U velikokladuškom nazadovanju samo raste broj napuštenih pasa

VELIKA KLADUŠA – Problemom pasa lutalica vlasti Velike Kladuše bave se godinama i nikako da ga riješe. Započelo je u najdužem mandatu Admila Mulalića, nastavljeno sa najmlađim načelnikom Edinom Behrićem, da bi se problemom pasa lutalica bavio i najstariji aktuelni velikokladuški načelnik Fikret Abdić. Uistinu je zanimljivo kako to nijedna općinska vlast do sada nije bila u stanju riješiti ovaj veliki problem građana a imale su „prepistai“ dobre primjere Bihaća, Bosanske Krupe, Sanskog Mosta… Činjenica jeste da Velika Kladuša godinama ekonomski nazaduje po svim statističkim pokazateljima pa se nadležni vjerovatno ne sjete psećih prava kojih je po nekim, nažalost, (nepovoljnim) pokazateljima sve više i više u Velikoj Kladuši koja po ovom bilježi rapidan rast, i na širim prostorima. Svakim danom sve je veći i veći broj napuštenih pasa lutalica prisutnih po selima i gradskim ulicama čime je sigurnost građana Velike Kladuše, a posebno njene djece i mladosti, ozbiljno narušena i ugrožena. Prvo alarmantno stanje bilježimo pored izgrađenog a nefunkcionalnog azila za pse lutalice kamo nas je pozvao Hasan Mujakić-Pajo, invalid u kolicima, kojeg su tamošnji psi napali te se više tim pravcem ne smije kretati. Ono što smo zabilježili je svakako zabrinjavajuće. Pored izgrađenog azila koji je već počeo zarastati u travu, na stotine pasa lutalica, velikih i malih, pitomih i agresivnih, a prije svega gladnih i neuhranjenih. Kako će ovaj lokalitet izgledati zimi kada bude manjkalo hrane psima, teško je sada zamisliti, a još teže je zamisliti kako će tim putem djeca prolaziti do škole. Zašto izgrađeni azil koji je koštao preko stotinu hiljada KM još nije u funkciji, vlasti ne govore, vjerovatno svjesne da azil ništa neće riješiti a za drugi način rješavanja nema rješenja odnosno volje jer rješenja uvijek postoje. Općina Bosanks Krupa je na sjednici svog Općibnskog vijeća riješila problem pasa lutalica o čemu smo na ovom Portalu pisali. Dakle, da se hoće, ima rjepšenja. Ovakve alarmantne pojave ne rješavaju se zabranama novinarima da obavljaju svoj posao, jer, da nije novinara, kako bi velikokladuška i šira javnost znala za postojanje ovih idrugih sličnih problema. Kako bi to, na kraju krajeva, i vlasti znale? Na putu ukazivanja na ovakve i slične probleme novinari ReprezenT-a će istrajati i pored zabrana i mogućih komentara kako mi pišemo samo o negativnim pojavama u Velikoj Kladuši. Smisao postojanja nezavisnih medija kojima ne upravlja vlast i jeste da bude njen korektiv u radu. Na kraju, vlast ima svoje medije koje financira i koji su dužni da opjevavaju sve što (ne)valja u njenom radu. To pak nije u opisu naših poslova i radnih zadataka. Čitaoci se ne biraju već osvajaju i svaki medij ima svoje čitaoce i gledaoce pa tako i ova Redakcija ima svoje. Sve što se radilo i što se radi je javno, transparentno i izloženo je sudu javnosti. Čitaoci to ocjenjuju i procjenjuju, i na kraju vide. Inače, da nije tako nebi niti postojali i nebi imalo smisla trpjeti neviđenu torturu od strane aktuelne vlasti. Na sreću, postoje načini kako šikaniranju i torturi stati u kraj. Ovo kratko skretanje sa psećih na ljudska prava u Velikoj Kladuši ima za cilj ukazati da se u ovom gradu ne poštuju ljudska prava tako da se jadni i napušteni psi nemaju čemu nadati, a zabilježenih prizora na Fišića Mostu biće sve više i više. Na kraju već slijedeći, još gori i strašniji prizor prikazujemo sa lokaliteta Dolovi u Maloj Kladuši.Osvnovni novinarski cilj ovog priloga, i budućih, jeste da pasa lutalica nema na ulici, a što je za to odgovorna vlast, to je njihov i problem i zadatak da rješavaju. Napušteni psi Grada Bihaća udomljavaju se i izvoze u zemlje EU. Činjenica je također da od svih živih bića na kugli zemaljskoj, nema većeg pesina od čovjeka. Svi napušteni psi rezultat su čovjekove nebrige. Pse treba hraniti, njegovati i liječiti pa su ljudi problem a ne psi. Zbog ove činjenice i nove budžetske obaveze, vlasti vjerovatno odlažu otvaranje azila. Podsjećamo na jedan podatak koji kaže da jedan par u deset godina proizvede sedamdeset pet hiljada pasa… Otud toliki broj pasa lutalica na gradskim ulicama ali i selima.ANTRFILE: Na osnovu člana IV 4. a) Ustava Bosne i Hercegovine, Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine, na 42. sjednici Predstavničkog doma, održanoj 17. i 29. decembra 2008. godine, i na 25. sjednici Doma naroda, održanoj 26. februara 2009. godine, usvojila je ZAKON O ZAŠTITI I DOBROBITI ŽIVOTINJA. Svima je jasno da BiH teži Evropskoj uniji ali samo u teoretskom smislu. Pa tako i ovaj Zakon o zaštiti i dobrobiti životinja, BiH je dočekala nespremno i od primjene je ostalo mrtvo slovo na papiru. Normalan građanin se zapita kako mogu nekakav zakon donijeti a da isti ne mogu sprovesti?! Koji zakoni imaju prioritet pri donošenju? Ako je neki zakon neprimjenjiv zašto je nemoguće da se isti izmjeni? I pored svih svojih problema, a imaju ih znatno više od cijele Evrope, građani širom BiH danas ne mogu bezbjedno hodati ulicama. Psi lutalice koji su gladni napadaju slučajne prolaznike, a najviše nas „šokira“ kada su žrtve nedužna djeca. Napad na dvije djevočice u bihaćkom naselju Ozimice podijelo je javnost na one „ubice pasa” i „humaniste i borce za prava životinja”. Esad ŠABANAGIĆNAPOMENA: Komentari naših priloga kojih je sve više u posljednje vrijeme odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove našeg portala. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Do danas niti jednom čitaocu nije zabranjena mogućnost komentiranja iako je njih nekoliko „zrelo“ za tužbu. Njihove komentare čuvamo i prepuručujemo da se upravo oni čuvaju draskonskih kazni za jezik mržnje, vrijeđanje i omalovažavanje. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima. Redakcija.