Ovaj reportažni prilog „pokriva“ lokalnu zajednicu Velika Kladuša u vrijeme do lokalnih izbora sa ciljem ponude osvješćivanja birača u smislu kako je prvi korak općeg poboljšanja demokratski izbor kompetentne i odgovorne lokalne vlasti i njena kontrola s jedne strane i općeg „stava okruženja“ sadržanog u sintagmi „pomozimo si sami pa će nam i drugi pomoći“!
Velika Kladuša nazaduje – bolje reći tone (u odnosu na beha prosjek) više od decenije uglavnom zbog Kladuščana i njihovih izabranika. Pogrešno su Kladuščani investirali svoje glasove pa su kusali rezultate njihove vladavine. Na predizbornim skupovima pričane su priče, a podanici su klimali glavom i odobravali budalaštine tipa „uredićemo državu, stvorićemo, zaposlićemo“,… Govore su držali kandidati sa sumnjivim ili nikakvim referencama. Mediji su prešućivali ili opjevavali. Nije bilo pitanja, dijaloga, rasprava,…
Općina Velika Kladuša površine 331 kvadratni kilometar sa 14 mjesnih zajednica, prostor je zanimljivih paradoksa! Ova lokalna zajednica je veoma deficitarna sa demokratskim institucijama, nepoželjnim kritičkim promišljanjima, sa ozbiljnim viškom korupcije, pohlepama, klijentelizmom… Ovo je lokalna zajednica u kojoj su predstavnici vlasti sve bogatiji a građani sve siromašniji, lokalna zajednica u kojoj je njen prvi čovjek zajedno sa saradnicima hapšen zbog sumnji na korupciju, kojemu i danas traju sudski procesi, lokalna zajednica u kojoj su svi nalazi revizora budžeta negativni, u kojoj njen prvi čovjek ne prizna parlamentarnu većinu sastavljenu od opozicije. U Velikoj Kladuši za osam godina mandata načelnik sedam puta sam, bez Općinskog vijeća, proglašava budžet što je slučaj i za ovu 2024. izbornu godinu, lokalna zajednica čiji načelnik zvanično ima devet savjetnika. Velika Kladuša je lokalna zajednica koja je 2020. godine imala 40.099 stanovnika a 44.045 registriranih birača. Kladuščani su u dva posljednja mandata birali načelnika koji je presuđen i odležao 2/3 kazne za ratni zločin.
Ovi i još neki paradoksi razlogom su što se Kladuščanima, kao nekim drugim sredinama, nije potrefilo da proteklih dvadesetak godina u svim mandatima izaberu društveno odgovornu i kompetentnu lokalnu vlast koja će implementirati svojevrsnu prekretnicu koja bi bitnije pomjerila nivo razvijenosti i znatnije poboljšala indeks društvenog napretka odnosno kvalitetu življenja njenih građana!
Lokalni izbori u BiH se ove godine održavaju u oktobru na kojima Kladuščani biraju načelnika a sve je izvjesnije, po prvi puta, možda i načelnicu te 28 vijećnika odnosno vijećnica u Općinsko vijeće. Tim činom građani direktno odlučuju o lokalnim politikama koje utječu na kvalitet njihova života.
Kladušku političku scenu početkom izborne 2024. godine čini sedam parlementarnih stranaka koje participiraju u Općinskom vijeću: LS, SDA, DNZ, SDP, NES, NS i Nezavisna lista. U „tihim“ pripremama je još nekoliko njih, NiP, DF. Znači, osam političkih stranaka uz preko stotinu civilnih udruženja, društava, klubova čini kompletnu organizaciju kladuškog društva u formalno institucionalnom smislu.
Nema u cijeloj BiH zapuštenije i čudnije Čaršije koja ubrzanije napreduje u nazadovanjima sa ovako velikom navalom na budžet! To su činjenice o kojima se kukavički šuti i sramotno trpi! Za vrijeme dvanaestogodišnje vladavine aktuelne vlasti Laburističke stranke i njenog načelnika Fikreta Abdića, kojeg „opslužuje“ zvanično devet savjetnika, Velika Kladuša je izgubila više od 1.000 radnih mjesta.
Počelo je, pa jedva čekamo da saznamo šta čekamo
Velikom Kladušom se odavno bildaju priče o okrupnjavanju „ljevice“ što se otvoreno manifestiralo krajem februara potpisivanjem Platforme „Zajedno za Veliku Kladušu“, na početku pet političkih stranaka koje participiraju u Općinskom vijeću (SDA, DNZ, SDP, NS i Nezavisna lista) da bi se nešto kasnije pridružio NES takođe parlamentarna stranka te NiP i DF. Svi ovi politički subjekti osim DF imaju svoje kandidate između kojih bi se, kako predviđa Platforma, trebao konsenzusom odabrati najbolji da se pojavi na listi kao zajednički kandidat „ljevice“.
Svakoj modernoj lokalnoj zajednici trebaju kandidati sa vizijom, prepoznatljivih proeuropskih orjentacija, čistog obraza i prošlosti, bez kitnjastih repova, sa nedvojbenim referencama potvrđenim na otvorenom tržištu, pristojne retorike, dizajniranog izgleda, prepoznatljivi po modrenim percepcijama temeljnih vrijednosti (pravednosti, istinitosti, jednakosti, solidarnosti,…), gostoprimljiv i dostojanstven Kladuščanin otporan na bočne utjecaje i političke trgovine. Reklo bi se idealan profil, ali nije nužno. Ne mora biti „cvjećka“! Može imati išaranu biografiju tako da mu se za većinu „grijehova“ pa i trenutnih „falinki“ može progledati „kroz prste“. Poželjno je da nema neriješenih pitanja sa zakonima!
Kako su Kladuščani već dokazano poznati po laganom pamćenju i brzom zaboravu, onda kandidatima za narodne izabranike i neće biti teško udovoljiti takvom htjenju-zaboravu. Kako kao novinar nemam ambicija i ne daj bože zlih namjera da kvarim veselje, ali moram ostati vjeran profesiji i čistom obrazu, pa za početak kazati kako nije „maslo za ramazana“ nekima od predloženih kandidata, a oni su: Senad Hašić (1986) – magistar evropskih studija – SDA, Rifat Dolić (1961) – diplomirani ekonomista – DNZ, Aladin Ćerimović (1986) – diplomirani ekonomista – SDP, Amir Purić (1989) – diplomirani novinar – komunikolog – NS, Nermin Purić (1981) – magistar ekonomije – Nezavisna lista, Adis Džanić (1981) – diplomirani menadžer – NES i Jasmin Hušić (1977) – doktor pravnih nauka – NiP. O njima građani vrlo malo znaju sve dok se ne dođe, ako uopće i dođe, do jednog – zajedničkog kandidata. A bilo je i potrebe i prilike za tim, jer su navedeni kandidati 09. marta imali predstavljanje svojih programa u prostorijama SDP. Potpisnik ovog priloga je sa svim kandidatima osobno razgovarao i dobio njihovu saglasnost da prisustvuje i prati ovo predstavljanje programa, međutim tako nisu mislili mentori nekih od kandidata pa je novinar „kulturno“ udaljen sa tog događaja uz ipak nekoliko zabilježenih kadrova, i to je sve. Dakle, odnos prema medijima i prema javnosti je nalik onom kojeg prakticira aktuelna vlast, a posebno se u tome isticao NES. Dakle, javnost nema uvida u to šta se sa Platformom „Zajedno za Veliku Kladušu“ u biti dešava jer se sve odvija tajnovito i iza zatvorenih vrata. U naravi to znači da oni koji bi trebali ponuditi promjene zapravo nastavljaju „prljavo“ onako kako to već dvanaestak godina radi aktuelna vlast. Stoga, oni koji kandidatu „ljevice“ namjeravaju dati povjerenje – glas neka prethodno malo porazgovaraju sami sa sobom, slože prava pitanja i na osnovu odgovora donesu odluku. Previše šansi kandidati propuštaju da bi im se olako povjerovalo!
I zatvorene oči ovdje vide da se nastavlja razvijati jedna politička (ne)kultura kojom se uklanjaju temeljne vrijednosti i razara društvo. Jedna narodna kaže da se ljubav ne mjeri jezikom i riječima već odnosom i djelima. I ne samo prema drugima, već i prema Velikoj Kladuši. Tamo gdje nema slobodnih medija, nema ni ličnih ni političkih sloboda, tamo gdje su mediji spriječeni da koriste slobodu riječi u suočavanju sa onima koji sanjaju da ih potčine, sa ljudima na vlasti poput Fikreta Abdića i još nekih, i ovih „ljevičara u pokušaju“, nemaju prava uopće spominjati riječ demokratija jer je to besmisleno. Demokratija, izvorno shvaćena kao vladavina naroda nosi sa sobom sva prava i slobode tog naroda, među kojima se nalazi i sloboda mišljenja i izražavanja, čiji je ekvivalent pravo na informisanost.
Ako nema slobode medija koji rade prema profesionalnim i etičkim standardima, građani su lišeni uravnotežene i pouzdane informacije, podržane činjenicama jer oni igraju ključnu ulogu u nadzoru vlasti i jedini su koji mogu natjerati vlasti na odgovornost prema javnosti i imaju važnu ulogu u promociji društvenog i privrednog razvoja. Ko uskraćuje prava novinarima da javnost na profesionalan način izvještavaju o radu onih koji bi bili na čelu lokalne zajednice i trošili budžet od preko 28 miliona KM ima ozbiljnih poteškoća sa percepcijama temeljnih vrijednosti (pravednost, jednakost, solidarnost,…), respektabilan deficit demokratskih standarda i treba ih staviti u gusto sito! Istinita vijest i informacija naša je obaveza a pravo naših čitalaca, međutim vlast ili opasno kvari ljude ili pokvarenim ljudima pruža šansu čime su ideali dovedeni do izdisaja, a politički moral do bankrota.
Sa ženama u bolju budućnost
Ovogodišnji lokalni izbori u Velikoj Kladuši biti će, sve je izvjesnije, puni noviteta, ne samo za ovu lokalnu zajednicu već i šire za prostore BiH. Zajednički kandidat „ljevice“, ako takvog uopće izlobiraju „interesne skupine“ koje na tomu već rade dan i noć, prvi je takav pokušaj i rijedak primjer okrupnjavanja „ljevice“, koju s razlogom naznačujemo navodnim znacima, jer kako su i šta radili kao vijećnici u ovom i prethodnom mandatnom periodu, kako su krenuli sa kandidaturama, ne može im se vjerovati ni u promilima a kamo li u postotcima. No o tom – po tom! Dakle, sedam „veličanstvenih“ se „glanca“, svaki na svoj način za funkciju načelnika – prvog hadžiju ove zapuštene Čaršije. Potencijalne kandidate smo već upoznali ali ne i njihove programe. Naši pokušaji nisu kod svih kandidata shvaćeni „bona fide“! Stoga nam se većina kandidata, doima kao zečevi iz rukava, šešira stranaka, određenih lobija, zamagljenih interesnih skupina sa prepoznatljivim misijama. Lako prepoznatljive osobine većine ovih kandidata su u nesrazmjernosti između poslovno obrazovnog siromaštva i primjernog materijalnog statusa, poslovnih (ne)uspjeha,… Nekolicina je pretjerano sklona samohvalisanju, opjevavanjima nečega čega se u uljudnijim sredinama stide. Slabo baratanje činjenicama o strateškim kretanjima i nevješta obrazlaganja svojih stavova su najčešća zapažanja zainteresovane javnosti u općim komunikacijama. Njihovi nastupi i pitanja su više uvrede zdravog razuma nego li doprinos konsktuktivnom razumjevanju i rješavanju različitog spektra problema i pitanja strateškog značaja. Javnosti nije poznato da je i jedan od njih u proteklih mandat ili dva samoinicijativno pokrenuo neku ideju-projekat od općeg značaja na čemu se mogla okupiti „kritična masa“- nukleus građanskog aktivizma.
Da li je njihovo shvatanje potreba Kladuščana za promjenama ili status quo saznaćemo uskoro a šta posijemo u proljeće (do 30. maja, moraju biti poznati kandidati) brati ćemo – birati ćemo oktobra 2024.
Na svu sreću ovoga puta birači-glasači Velike Kladuše će imati kandidate kakve nikada do sada nisu imali, naravno mislimo na raznolikost i to nimalo bezazlenu, jer pored već pomenutog zajedničkog kandidata „ljevice“, za sada je izvjesno da će svoju kandidaturu istaći jedna žena, Delila Šahinović (1988), a gotovo pa sigurno, žena bi mogla biti i kandidatkinja najjače političke partije u Velikoj Kladuši – Laburističke stranke, jer se dosadašnji načelnik Fikret Abdić a nakon izmjena Izbornog zakona, ne može kandidovati.
Za razliku od sedmorice „veličanstvenih“ Delila Šahinović se „brzinom svjetlosti“ odazvala na naš poziv da razgovaramo i saznamo nešto više o njenom odluci. Za novi početak Velikoj Kladuši trebaju „jaki igrači“ a to bi mogle biti upravo dvije kandidatkinje, jer shodno osnovnim razlozima nazadovanja Velike Kladuše (povijesno naslijeđe, satanizacije, nesnalaženja lokalnih kvazielita…) i strateškim pokazateljima nazadovanja (društveno ekonomski pokazatelji, ljudska prava, građanske i medijske slobode,…) moguće je identifikovati konkretna pitanja, a uz malo više volje i njihova kvalitativno kvantitativna obilježja.
Da bi Čaršija u postizbornom vaktu postala perspektivnije mjesto za življenje, podizanje familija, pravednija i naprednija lokalna zajednica nužna je osmišljena radikalna moralna, digitalna i ekološka preobrazba privrede i društva. Vrijeme za prazna filozofiranja i mudrovanja je davno isteklo. Nužno je hitno, smjesta tokom predizborne kampanje, postići socijalni koncenzus o „smjernicama“ oporavka koje istovremeno mogu biti i smjernice za poboljšanje općeg ambijenta kao preduvjeta svih preduvjeta i reviziju ili bitno inoviranu Strategiju dugoročnog razvoja i osnova programa rada i politike budućeg načelnika (čl. 50. Statuta).
Vizija Velike Kladuše pred lokalne izbore 2024. – 2028.
Na stranici 110. aktuelne Strategije razvoja 2014.-2023. (koga interesuje neka pogleda službenu web stranicu) piše: „Velika Kladuša je europski otvoreni grad na „Kapiji Bosne“ sa prepoznatljivom poljoprivredno – prehrambenom industrijom“. Bilo bi interesantno saznati autorstvo navedene formulacije da se patentira, a autor predloži za Februarsku nagradu. Niti je Velika Kladuša grad u formalnom i suštinskom smislu, niti je poljoprivreda sa prehrambenom industrijom dominantna privredna djelatnost, niti kladuško društvo ima neophodne atribute „otvorenog društva“, niti je… Predizborno vrijeme je pravi trenutak da se ponudi primjerenija formulacija vizije o kojoj je nužan socijalni koncenzus i istinska nastojanja u približavanjima definisanoj viziji preciznijim kvantitativno kvalitativnim pokazateljima u izbornim mandatima. Na osnovu uvida u raspoložive „izborne programe“ kandidata za načelnike, za sada, nije moguće „dokučiti“ kakvu viziju Velike Kladuše nude?
Vizija Velike Kladuše treba biti redefinisana, smještena u sve strateške dokumente Općine i mora biti opće prihvaćena općim socijalnim koncenzusom relevantnih predstavnika iz svih slojeva kladuškog društva, a mogla bi glasiti: Velika Kladuša nastoji biti moderna lokalna zajednica shodno kontekstu vremena i prostora po ugledu na slične lokalne zajednice zapadnog okruženja koje će svoje razvojne izazove, prijetnje,… rješavati civilizovano shodno kulturno povijesnom naslijeđu, internacionalnim institucionalnim okvirima služeći se primjerima dobre prakse!
Kakve narodne predvodnike Kladuščani trebaju koncem početkom treće decenije 21. stoljeća? Naravno, odgovori su slojeviti. Kladuščanima su potrebni narodni izabranici kao pravedna napredna ljudska bića sa primjernim obrazovanjem, širokim pogledima, zavidne kulture, prepoznatljivi po građanskom aktivizmu, sa jasnim i preciznim percepcijama i implementacijama u kreaciji ambijenta da Velika Kladuša bude dika i ponos u svakom civilizacijskom pogledu! Redakcija ReprezenT-a će se potruditi da tokom predizborne kampanje pokuša prepoznati kandidate čijih nastupa i postupaka se neće stidjeti kao nekih u nedavnoj prošlosti!
Brojne manjkavosti „biračkog sistema“, ljudske kvalitete biračkih odbora, ravnodušnost birača, pretjerana brojnost kandidata, kako za načelnika tako i za vijećnike, nespremnost za istinska sučeljavanja oko strateški važnih pitanja (nazadovanja Velike Kladuše i zasluge pojedinaca i njihovih stranaka – mentora), sklonost populizmu, bježanja od „ujedinjenja“ na osnovnom cilju (pravedno napredno inkluzivno kladuško društvo) sa modernim percepcijama i implementacijama temeljnih vrijednosti, favorizovanje kulta ličnosti (načelnika) u odnosu na institucije,… ukazuju na (ne)zrelost Kladuščana koji imaju potrebu rješavanja barem nekih od slijedećih problema!
- Kako se nositi sa povijesnim naslijeđem i realno moguća poboljšanja?
- Kako minimizirati fetve – prepreke – satanizacije?
- Kako poboljšati konkurentnost poduzetnika?
- Kako osnažiti utjecaj mjesnih zajednica?
- Kako efikasno poboljšati ljudska prava najugroženije skupine Kladuščana?
- Kako optimalno riješiti pitanja lokacija poslovne zone?
- Kako efikasno riješiti ogroman problem pasa lutalica?
- Kako efikasnije upravljati naslijeđenim kulturnim dobrima?
- Kako barem udvostručiti obuhvaćenost djece predškolskim obrazovanjem?
- Kako efikasno koristiti Zakon o javno-privatnom partnerstvu?
- Šta činiti sa neprespektivnim zemljišnim parcelama u društvenom vlasništvu?
- Kako značajnije smanjiti broj nerješenih pitanja građana po svim osnovama?
- Kako problematizirati represivni odnos vlasti BiH prema Kladuščanima?
- Kako spriječiti moralni bankrot kladuškog društva?
- Kako postići koncenzus o strateškim dokumentima?
- Kako aktivirati zatomljene demografske, prirodne, izgrađene resurse?
- Kako kvalitetno riješiti zbrinjavanje otpada i ukloniti-sanirati divlje deponije?
Ovako građani – Kladuščani vide svoje probleme – potrene a lista pitanja nije konačna!
Šta su Kladuščani birali 2012. i 2020. na prethodnim lokalnim izborima
Najvjerodostojnija konstanta svih proteklih višestranačkih demokratskih izbora na kladuškom tlu su Fikret Abdić (1939) i Stranka Demokratske Akcije (1990). Oba subjekta na izborima 18.11.1990. godine izabrani su „plebiscitom“, Abdić za člana sedmočlanog Predsjedništva SRBiH sa više od 1,045 miliona glasova na državnom nivou (oko 44%) i SDA sa 17.624 (76,54%) na lokalnom nivou.
Prije 34 godine (18.11.1990.) 73,38% Kladuščana ili njih 23.027 se odazvalo prvim višestranačkim demokratskim izborima.
Abdićevim fizičkim povratkom u Veliku Kladušu (kraj ljeta 2012.) poslije višegodišnje robije za ratni zločin u „Lijepoj našoj“ nastavlja se forsirano nazadovanje. Na ljestvici od 79 općina u FBiH koncem 2012. Velika Kladuša je bila na 46. mjestu, a krajem 2021. na 61. mjestu. U istom periodu broj stanovnika Velike Kladuše smanjen je za 7.382 (47.096 – 39.714), broj zaposlenih povećao se samo za 617 osoba.
Novembra (15.11.2020.) na sedme po redu lokalne izbore odazvalo se 16.231 ili 37,66% glasača. Od 1990. broj stanovnika Velike Kladuše smanjio se sa oko 52 hiljade na oko 40 hiljada, a broj birača sa 31.381 povećao se na 44.045 ili 40,35%!
Prema oficijelnim podacima (Federalni zavod statistike) Velika Kladuša ima oko deset hiljada stanovnika starosne dobi do 18 godina (oko 24%) – dakle onih bez prava glasa. Od 18 do 35 godina (kategorija mladih) je oko 10% sa najlošijim izlaskom na izbore. Mladi često govore kako su taoci politike, no nisu to već su taoci svojih roditelja koji ima biraju vlast sa kojom tako prolaze. Populacija 35 do 55 godina je dominirajuća i odlučujuća za izborne rezultate jer je građana od 65 i više godina tek između 7 i 8%. Ovo je još uvijek povoljna dobna struktura, na jednu osobu iznad 65 godina starosti dolaze tri mlade osobe što je izrazito povoljan-snažan faktor razvoja. Van svake sumnje mi stariji smo mladima uništili današnjicu, međutim, oni nam ovakvim odnosom danas uništavaju sutrašnjicu.
Sa mladima u bolju budućnost
Koga god Kladuščani izbarali u oktobru i tko preuzme odgovornost za razvoj bajkovite Čaršije ima na raspolaganju sredstva i mehanizme za bitnije poboljšanje ambijenta, znanja,… i u konačnici kvalitetnijeg života Kladuščana!
Nisu svi skloni apanažama, klijentalizmu,…
Rješavanja velikokladuških problema nema bez revolucije. Revolucija treba eventualno trećini biračkog tijela (ako i toliko) jer s našim glasovima i promišljanjem nismo dovoljno jaki da okrenemo političku situaciju naglavačke. Onih 40-60% građana koji ne izlaze na izbore nema potrebe niti komentirati, njih se to valjda ništa ne tiče, mada svi dobro znaju komentirati po birtijama i drugim javnim mjestima izbor trećine izašle na izbore. Oni vole kada im drugi kroje sudbinu! Takvim građanima vlast treba derati kožu jer svojom pasivnošću to zaslužuju.
„Pogledi i slike Velike Kladuše vas kao sudionika i mene kao istraživača su veoma slične položaju kamere za snimanje sa mogućnostima pomjeranja objektiva na različite distance: bliska, srednja i velika udaljenost. Prateći kladuške (ne)prilike preko Portala, posebno kolumne Tefter došao sam do nedvojbenog uvjerenja da ispod potpisivanih priloga stoje osobe koje decenijama prate, bilježe, analiziraju, znanstveno propitkuju procese društvenih kretanja sa jasnim naznakama mogućnosti poboljšanja. Vi kladuško društvo posmatrate kao „povijesne procese“ i promptno reagujete, što je prava rijetkost. Portal Reprezent.ba nedvosmisleno svjedoči da u Velikoj Kladuši već duže vremena postoji intelektualna misao oslobođena straha i revanšizma i time drži korak sa suvremenom stvarnošću u svim segmentima i po svim aspektima“, konstatira redovni saradnik Redakcije ReprezenT prof. dr. Nedžad Bašić iz Toronta u Kanadi.
–Nezavisni mediji u Velikoj Kladuši su upereni prema prosijačkom štapu, a sve privilegije minulog rada i obilne budžetske dotacije koristi Radio Velika Kladuša da bi što bolje opjevavao vladajući režim. Situacija sa civilnim udruženjima je odavno „zrela“ za ozbiljan pretres i brisanja iz registara. Od oko 500 Kladuščana sa nategnutim pretpostavkama za ozbiljniji društveni aktivizam se uglavnom rasporedilo u zavjetrinu sa solidnim apanažama. Svega „šačica“ pripadnika intelektualni krugova koristeći nezavisne medije (Portal Reprezent.ba i Trend Radio) pokušava svojim angažmanom „pokvariti“ veselja krčmljenja budžeta, klijentalizma,… promovišući prepoznatljiv sistem vrijednosti manifestiranjem modernijih percepcija i implementacija temeljnih vrijednosti ljudskosti, pravednosti, jednakosti,…
Ipak, u ovako zagušljivom općem bezvoljnom ambijentu nezavisni mediji Velike Kladuše promovišu „kritička promišljanja, propitivanja“ bez kojih nema samoodrživog napretka! Poteškoća je u tome što poludoučena raja malo čita, a „sve zna“, ne barata s’ činjenicama, gaji sklonost nasjedanju na slatkorječiva šuplja obećanja i marketinško političke smicalice, kaže analitičar i publicista Ramo Hirkić.
Period lokalne vlasti 2020.-2024. okončava se katastrofalnim rezultatima
Broj Abdićevih vjernih sljedbenika sa 13.120 na izborima 2012. „skotrljao“ se na 9.026 na izborima 2016. da bi se 2020. „zaustavio“ na 6.729. Ovako „klizenje“ Fikreta Abdića prema nestanku sa političke scene treba više brinuti njegove rodne nasljednike nego njega osobno. Zapravo, ne treba nikoga više brinuti jer je njemu konačno zabranjena kandidatura odlukom Visokog predstavnika u BiH, no ostaje iza njega krajnje toksičan ambijent koji će se teško provjetriti.
Izborom Fikreta Abdića na poziciju načelnika Općine za mandatni period 2020.-2024. Kladuščani su izabrali kontinuitet vladavine sa katastrofalnim rezultatima, izabrali su napredovanja u nazodovanjima, velike poremećaje u budžetima, nepravde, nejednakosti, korupciju, klijentalizam… Usporili su svoj put prema modernijim civilizacijskim dostignućima, odrekli se transparentne digitalne demokratije. Onima koji su glasali za Abdića važnije su sitne osobne privilegije, inat, brlog,… od općeg civilizacijskog napredovanja prema vrijednosnom sistemu u kojem pravednost, jednakost, ljudskost,… nema alternativa!
Te 2020. godine Kladuščani su od pet kandidata ponovo izabrali Fikreta Abdića (1939) sa 7.010 glasova ili 44,65%! Kada malo brojke posložimo onda proizlazi da je izborna pobjeda Abdića za načelnika veoma skromna, od 44.045 registrovanih birača odazvalo se 37,90% (16.696/44.045) od ukupno raspoloživog potencijala Abdić je dobio 15,91% (7.010/44.045), odnosno od 100 Kladuščana Abdića podržava tek 45! Mršavo – tanko! No, pobjeda je pobjeda. To Abdića puno ne sekira. Važno je da može nastaviti režimom vladavine čiji rezultati Veliku Kladušu usmjeravaju prema još većem siromaštvu i općoj bijedi! Samo tokom prošle, 2023. godine oko 500 Kladuščana je ostalo bez radnog mjesta, što je upozoravajući alarm za neophodno korjenite promjene na bolje.
-Fraze da će nam ubuduće biti bolje ako oni pobijede, slušamo već 30-tak godina. Kandidati i njihove stranke toliko su nemaštoviti da skoro iste fraze nude već tri decenije i da su za njihova neostvarena, ranije data obećanja, krivi opozicija i oni drugi. Oni, koji su bili na vlasti, ni slučajno nisu odgovorni!? Dakle, zaključak je očekivan: ne treba nam opozicija, već jednostranački (jednopartijski) sistem u kojem ćemo sami sebe ocjenjivati, kaže akademik Husein Muratović, te dodaje:
Za koga (ne)treba glasati
Prije odgovora na pitanje za koga u oktobru ne treba glasati, ekipi od 250 jurišnika na dobro plaćene vijećničke funkcije, postavljam pitanja:
- šta je to novo i kvalitetno što nudite glasačima, a da je vjerodostojno;
- koje su vam dosadašnje reference, koje vas čine uvjerljivim;
- koliko ste hrabri da iznosite (i javno branite) svoje stavove, a da ne morate slušati stranačke šefove, odnosno kada ćete prestati biti samo dizači ruku;
- znate li koliko se u Općini izdvaja za poljoprivredu i ruralni razvoj?
Glasati na izborima ne treba za slijedeće stranke
- koje su duže bile na vlasti i koje nisu ispunile dosadašnja predizborna obećanja;
- koje forsiraju uske stranačke interese, a ne interese građana;
- koje umjesto ekonomsko-socijalnih pitanja u fokusu imaju otrcane fraze patriotskog karaktera i lažne brige za građane;
- koje, silno želeći vlast, podilaze glasačima predlažući im sadaku dobijenu od iste te sirotinje;
- koje nemaju plan zadržavanja-usporavanja mladih da ne idu u inostranstvo;
- koje u prioritetu razvoja nemaju poljoprivredu i zelenu energiju;
- koje polažu razne kamene temeljce, asfaltiraju kojekakve puteve i putiće, uličice i sokake neposredno pred izbore, slikaju se i reklamiraju novcem građana kao svojim;
- koje već 30-tak godina igraju sa istim, objektivno drugorazrednim, zadacima nedoraslim, ali poslušnim igračima, i
- kojima je ključna glasačka baza administracija, javna preduzeća i firme koje su direktno naslonjene na budžet, a koje su, kao miljenici vlasti, poznate u svakoj sredini.
Glasati ne treba za pojedince
- koji se po treći put kandiduju;
- koji nisu spremni biti amateri ili da kao profesionalci primaju dvostruku prosječnu platu u BiH,
- koji nisu spremni kod notara prije izbora ovjeriti Izjavu o pristanku na zvanično dvostruko veću platu u BiH i ništa više.
-Zaključak moraju donijeti birači 12. oktobra i moći sebi pogledati u lice, pa reći: danas sam bio čovjek sa nepotkupljivim karakterom i odgovoran prema sebi i svojim potomnicima da o(p)stanu na ovim prostorima i da ne postanemo Palestinci koji nemaju najvažnije: DRŽAVU!, dodao je Muratović.
„Predizbornu utrku doživite kao borbu ljudi koji nemaju veze sa vama za njihovo sjajno uhljebljenje. Em je tačno, em pomaže objektivnom rasuđivanju“, piše na profilu kolege novinara Dragana Bursaća.
(Ne)očekivane izborne manipulacije
Šest mjeseci pred održavanje Lokalnih izbora u BiH, visoki predstavnik Christian Schmidt iskoristio je svoje ovlasti i nametnuo više od stotinu izmjena Izbornog zakona. Takozvani „Paket za poboljšanje integriteta izbornog procesa“, trebao bi doprinijeti fer i poštenijim izborima. Zbog brojnih manipulacija tokom izborne utrke u našoj se državi već odavno stvorio ambijent nepovjerenja birača u izborni proces, tvrde stručnjaci. Izborni Zakon je tako koncipiran da ostavlja mogućnosti za izborne manipulacije što je naročito bilo izraženo kroz Biračke odbore koji se biraju žrijebanjem od strane CIK-a. Do sada smo svjedočili vremenu u kojem su demokratski glasali birači, ali su benefite takve „demokratije“ uživali brojači glasova.
Kladuščani nakon dužeg vremena imaju priliku biti dio rješenja, a ne problema u izborima svoje lokalne zajednice! Na izbornoj listi neće više biti „kulta ličnosti“, neće biti, barem se tako najavljuje, više kandidata „ljevice“ već jedan zajednički, a nimalo naivnim ne čini se kandidatura prve žene, dapače, a ako budu i dvije što je više nego izvjesno, trebalo bi biti baš zanimljivo jer bi Veliku Kladušu kakvu želimo mogli imati 2028. godine. Ipak, neka nam je Bog u pomoći u ostvarivanju takvih želja.
Esad ŠABANAGIĆ