VELIKA KLADUŠA – Ako Kladuščanima poslije pandemije koronavirusa ostane imalo razuma i pameti, pitanje koje će morati, i to konkretno i beskompromisno, postaviti svojim lokalnim vlastima, svima zajedno i pojedinačno, imenom i prezimenom, treba glasiti: gospodo političari, zašto živimo u hendikepiranoj Čaršiji u kojoj mnoge stvari ne funkcionišu a koje niste u stanju da riješite kako dragi Bog zapovijeda!
Pandemija koronavirusa za Kladuščane je kako-tako podnošljiva, međutim nije jedna druga pandemija, sumorna, teška i vrlo opasna, a koju naša vlast niti vidi niti želi da vidi. Ovdje prije svega mislimo na Općinsko vijeće koje je prije dvije godine jednoglasno usvojilo odluku kako oni ne žele migrante u ovoj Čaršiji, i takvu poruku odaslali svojim građanima. Već u samom prilogu sa sjednice Vijeća ova Redakcija je napisala kako se radi o jednoj od najsramnijih odluka usvojenih u ovom stoljeću. Evo dvije su godine od te sramne i neprovodive odluke, ponavljamo jednoglasno usvojene, kao niti jedna do sada, vijećnici redovno primaju naknadu, za očitu prevaru svojih građana, jer migranti su tu, i svaki dan ih je sve više i više. Jedni „legalni“ smješteni u „Miralu“, hvala Bogu da jesu, i oni „ilegalni“ koji već dvije godine, na dvije lokacije, njih 150-200, žive u gorim uvjetima nego bilo koja domaća životinja. I sve to voljom vlasti bajkovite Čaršije koju eto zovemo „Vratima Bosne“. Migrante naša vlast ne želi, ali oni su tu, neki i duže nego je na snazi pomenuta sramna odluka. Ko koga ovdje handri i to u zdrav mozak? Koju i kakvu korist od takve odluke imaju građani? Zar vlast stvarno misli da su baš svi Kladuščani neuki pa da ne znaju da je svaka Odluka Općinskog vijeća zakon, pa i ova, a budući da se ova Odluka ne poštuje, migranti su u Velikoj Kladuši iznad zakona a iznad zakona je samo korupcija. Kako drugačije ovu Odluku tumačiti osim da je Općinsko vijeće glasalo za uvođenje korupcije.
Pred nama je vrijeme, nažalost, u kojem se može vrlo vjerovatno očekivati nasilje migranata nad građanima, domicilnim stanovništvom, a sve zbog komada kruha i preživljavanja, kao što se to danas već dešava u Grčkoj. Pred nama je taj period, smatra Zehida Bihorac, aktivistkinja koja se na dobrovoljnoj volonterskoj bazi, sa nekoliko svojih prijateljica, koliko toliko brine da ovi migranti prežive. Podsjećamo, radi se o migrantima koji nigdje nisu evidentirani, niko o njima, osim pomenutih humanitarki-volonterki ne brine, za njih ne zna ili ne želi da zna niti jedna domaća ili međunarodna organizacija.
Na našu nesreću, situacija se u Velikoj Kladuši iz dana u dan pogoršava a što se iz ovog video zapisa itekako može i zaključiti. Ljudi su prepušteni sami sebi i ulici. Oni koji su smješteni u ovim divljim kampovima žive u nehumanim uvjetima. Nema humanosti, nema dostojanstva, a pomenute humanitarke su na izmaku snage. Šta će uslijediti kada one odustanu, svi imamo razloga biti zabrinuti. Migrantima u Velikoj Kladuši nije dozvoljeno ulaziti u supermarkete, prodavnice i kafiće, do te mjere da se postavljaju natpisi na kojima piše da im je zabranjen ulaz, što je policijska naredba ali je to naša zajednička sramota. Zbog već trogodišnjeg negativnog odnosa vlasti Velike Kladuše takav odnos ima i sve više građana pa već i prema ljudima koji migrantima pomažu, bili oni lokalci ili netko izvana.
Gotovo svaki migrant kojeg sretnete na ulici će vam pokazati ozlijede nanesene od strane hrvatske policije, razbijeni mobitel ili vam ispričati koliko puta je doživio nasilno protjerivanje. Ljudi koje nazivamo „migrantima“ nečija su braća, očevi, sinovi, koji svaki dan hodaju ulicom pognute glave, u strahu, zvjerski isprebijani. Prisiljeni su primati batine, prijetnje, rasizam, diskriminaciju samo zato što su druge boje kože, samo zato što su siromašni. Samo zato što kao i svi mi žele bolji život za sebe i svoje porodice.
Upozoravaju kako se situacija, pored normalizacije groznih životnih uvjeta u službenim kampovima i drugim mjestima u kojima migranti žive, pretvara u sve brutalnije i eksplicitnije nasilje. To je nasilje sve više normalizirano, institucionalizirano, vidljivo i svakodnevno.
Nosioci aktuelne vlasti svjesni činjenice da se sa ovakvim stanjem i problemima koje su sami stvorili ne mogu više nositi, zbrisali su i ostavili Veliku Kladušu kao brod na pučini bez kapetana i bez posade, pa sada na daljinski, dakle na vrlo primitivan način, raznim mjerama i metodama upravljaju sa situacijom i životima Kladuščana, iživljavaju se i nad ekonomijom postavljajući nekompetentne i nedorasle kadrove u veoma važnim trenutcima vanredne situacije.
Doduše, viši nivoi vlasti naše Države priredile su svojim građanima kojekakve zabrane koje niti jedna uređena država u svijetu nije primjenjivala čime su zapravo odlučne ubijati virus tako što ubijaju život. A što se Kladuščana tiče, pred očima im je invalidska i poluraspadnuta Čaršija u kojoj malo što funkcioniše i malo ko radi svoj posao za koji je debelo plaćen. Na koji način upravljaju ovakvim, invalidskim sistemom kojeg su sami godinama brižljivo stvarali, tek sada znaju i vide oni koji su se u ovom nesretnom trenutku zatekli na vlasti, a rado bi nešto mijenjali. Motiv onih u vlasti u svemu je jasan, a vidi se to kroz nezakonito proglašenje budžeta, krađu pečata, zabranu održavanja sjednica Općinskog vijeća, zabranu ulaska predsjednicima klubova vijećnika koji za to traže asistenciju policije. Za vlast koja je obdarena korupcijom, nepotizmom, otimačinom i stranačkim iživljavanjem, stranačkim uhljebljivanjem i poticanjem diletantnizma, poltronstva i lopovluka su glavne vrline za vladanje i upravljanje. I to se sada, što je u svemu najžalosnije, dešava na daljinski iz Hrvatske uz asistenciju još nekoliko podrepnih muha u zgradi Općine Velika Kladuša.
S druge strane, odbjegli predstavnici vlasti ne propuštaju priliku da preko svojih stranačkih medija šalju video jadikovke i liju krokodilske suze za onim što se Kladuščanima dešava. I što je posebno upadljivo, za sve njihove propuste pronalaze i targetiraju krivce u nekim drugima a sve kako se, ne daj Bože, ne bi otvorilo pitanje njihove odgovornosti i njihovog sistema vladanja kojeg su stvorili. Međutim, neće ići jer se Kladuščani krajnje odgovorno ponašaju kada su u pitanju odluke vezane za pandemiju koronavirusa. Iako se neodgovorni pojedinci uvijek i svugdje mogu naći, Kladuščani se ogromnom većinom pridržavaju uputa. Ulice su prazne (od Kladuščana), ljudi se ne primiču jedni drugima, ne rukuju se, nose maske i rukavice. Ovo i ne treba previše da čudi. Uz ovakvo stanje niko normalan se neće usuditi rizikovati da se razboli, pa da zavisi od inače ionako „bolesnog“ zdravstva. Dakle, pandemija koronavirusa je pod kontrolom, međutim, pitanje svih pitanja za Kladuščane odnose se na dva veća virusa od ovoga, a to je virus vlasti koja Kladuščanima već godinama siše krv na slamku i virus nekontrolisanih i nezbrinutih migranata koji jesu problem Države, ali lokalne vlasti ne dogovaraju niti koordiniraju sa nadležnim državnim institucijama zbog čega i imamo ovakvo stanje.
Narod je u strahu već mjesecima
Kladuščani već ne mogu mirno spavati, a mjesecima, pa i pune dvije godine, mještani Polja ne mogu mirno spavati, upravo zbog sulude i neprovodive Odluke Općinskog vijeća koje neće migrante u Velikoj Kladuši, a kojih je sve više i više. Zar je vijećnicima uistinu normalna stvar usvojiti Odluku za koju su znali da je nepravedna, nehumana i neprovodiva te da nije u skladu sa konvencijama o ljudskim pravima i da nakon toga ništa dalje ne čine. Radi se o odluci koja vrijeđa zdrav razum, jer vruć krompir iz institucija odlučivanja baciti u ruke građana je baš bezobrazno. Tim prije što nakon jednoglasne odluke pa sve do danas za istu vijećnici primaju itekako lijepe mjesečne honorare. Niti jedan se od vijećnika nije odrekao honorara ili njegovog dijela iz kojeg bi se migrantima obezbijedio barem koji obrok hrane. Migranti još nisu počeli otimati, suzdržavaju se, ali…U svim kampovima, a posebno ovim divljim, vladaju bande među koje policija izbjegava ulaziti, stoga smo mnoge zatekli i snimili krvave, polomljene i higijenski neuredne. Posebna su priča maloljetne osobe koje žive u divljim kampovima i koje su žrtve nasilja, iznude i slično. U Velikoj Kladuši operiraju kriminalne grupe migranata uvezane sa lokalnim skupinama od kojih dobivaju upute koje se kuće mogu provaljivati, gdje su i šta se u njima eventualno može naći a potom domaći ukradene stvari dalje prodaju. Rastura se droga i kriminal raste pred očima vlasti, policije i svih ostalih.
Međunarodna organizacija za migracije IOM nešto mulja sa ovim migrantima u divljim kampovima jer navodno dođu jedan do dva puta sedmično i nešto podijele migrantima što su učinili i za vrijeme našeg boravka na ovim lokacijama. Počeli su nešto dijeliti migrantima, međutim, kada su vidjeli nas novinare, prekinuli su tek započetu podjelu i pobjegli. Za stanje u ovim divljim kampovima mora se prozvati i UNICEF radi maloljetnika koji ne bi smjeli i trebali biti prepuštani sami sebi.
Činjenica jeste da su migranti briga i problem Države i to niko ne spori, međutim građani opravdano prigovaraju i traže od svojih izabranih dužnosnika da oni problem rješavaju sa Državom. U suprotnom imati ćemo i dalje stanje vakuma. Nedopustivo je ljudima oduzimati slobodu u bilo kojem obliku a u Velikoj Kladuši potpunu slobodu nemaju niti migranti a niti domicilno stanovništvo. Stoga, općinska vlast mora na svakodnevnoj osnovi vršiti pritisak na više nivoe koji su odgovorni za ljude u pokretu i maloljetne osobe koji ne bi smjeli biti prepuštani samo na volju građana-humanista. Svi stanovnici divljih kampova su sada, ali i do sada, u tretmanu građana, humanih Kladuščana kojima, kako kažu, ponestaje snage i materijalnih izvora za nastavak aktivnosti.
Kako je vlast ključ rješavanja opisanih problema, podsjetit ćemo istu na razne koncerte i muzičke skupine koje su plaćane i po 12.000 €ura, na razna Kladuška godišnja doba (Kladuška zima, ljeto, jesen), sve plaćano iz budžeta građana, a sada u vrijeme opće opasnosti i pandemije ne pada im na pamet da za migrante, ako ih već ne žele humano smjestiti i nahraniti, barem obezbijede higijenske maske te da nas Kladuščane, svoje sugrađane, zaštite barem na taj način. Prvu rečenicu ovog priloga započinjemo pominjući razum i pamet, pa time i završavamo. Da je npr. razuma i pameti članovima Općinskog Štaba Civilne zaštite obezbijedili bi i dodijelili migrantima barem higijenske maske, koje se proizvode u Javnom preduzeću čiji je osnivač Općina a koje se financira iz budžeta. Ove maske u apotekama se prodaju po 2,50 KM, nekolioko puta skuplje od ostalih, o čemu je ova Redakcija objavila poseban prilog sa kopijom računa za maske, pod naslovom: Sami protiv sebe a razjedinjeni protiv koronavirusa! Na svijet smo došli kao ljudi, potrudimo se kao ljudi s njega otići! Esad ŠABANAGIĆ
Stanje u divljim kampovima i humanizam Zehide Bihorac i njene ekipe zabilježili su i njemački mediji. Zanimljvo i potpuno nejasno, o migrantima i stanju u divljim kampovima Velike Kladuše domaći mediji uopće ne izvještavaju!