Piše: Prof. dr. H. Muratović

Nakon neispunjavanja minimalnih uslova za povlačenje 70 miliona grantovskih sredstava od Evropske unije u okviru Plana rasta, bh zvaničnici međusobno se nemilosrdno optužuju, tako da običan čovjek ne zna kome od njih vjerovati, odnosno ko od njih govori istinu, a ko bezočno laže. U prethodnoj kolumni („Dokle će bh zvaničnici lagati EU?“), naglasio sam da obećanjima, a neizvršenjima obećanog od zvaničnika BiH prema EU nema kraja. Jer, iako nam je Unija praktično poklonila status kandidata i navela koje minimalne uslove trebamo ispuniti, ni to nije urađeno. Naprotiv, razdori su se povećali ne samo u odnosima „probosanskih“ i antibosanskih, već i među tzv. probosanskim strankama. Naime, bilo je za očekivati da će Dodik i njegova bratija eventualno prihvatiti Jedinstveni broj za hitne slučajeve u BiH, ali ne i ukidanje entitetskog veta pri glasanju i imenovanje nedostajućih sudija Ustavnog suda BiH. Dakle, nakon toga bilo bi lako još jednom utvrditi ko blokira put BiH prema EU. Međutim, tzv. probosanske stranke potrudile su se da fokus odgovornosti sa kontinuirane opstrukcije RS-a prebace na teret onih kojima su puna usta priče o borbi za Državu i narod. Protagonisti ovog poteza bili su premijeri kantona sa bošnjačkom većinom (Tuzlanski, Srednjobosanski, USK i ZDO kanton) i netransparentnost Vijeća ministara BiH. Zanimljivo je da su navedeni premijeri aktivirali svojevremenu odluku tandema Izetbegović – Čovoć, da i kantoni mogu blokirati odluke koje se odnose i na put ka EU. Pri tome, ti isti premijeri pozivaju se na tezu da brane Državu od prevlasti entiteta. S tim u vezi normalan, stranački nezavisan čovjek, ima za njih samo tri pitanja:

  1. Koji su to projekti koje su oni kandidirali za grantovska sredstva EU, a nisu prihvaćeni?
  2. Ko je uradio i evaluirao (ocijenio) kvalitetu tih projekata?
  3. Znaju li oni i njihovi bezbrojni pomoćnici i savjetnici koji su ključni kriteriji koji determiniraju povlačenje granovskih sredstava od Evropske unije?

Dobronamjeran Bosanac u tvrdnje i „obrazloženja“ navedenih premijera, povjerovaće tek kada dobije precizne odgovore na postavljena pitanja. U protivnom, još jednom će u igri biti prodaja magle u rinfuzi građanima i potvrda da bespogovorno izvršavaju naloge vrha Stranke (SDA). Ovim se još jednom pokazalo da demokratizacije društva u BiH nema dok na sceni ne bude demokratizacija unutar svake stranke, odnosno dok gazda stranke ne bude samo prvi među jednakim. Dotle, u igri je najrigidniji oblik tzv. „demokratskog centralizma“, zbog kojeg je svojevremeno u provaliju otišao Savez komunista.

Buduću da predstavnici „Trojke“ tvrde da i probosanska opozicija ruši Državu i njen put u EU, i njima se moraju postaviti konkretna pitanja:

  1. Koji su to projekti koje su oni uradili u ovim i u drugim kantonima, na nivou Federacije i Države, ko ih je uradio, a ko evaluirao i da li su prihvaćeni od EU?
  2. Da li su eventualno urađeni projekti korektno rangirani po sektorskom i teritorijalnom prioritetu i principu? Koji su konkretni projekti iz USK-a kvalitetno urađeni, a nisu prihvaćen od EU?
  3. Da li su formirali Ekspertne timove za izradu i evaluaciju investiciono-razvojnih projekata na nivou kantona, Federacije i Države?
  4. Kako obrazlažu činjenicu da se vanjskotrgovinski bilans BiH pogoršao, da od obećane minimalne plate od 1.000 KM nema ništa, da nisu ustrojili tržište kapitala u Federaciji, da je obećana reforma poreskog sistema bila šarena laža, da građani sve teže žive, da su socijalni fondovi pred kolapsom, a omladina bukvalno bježi u inostranstvo?
  5. Zašto „Trojka“ i dalje prodaje priču o neophodnosti kompromisa, ali ne i o onome što su mogli i morali uraditi. Jer, lakše je pričati o kompromisu, nego raditi temeljito, efikasno i odgovorno. Čak ni raspodjelu funkcija nisu riješili na iole pristojan i efikasan način!
  6. Koje su zakone uputili u parlamentarnu proceduru, a da oni nisu prihvaćeni?

S obzirom da su parlamentarci različitih nivoa vlasti uglavnom profesionalizirali svoje funkcije i da izvrsno žive na račun sirotinje koja ih je izabrala, čak i onda kada ne dolaze na sjednice, i njih se mora javno priupitati:

  1. Može li se Država izvući iz krize vašim neradom i neodgovornoću?
  2. Kada će vam u fokusu biti građani koji su vas birali, a ne lični i uskostranački interesi?
  3. Jeste li svjesni da vaš nerad i neodgovornost Državu vode u haos?
  4. Da li možda nesvjesno (iako to vaćina vas i ne zna) računate na teoriju „Crnog labuda“, koju je osmislio libanonski ekonomista Nissam N. Taleb i u kojoj je objasnio kako se uspio obogatiti na berzi, računajući na nepredviđeni događaj na kome će profitirati. Dakle, ne računajte na „Crnog labuda“, već, ako vam je stalo do Države, umjesto profesionalnog, izvrsno plaćenog angažmana (za nerad), prihvatite neprofesionalnu funkciju poslanika, a radite nešto korisno svojim sredstvima i u svom ličnom angažmanu. Vjerujte, bolje je i to nego da vas narod otjera toljagama. Jer, ne zaboravite: Bosanac progleda tek onda kada mu izbijete jedno oko. Neodrživa javna (lična) potrošnja, koja se finansira zaduživanjem i rasporodajom nacionalnih resursa, te sve većim nametima na sirotinju, brzo će dovesti do izbijanja jednog oka.
  5. Jeste li spremni održati javnu sjednicu parlamenata i na njoj konkretno utvrditi zbog čega smo izgubili 70 milina eura, odnosno konktetno locirati svoju i neodgovornost vlada svih nivoa i podnijeti ostavke. Ako to niste, pročitajte Čehova i vidjećete pred kim se sve častan čovjek mora da postidi!
  6. Konačno prihvatite činjenicu „da svaka politika koja se ne zasniva na novcu, biva isprazna priča“!

Za protagoniste zvanične politike RS-a, imam konkretna pitanja i tvrdnje.

  1. Zar mislite da iz BiH možete iznijeti ono što u nju niste unijeli?
  2. Dokle će vam izjave biti na dnevnoj bazi i kontradiktorne?
  3. Kako to da sa Bošnjacima nećete da dijelite čak ni vazduh, ali hoćete na njihov račun da uzmete milijardu i 65 miliona preko Uprave za indirektno oporezivanje BiH više nego što vam pripada po kriterijima uplate i zahvaljujući njima niste u bankrotu?
  4. Očekujete li da ćemo vas finansirati i kada bi eventualno pokušali da se odvojite?
  5. Znate li ko je glavni gazda u MMF-u, Sjetskoj banci, gdje je SWIFT, ko ga čini i čemu služi?
  6. Zar stvarno mislite da nacionalističkim ogrtačem možete parirati SAD, a da pri tome jurite po Kini, Mađarskoj, Azerbejdžanu, itd. i moljakate za kredite da podmirite najosnovnije javne obaveze?!
  7. Secesije RS-a od BiH nema, niti može biti bez rata. To mora biti jasno baš svakom u BiH.

Pitanja za akademsku zajednicu u BiH:

  1. Dokle će šutnja akademske zajednice u BiH biti njeno glavno obilježje?
  2. Da li smo zaboravili ispravnu tvrdnju rahmetli Muamera Zukorlića da „intelektualac koji šuti i ne djeluje, nije intelektualac, već obični sluga vlasti“?!
  3. Da li je dopušteno da intelektualci žive u komforu, a na teret bosanske sirotinje?
  4. Kada će akademska zajednica prihvatiti činjenicu da je „um poput kišobrana- funkcioniše kada je otvoren“! (Kami).

Umjesto zaključka, podvlačim da je politika dobra samo onda kada narod u njoj vidi sebe, odnosno kada sreću ne mora tražiti van granica svoje zemlje. Sve ostalo je priča čak i za malu djecu, kojih je u BiH sve manje. Nažalost i na sramotu svih nas! (*)