Magični „hrvatski dvorac“ uz „Otok sv. Ladislava“, „kršteno“ ime Grada Bihaća

Piše: M.D.

U nedostatku pravnih nameće se  povijesni razlog – zgrada „Agraminvesta“ sagrađena je uz „Otok sv. Ladislava“, hrvatsko/ugarskog kralja i kao izuzetno kulturno-povijesno nasljeđe može poslovati i bez upotrebne dozvole…

Kada je forsirao svoju izbornu gradonačelničku priču Šuhret Fazlić, bivši gradonačelnik Bihaća i tvorac POMAK-a (Pokreta za modernu i aktivnu Krajinu) temeljna teza koju je „gurao“ bila je da će srušiti sve ilegalne objekte u gradu, a posebno objekte „Ilma“ d.o.o. i hotel uz Unu kod poslovnog objekta „Agraminvesta“. Narod kao „široka životinja“ (Čehov) povjerovao je u Fazlićevu bajku, a kad je Fazlić dobio izbore „izradio“ je svoje  birače, što se od njega moglo i očekivati.

Poenta pominjanja Fazlićevog izbornog slogana o rušenju nelegalnih objekata, posebno pomenuta dva, je u činjenici da se oba nalaze u neposrednoj blizini poslovnog objekta „Agraminvest“ koji je završen 2019. godine i radi bez upotrebne dozvole. Tokom šest godina vladanja Fazlić je „bezbroj“ puta za bivšeg gradonačelnika Bihaća rahmetli Emdžada Galijaševića govorio da je kriminalac, međutim Galijašević je umro a nije presuđen sa takvom kvalifikacijom.

Da budemo još precizniji, u krivičnom predmetu „Komrad“ a mediji su ga nazivali i „Agram“, u kome su optuženi  bili rahmetli Galijašević, direktor „Komrada“ Hadis Jusić i još nekoliko državnih službenika, svi su oslobođeni, na sramotu Tužilaštva USK-a i svih koji su vjerovali tužiocu Tuliću da zna šta čini, koje ih je proganjao kroz „iglene ušice“.

Ako je već tako, a jeste, postavlja se logično pitanje, zašto bivši gradonačelnik Fazlić nije za razliku od „kriminalaca“ održao riječ u vezi rušenja nelegalnih objekata, a ako ni to nije, zašto barem nije učinio sve da poslovni objekat „Agraminvesta“ kome je 2014. godine rahmetli Galiješević kao gradonačelnik izdao građevinsku dozvolu, nakon toga posluje u duhu zakona, odnosno da ova doista impozantna građevina, ne bude objekat „ni na nebu ni na zemlji“, tačnije da potpuno nelegalno a „regularno“(!?) posluje u „srcu Bihaća“ na Trgu Maršala Tita u blizini Otoka sv. Ladislava, ali bez upotrebne dozvole. Ta čarobna riječ – Ladislav Prvi.

E, naprosto nas tjera na tragikomičnu pomisao da je u nedostatku pravnih Grad Bihać istakao historijski (povijesni) razlog da zgrada hrvatskog koncerna „Agrama“ ima poseban status u ovom gradu upravo zbog hrvatskog/ugarskog kralja Ladislava I (1040-1095), poznatog i kao svetog Ladislava iz dinastije Arpadović, onog koji je osnovao Zagrebačku biskupiju i bio svetac suzaštitnik zagrebačke katedrale.

Kud ćeš bolji i jači povijesni razlog (kada nedostaju ovi današnji pravni) od Ladislava po kome unski otok uz zgradu „Agraminvesta“ nosi ime a čije su dvije sestre bile, Sofija supruga istarskog markgrofa Ulrika I a Ilona (hrv. Jelena Lijepa) žena hrvatsko-dalmatinskog kralja Zvonimira (1074-1089).

I ne samo to, možda je još važnije i specijalnije, to što se Bihać prvi put 1260. godine spominje pod imenom „Otok sv. Ladislava“ u povelji ugarskog kralja Belle IV iz iste dinastije Arpadovića kojoj je pripadao i Ladislav I, sin kralja Bele I. Zaista, zar ima onda iko bilo kakvih, barem povijesnih sumnji (.ebo pravne razloge) zašto, zgrada „Agraminvesta“, po nekom „nasljednom“ elementu i kao dio kulturnog nasljeđa, ne bi mogla da bude pandan nekadašnjoj srednjovjekovnoj tvrđavi unutar koje je nastao ovaj grad.

Dakako i tada, a i sada, nisu bile potrebne nikakve upotrebne dozvole, jer kako je onda vladalo načelo primogeniture (nasljednog imenovanja) tako i sada može da važi na načelo gradonačelničke primogeniture po kome bivši gradonačelnik aktuelnom ostavlja u emanet da čuva „Agaminvest“ kao zjenicu oka svoga, odnosno kao povijesno jezgro Bihaća začeto u 11. stoljeću u vrijeme Ladislava I.

Uostalom, ko je kriv vlasnicima „Ilme“ tim nekim Dedićima i Čavkiću koji je napravio hotel uz „Agraminvest“ što se mogu pozvati samo na neke svoje „seljačke“ pretke sa Brekovice ili iz Vojne krajine, a ne mogu svojatati plavu kraljevsku krv Arpadovića.

Može i bez upotrebne, zašto ne

Ludilo političko-administrativnog odlučivanja Grada Bihaća da „Agraminvest“ može raditi bez upotrebne dozvole, u, kako to gradska administracija Bihaća voli reći, u užem gradskom, administrativnom, kulturno-historijskom centru, nije liječeno niti od strane Tužilaštva USK-a koje je vrlo dobro upoznato sa ovom nevjerovatnom činjeničnom stvari, niti je hospitalizirano od gradskih, kantonalnih ili federalnih inspekcija. Nakon Šuhreta Fazlića, valjda po nasljednom pravu koje je ustoličio POMAK, gradonačelnik Elvedin Sedić je nastavio širokim stopama i utabanim stazama „pravne revolucije“ gdje je „Agraminvest“ situiran kao čarobni „hrvatski“ zamak na koga se ne  primjenjuju propisi države.

„Hrvatski“ politički faktor, jer je riječ o kapitalu i investiciji koncerna „Agram“ vrlo jasno, na djelu, u „užem gradskom, administrativnom, kulturno-historijskom centru Bihaća“ pokazuje kako pravne norme i pravni propisi mogu da ne važe za njih, jer su uspjeli „pripitomiti“ i „socijalizirati“ administraciju Grada Bihaća i USK-a do nepodnošljive mjere mazohizma. Istovremeno, ne postoji niti jedan sličan slučaj u bilo kojem drugom „užem gradskom,  administrativnom, kulturno-historijskom centru“ čak ni u BiH, a da uopće ne pominjemo moderne države, gdje bi jedan poslovni objekat, ma kako bio impozantan i lijep, mogao raditi makar i sat bez upotrebne dozvole. U tome je „draž  i magičnost“ Bihaća na obalama egzotične i magične Une.

Nisu se samo Grad Bihać, Tužilaštvo USK-a, kantonalne i federalne inspekcije nameračili da se ne miješaju u svoj posao kada je riječ o slučaju „Agraminvest“.  Itekako značajan doprinos u  kršenju propisa i zakona i legimitiranju nelegalnih radnji a na inicijativu Grada Bihaća daje i federalna Agencija za vodno područje rijeke Save, ali i Vlada FBiH čemu ćemo posvetiti poseban tekst. (etto.ba)