Zaštitimo novinare, kako bi zaštitili istinu

Na današnji dan se obilježava Svjetski dan slobode medija, koji je Generalna skupština UN a na prijedlog UNESCO-a proglasila 3. maja 1993. godine s ciljem da se podigne svijest o značaju slobode medija i da bi se podsjetile vlade država da je njihova dužnost da poštuju i podržavaju pravo na slobodu izražavanja. Ovaj značajni datum za građane je veoma važan jer su mediji njihovo najbolje oružje u borbi sa raznim oblicima nepravdi i ponižavanja. Na prostorima Unsko-sanskog kantona ovaj dan se ne obilježava a pogotovo ne na prostorima Velike Kladuše. Sve što se dešava svelo se na Vijeće za štampu i online medije koje u gradovima Bihać i Cazin sa svojim partnerima na projektu provodi kampanju pod nazivom: „Građani i novinari zajedno u borbi za istinu”.1 (1)

Nismo ni mi novinari aktivni kao da ne osjećamo važnost medija i svih koji u njima rade u izgradnji i očuvanju demokratije koju nam sve snažnije kreiraju i nude političari po njihovoj mjeri. Kao da smo zaboravili da su sloboda izražavanja i sloboda medija temeljni stubovi dobrog upravljanja i političke odgovornosti u demokratskim društvima. Ako nema slobodnih medija koji rade prema profesionalnim i etičkim standardima, građani su lišeni uravnotežene i pouzdane informacije, podržane činjenicama. Uz pomoć slobodnih medija, razumijemo i razmatramo naše mjesto u svijetu i u zajednici, a ono je da smo u ovom trenutku na 66. mjestu po slobodi medija i slobodi izražavanja koje se prati u 180 država svijeta. Mi novinari smo barem na Svjetski dan slobode medija mogli i trebali govoriti o važnosti medija i svima koji u njima rade u izgradnji i očuvanju demokratije. Bez obzira što na prostorima USK-a djeluje svega nekoliko nezavisnih medija, oni igraju ključnu ulogu u nadzoru vlasti i jedini su koji mogu natjerati vlasti na odgovornost prema javnosti jer imaju važnu ulogu u promociji društvenog i privrednog razvoja. Međutim, kada nekim moćnicima u nečemu kola krenu ili odu niz brdo, za što su novinari u pravilu dežurni krivci, onda kap prelije čašu. Kako u takvom slučaju pomiriti vatru i vodu, a pri tomu sačuvati sebe i kakav-takav integritet profesije. Umijeće je samo u balansiranju.7757625298_b489ecea59_z

Uskraćivanje prava novinarima da javnost na profesionalan način izvještavaju o radu Općinskog organa uprave uveo je kao novost u Općini Velika Kladuša njen načelnik Edin Behrić. O ovom (ne)demokratskom činu Edina Behrića upoznata je javnost jer se u to uvjerila i ekipa BHT (pogledati raniji video prilog). Ružna slika velikokladuškog poimanja demokratije i poštivanja međunarodnih standarda otišla je u svijet i poznata je svim medisjkim organizacijama i institucijama. Ovom pričom povodom Svjetskog dana slobode medija nemamo iluzija da nešto možemo promijeniti ali hoćemo, što često činimo, da se završi barem na pokušaju, neka se zna za buduće generacije kako ovom lokalnom zajednicom kormilari „najmlađi i naljepši načelnik“ (pogledati facebook profil). Nažalost, kada se u nekopj lokalnoj zajednici tako ponaša njen prvi čovjek, vide to drugi pa se i oni ponašaju poput glavnoga. Potpisnik ovog priloga, posljednjeg dana aprila doživio je dvije neugodnosti koje to potvrđuju. Jedna je opisana u sportskom prilogu sa utakmice „Krajišnik“ – „Sloga“ Bosanska Otoka, kada je rezervni mladi nogometaš Amar Bibuljica fizički nasrnuo na novinara prijeteći da pazi šta će i kako će pisati. Drugim slučajem bavi se Državna televizija BHT koja je u Velikoj Kladuši radila prilog za emisiju „Crta“ o kriminalnoj privatizaciji preduzeća „Kladušnica“. Velikokladuški tajkun i zakupac hotela „Konak“ Ramiz Babić prijavio je policiji ovog novinara za snimanje po gradu i oko spomenutog hotela. Na njegovu žalost snimatelj je bio Hasan Arnautović a novinarka Elvira Cerić, sa BHT, pa se Babić propisno obrukao kao što se obrukao samim činom besmislene prijave i da je ovaj novinar snimao. Naravno, više se od Babića obrukala policija koja je uopće uvažila takvu besmislenu prijavu i pozvala novinara na davanje iskaza u Policijsku stanicu.1 (6)

Ako se prisjetimo udaljavanja ovog novinara i mlađeg kolege Amira Purića iz Ureda Laburističke stranke u izbornoj noći od strane supruga Elvire Abdić Jelenović, te njena lična zabrana u dva navrata ulaska u Gradsku sportsku dvoranu, kada je ona bila organizatorica događaja, samo potvrđuju u kakvom vremenu živimo i kakvi nas ljudski karakteri predvode. Ono što rade Edin Behrić, Elvira Abdić Jelenović i njena sestra Edina Abdić Pleho, koja kao predsjedavajuća Općinskog vijeća još niti jedan puta nije obavijestila ili pozvala Redakciju ReprezenT-a na bilo koji događaj koji ona organizira, vrijeđa savremeno i angažirano novinarstvo i našu inteligenciju  zanemarujući stvarni život na ovim prostorima, jer, izvan svake sumnje, „iza zatvorenih vrata“ puno se toga odlučuje o nama i na posredan način tiče se građana ove Čaršije koja je ponajviše njihovom zaslugom dospjela na posljednje mjesto od svih općina USK-a po svim ekonomskim i drugim statističkim pokazateljima. Umjesto da se o ovoj činjenici i brojnim problemima obraća javnosti, općinski način za vijećničkom govornicom priča neprimjerene viceve. Svaka vlast inače želi da ima medije na neki način pod kontrolom, pa je takva i naša općinska vlast. Mi u Redakciji ReprezenT-a smo se oduprili svim pritiscima i prijetnjama i evo opstali pa se pomenuti mogu slikati. Njihova je funkcija i misija prolazna, a ReprezenT ima i šansu i mogućnost da još mnoge eventualno njima slične nadživi jer istinom se bitke dobivaju a ne lažima i prijetnjama. Istinita vijest i informacija naša je obaveza a pravo naših čitalaca. Samo zatvorene oči u Velikoj Kladuši ne vide da se ovdje nastavlja razvijati jedna politička (ne)kultura kojom se uklanjaju temeljne vrijednosti i razara društvo. Jedna narodna kaže da se ljubav ne mjeri jezikom i riječima već odnosom i djelima. I ne samo prema drugima, već i prema Velikoj Kladuši. Načinom rada i djelovanja općinskog načelnika Veliku Kladušu je zahvatio proces izumiranja pouzdanog i odgovornog pojedinca, čime se uspostavlja proces koji je ideale doveo do izdisaja, a politički moral do bankrota. Kažu da je najgore moguće društvo ono koje nema opoziciju, a Velika Kladuša je poodavno nema, niti nezavisne i opozicione medije. Na sreću njenih građana, Velika Kladuša, za razliku od svih drugih općina u USK-u jedina ima dva nezavisna medija i oba doživljavaju istu sudbinu. Mediji su danas glavni izvor utjecaja na dešavanja u društvu, predlažu ili nameću ideje, vrijednosti, modele ponašanja. Također duboko utječu na privredni život, i to ne samo preko promocije, već i preko informacije i spektakla. Imaju, jednako tako, snažan utjecaj na politički život jer su prijenosnici informacija i mišljenja, potvrđivanja, sučeljavanja i – kao takvi – mogu promovirati sudjelovanje građana u demokratskom životu. Tamo gdje nema slobodnih medija, nema ni ličnih ni političkih sloboda, tamo gdje su mediji spriječeni da koriste slobodu riječi u suočavanju sa onima koji sanjaju da ih potčine, sa ljudima na vlasti poput Edina, Elvire i Edine, govoriti o postojanju „nekakve“ demokratije bilo bi besmisleno. Demokratija, izvorno shvaćena kao vladavina naroda nosi sa sobom sva prava i slobode tog naroda, među kojima se nalazi i sloboda mišljenja i izražavanja, čiji je ekvivalent pravo na informisanost. Informacija je prestala da bude privilegija nekolicine bogatih i moćnih koji su jedini imali pravo na riječ.velikadan-slobode-medija

„Najmlađi i najljepši načelnik“ nema iskustva i sreće sa novinarima pa mu se desi da se svi njegovi gafovi zabilježe i objave, a onda slijedi zakašnjelo izvinjenje javnosti koje više ne pije vode. Zahvaljujući snalažljivosti novinara za medijske slobode i pravo na rad svojstvene samo Velikoj Kladuši zna „cijeli“ demokratski svijet. Velikokladuški načelnik je novinara Redakcije ReprezenT udaljio sa sastanka kojeg je upriličio sa predsjednicima nevladinih organizacija i pored činjenice što je isti i sam predsjednik jednog udruženja. Zamislite samo karakter načelnika jedne općine i njegov mentalni sklop kojem pada na pamet da zabrani prisustvo nezavisnim medijima sastanku sa Kladuščanima koji žive i rade u inostranstvu a koji dolaze iz demokratskih sredina kojima i ova općina tobože teži. Ono što se vidi na priloženom video zapisu liči na ponašanje jednog šerifa na Divljem zapadu a ne jednog uljudnog načelnika, pa zato, SVAKAKO POGLEDAJTE VIDEO PRILOG! Na početku ovog video priloga su kadrovi sa JEDINOG DOGAĐAJA u organizaciji načelnika Edina Behrića kojem je prisustvovala novinarska ekipa ReprezenT-a. Mada smo došli nepozvani nismo izbačeni, vjerovatno zbog prisustva austrijskog ambasadora i načelnikove djevojke te realizacije projekta zbog kojeg je načelnik kasnije dobio nagradu, koju je skupo platio sredstvima poreskih obveznika. We want press FREEDOM!

Podaci iz Ankete Vijeća za štampu i online medije koja je provedena u 40 gradova BiH među kojima su sa prostora USK-a Bihać, Cazin i Velika Kladuša, a na uzorku od 2.219 ispitanika:

  1. Da li su mediji u BiH slobodni?
  2. a) Da – 689 (31%)
  3. b) Ne –1.530 (69%)
  1. Ko najviše utiče na rad medija?
  2. a) Političari – 1.787 (73%)
  3. b) Vjerski lideri – 303 (12%)
  4. c) Građani – 138 (6%)
  5. d) Oglašivači – 134 (5%)
  6. e) Niko – 106 (4%)
  1. Kakav je Vaš stav prema napadima na novinare i prijetnje novinarima?

       66% građana/ki osuđuje napade na novinare;

       9% građana/ki podržava napade na novinare;

       25% građana/ki nema nikakav stav prema napadima i prijetnjama novinarima.

Na Portalu Vijeća za štampu i online medije pronašli smo 105 evidentiranih portala iz BiH među kojima je i Reprezent. Sa prostora USK-a tu su još:

– abc.ba ((ima sve podatke osim osnivača)

– bihac.net (ima samo e-mail i telefon)

– inmedia.ba (ima samo e-mail i telefon)

– cazin.net (nema telefona niti osnivača)

– ljutakrajina.net (nema urednika i osnivača)

– krajina.ba (samo tel. i e-mail – nema urednika)

– biscabi.net (samo tel. i e-mail)

– mojusk.ba (samo tel. i e-mail)

– kip.ba (nema urednika i osnivača)

Dakle, adresu redakcije, direktora, urednika, telefon, e-mail i osnivača ima samo Portal Reprezent.ba Esad ŠABANAGIĆ – urednik ReprezenT-a