svi otišli, netko u Njemačku, netko u Hrvatsku, kaže Marko Veljača, zamjenik predsjednika Savjeta MZ Zavalje.

Zlatko Bulić sa suprugom u Zavalju živi već petnaest godina. Kaže, iz zdravstvenih razloga doselio je ovdje iz Bihaća, sagradio dom. Žive od mirovine. Sije vrt kojeg mu je ustupio susjed zahvaljujući kojem ne kupuju povrće. Područna škola i ambulanta ne rade pa za terapije i zdravstvene preglede mora u Bihać. -Starci polako umiru. Valjda je to prirodan proces.  Ja čak opravdavam i to što se ljudi ne vraćaju ovamo. Nemaju gdje. Ne možete vi čovjeka iz Zagreba koji radi ili ima neki privatni obrt dovesti ovdje natrag na posjed s deset-petnaest dunuma zemlje. Što će on od toga, on nema od čega tu živjeti, kaže Zlatko.   Ovdje žive uglavnom staračka kućanstva, iz kojih su se mlađi, u potrazi za boljim životom, odmah poslije rata odselili u susjednu Republiku Hrvatsku i ostale europske zemlje. Među njima je i nekoliko baka od osamdeset pet i devedeset godina kojima nema tko počistiti i pospremiti. Nisu zaboravili svoje roditelje koje financijski pomažu a do pandemije korona virusa redovito su ih posjećivali. Francika Balen, stigla je u Zavalje iz Zagreba kako bi skrbila o staroj i bolesnoj majci. -Svi su ovdje mahom umirovljenici. Malo tko ima mlađi. Mi kad moramo ići u Zagreb, muž i ja, moramo vaditi test koji košta 140 maraka. Suprug je išao dva-tri puta a ja i neidem. Puno je to, skupo je, veli Francika koja zbog obveza i problema povremeno mora odlaziti u svoj stan u Zagrebu.

-Problem je korona, baš zbog starijih osoba jer svi imaju djecu u Hrvatskoj, u Zagrebu najviše. Ta djeca ne mogu doći svojim roditeljima. Čak je problem bio, naš dugogodišnji zvonar je umro. Ima sedmero djece, nije mu nitko mogao doći na sahranu. Mi žitelji smo ga pokopali i bez župnika koji ovom župom upravlja iz Donjega Lapca u Hrvatskoj. Prije izbijanja pandemije vlč. Dino Rupčić dolazio je ovdje samo nedjeljom služiti svetu misu a u zadnja dva mjeseca zbog komplikacija pri prelasku granice i obveznog negativnog PCR testa, nikako nije dolazio, veli Marko. Ističe kako imaju dobroga župnika koji zbilja voli ovaj kraj i narod za kojeg se žrtvuje. -Četrdeset pet kilometara vlč. Dino putuje iz Donjega Lapca do Zavalja da bi došao obići svoje župljane. Mlad čovjek iako s mora, iz Senja, strašno voili ovaj kraj na čemu smo mu zahvalni do neba, kaže Marko Veljača, zamjenik predsjednika Savjeta MZ Zavalje.

U ovom naselju trenutačno živi samo troje djece od kojih smo zatekli brata i sestru Ilana i Elu Perišić. Nastavu pohađaju u Katoličkom školskom centru Ivana Pavla II u Bihaću. Ilan kaže kako njega i sestru Elu u školu automobilom voze nekad majka a nekad otac. -Kad tata dođe, onda, on nas vozi a kad tata ode, onda nas mama vozi u školu. Samo nas je troje djece u selu, ja, moja sestra i još jedna djevojčica, kaže sedmogodišnji Ilan Perišić. Desetogodišnja djevojčica Ela Perišić kaže kako je četvrti razred osnovne škole. –Tužna sam što u Zavalju nema više djece s kojima bi smo se družili i zajedno učili. Prije je ovdje bilo puno više djece sad nas je, na žalost, samo troje. Nemamo se s kime družiti. Teško je živjeti u naselju u kojem nema djece, kaže odlična učenica Ela Perišić.

U nedavnom potresu koji je pogodio stanovništvo Banovine u susjednoj Hrvatskoj prilikom podrhtavanja tla, oštećena je župna crkva Sv. Franje Asiškoga. Vidljive su pukotine na zvoniku i vanjskim zidovima što zahtjeva sanaciju za koju se ne zna kad će uslijediti. Samir TULIĆ