Svoje smeće šalju u Evropsku uniju
VELIKA KLADUŠA/CENTAR GRADA – Na našim krajiškim prostorima, nažalost, redovnije i urednije se vrši unutarstranačko i međustranačko sređivanje i uređivanje, nego sređivanje i uređivanje životnog prostora od smeća i otpada svih mogućih vrsta. Kladuščani znaju kakav je ovdje nered u politici ali (ne)vide i onaj na ulicama i koritama rijeka. Kladuščani su ti koji najbolje vide i osjete, ali i ćute, na tu činjenicu za razliku od neupućenog stranca koji prvi put dođe ovdje, i koji, na žalost, sa sobom ponese utisak da je cijela općina jedna velika deponija! I, na našu žalost i sramotu, stranac je upravu! Ako nam je Čaršija ovako prljava, šta misliti o periferiji, a periferija je, na sreću, sređenija i uređenija od centra Velike Kladuše. Porazna je ova činjenica koja nikom ne smeta i niko ništa bitno ne poduzima da se stanje promijeni! Ne čuju se niti ekološka udruženja. Sve je u Velikoj Kladuši naopako i ovu Čaršiju treba „ribaćom četkom“ očistiti i od smeća i od politike. Za ovakvo stanje u Velikoj Kladuši isključivi je krivac vlast jer za nepune četiri godine svoje vladavine nije uspjela uspostaviti upravne i izvršne organe upravljanja u Javnom komunalnom preduzeću „Komunalije“ kojemu je ona i osnivač. To je na posljednjoj sjednici Općinskog vijeća priznao općinski načelnik Edin Behrić.
Zbog posvađane i međusobno neuvažavane izvršne i zakonodavne vlasti, u svim segmentima njihovog djelovanja i „zone odgovornosti“ bilježimo velikokladuško nazadovanje. Takvi političari kakvi jesu „rastakaju“ općinski budžet, po svojoj mjeri i za svoj interes, čime je legalizirana politička prostitucija. Kladuščane, kojima ništa ne smeta, valja priupitati ko su krivci za katastrofalnu ekološko – higijensku situaciju, za nečistoću svake vrste. Mogu li i trebaju li Kladuščani dozvoliti da ih neko, u njihovo ime, čini odgovornim prema komšijama ili susjedima kojima kroz kanale naših riječica šaljemo naše smeće, naš primitivizam i naše javašluke. Treba ovdje javno prozvati i Enesa Enu Halilovića, šefa kantonalne kancelarije Evropskog pokreta koja se nalazi pod krovom Općine Velika Kladuša. Neko se u Velikoj Kladuši ozbiljno poigrava sa dostojanstvom velikog, ogromnog broja Kladuščana koji to svojim gostima a pogotovo komšijama nikad nebi učinili što im čini vlast. Kladuščani su, nažalost, dozvolili da se šačica nemoralnih i neodgovornih političara poigrava njihovim osjećajima i kvari im stečene navike ravne najvišim evropskim standardima. Ne mogu se ovdje od odgovornosti izuzeti „komunalci“, nikako, jer oni očito ne rade svoj posao, a građani ih za to plaćaju, ali pravi krivci sjede u zgradi Općine, između ostalog, i komunalni redari. Moramo se ovdje prisjetiti da je, prije izvjesnog vremena, na čelu sa istim sadašnjim direktorom i istim radnicima, Velika Kladuša bila kud i kamo čistija, a lokalisti su govorili – najčistija u BiH. Zar ovo nije potvrda da je vlast odgovorna za ovakvo stanje, a tomu su, realno najdirektnije krivi Kladuščani jer su sebi za načelnika birali „stranca“ koji do ove Čaršije drži koliko i do lanjskog snijega. Ovo svakako potvrđuje činjenica da „najmlađeg i najljepšeg načelnika“ nema među svojim sugrađanima. Kada je Edin Behrić prošetao gradom (da je prošetao vidio bi prljavštinu), kada je popio kahvu sa nekim Kladuščaninom, nakon radnog vremena, kada je održao press konferenciju za medije, kada je…
Vlast za zastarjelu opremu u „Komunalijama“ nema para jer trćinu budžeta koristi za plaće svojih uposlenih, a vidimo kakvi su rezultati toga. „Specijalna vozila“, oprema i tehnika u „Komunalijama“ davno je „otpisana“, a tomu su, ponavljamo, krivi i ekolozi, i lovci, i ribari, i nastavnici, i profesori, i razna udruženja građana… Krivi su, međutim, i sami Kladuščani (kojih se ova problematika (ne)tiče), itekako i oni snose krivicu. Možda i najveću! Krivi smo i mi novinari jer često izbjegavamo pisati o našim ružnim stvarima. Neprijatno nam je u svijet slati ružne slike naše Čaršije. Na našu žalost svijet je danas obavješten i bez nas novinara. Svaki turista, posjetilac Velike Kladuše, danas je „novinar“ u kojoj je i selfi teško napraviti a da se u pozadini ne vidi naša sramota i bruka. Ovaj divlji kapitalizam, kako prilično tačno definiraju naše državno uređenje, od običnih ljudi je napravio tako otuđene, egoistične i proklete ljude, da taj fenomen spada u rubriku „vjerovali ili ne“! Svi su, odjednom, zaokupljeni svojim „komadićem“ zemlje, svojom avlijom, svojim imanjem, da su zaboravili da su ljudi, zaboga, društvena bića, da žive u zajednici i da jedino u zajednici mogu i opstati. Lijepo uređene okućnice i dvorišta, balkoni i terase umilni su ljudskom oku i gode pogledu. Ipak, velika je zabluda ponositi se i hvaliti svojim uređenim dvorištem, ako je centar grada, ako su naselje, selo, mjesna zajednica, potok, ili šuma, ako su oni prljavi, neuređeni.
Komunalci izmislili kako da ne rade svoj posao
Smeće i otpad svake vrste turisti, posjetioci Velike Kladuše, jednostavno nemaju gdje odložiti. Nakon našeg sličnog priloga od prošle godine u isto vrijeme, (pogledati video zapis) vlasti i komunalci su se valjda postidjeli, pa su došli na „genijalnu ideju“, uklonili su gotovo sve korpe koje su bile postavljene duž ulica. Danas, evo već početkom augusta, od bolnice do stare autobusne stanice postavljene su svega dvije rosfrajne košare za smeće, sa desne strane iz ovog pravca. Na drugoj, lijevoj strani ove ulice postavljen je dovoljan broj betonskih korpi. Svakako je ovo zanimljivo jer je ta druga, lijeva strana ulice, za više nego duplo manje opterećena pješacima. Od Gradskog stadiona do Centra grada nema niti jedne korpe, itd. itd. Ostali su na kandelaberima samo tragovi da su tu nekad bile korpe, i to dvije vrste: limene i rostfrajne. Baš ti ostaci mogu itekako ozbiljno povrijediti nepažljivog pješaka. Ovakvim načinom rješavanja problema smeća u Velikoj Kladuši, naši komunalci postali su genijalci, jer treba priznati da je Čaršija, bez korpi, donekle čistija nego li je bila prošle godine što se dobro vidi na video zapisu. Da se komunalci nisu obrukali sa bacanjem pokošene trave i smeća u korito Grabarske i njegovo slanje, bez carinske procedure, u Evropsku uniju, možda bi zaslužili i pohvalu za izum. Esad ŠABANAGIĆ