Akteri priče su Gliničani iz Amerike

GLINICA – Danima pokušavam pronaći kakvu lijepu priču za objaviti a koja nema veze sa našom svakodnevnicom punom svega i svačega samo ne lijepoga i pozitivnoga. Posreći mi se tamo gdje sam, realno govoreći, možda i najmanje očekivao, u Mjesnoj zajednici Glinica koja nam je u sjećanju samo po posljednjem Krajiškom teferiču. Ne znam po čemu bi je drugom u ovom vaktu mogli pamtiti. Za period prije rata mogli bi je vezati samo za lijepe i pozitivne priče. No, to je vrijeme davno iza nas, puno se toga promijenilo a posebno njena demografska struktura. Radi se o Mjesnoj zajednici Glinica koja nema nijedan vjerski objekat, nema trgovinu ili ugostiteljski objekat, nema proizvodni pogon, nema… Nažalost, ima i to puno, porodica koje žive u teškim životnim uslovima sa vidnim posljedicama siromaštva i bijede. Ova Mjesna zajednica zasigurno je vodeća po ovim pokazateljima na području općine Velika Kladuša. Zbog zapuštanosti i zaboravljenosti od svih nivoa vlasti, a posebno lokalne, prisjećamo se pokušaja njenih stanovnika da prije petnaestak godina kolektivno isele sa ovih prostora i odu preko granice, bilo kuda na Zapad. Završilo se na pokušaju koji nije rezultirano nekim posebnim poboljšanjima. Vidjeli su Gliničani da im valja živjeti i preživjeti ondje gdje su se zatekli. Poprilično je Gliničana ipak završilo u evropskim i prekookenaskim zemljama koji su u ovoj našoj lijepoj priči glavni akteri. Nabrojali smo sve šta Glinica danas nema, a asfaltni put do kraja naselja možemo komotno nazvati „sama jama“ ili pod naški, rupa do rupe.

Područna škola „Glinica“ biće prva u Kantonu po mnogo čemu

Pređimo mi konačno na lijepu stranu ove priče. Glinica će uskoro imati nešto što je najljepše i najbolje u Unsko-sanskom kantonu, a to je Područna škola „Glinica“. Ova Područna škola prije prošlogodišnjeg Krajiškog teferiča bila je obrazovna ustanova kojoj bi odgovarao svaki drugi naziv prije nego obrazovni. Zbog onoga što se dešavalo uoči i poslije Teferiča ovdje će se i vrijeme tako razvrstavati, na ono prije i poslije Teferiča. Zahvaljujući Teferiču i Gliničanima u Americi, o čemu smo u više navrata pisali i objavljivali reportaže, Područna škola je dobila moderno školsko igralište koje će u budućnosti služiti i potrebama Mjesne zajednice, koje je osvjetljeno i od sada pod video nadzorom. Naime, oni Gliničani koji su ponajviše zaslužni za školsko igralište, uključujući naravno i druge, nastavili su i ove godine pomagati svom Zavičaju i to u oblasti kojoj je to napotrebnije. Na dan naše posjete ovoj Područnoj školi već je bio instaliran i počeo sa radom video nadzor, sanirano je centralno grijanje a pripremao se grušt za rješavanje strehe i fasade na zgradi škole. Sve što su Gliničani iz Amerike zamislili na terenu je, uz podršku menadžementa škole, realizirao Rešid Hušidić. Ko su ti Gliničani i šta su još učinili i šta će tek činiti, pogledajte u priloženoj video reportaži.

I Područnoj školi „Elezovići“ hitno potrebna slična akcijaVraćajući se iz Glinice, svega nekoliko kilometara dalje, svratili smo u jednu drugu Područnu školu čije je okruženje i ambijent daleko bolji i povoljniji od onoga u Glinici, ali nema inicijative da se i ovdje popravi stanje koje je ispod granice pedagoških i životnih standarda. Zabilježili smo stanje u Područnoj školi „Elezovići, koje ne priliči prelijepom naselju Elezovićima, u Mjesnoj zajednici Vrnograč, koji imaju brojniju dijasporu, viši i bolji standard mještana, veći broj učenika itd. itd. Ovdje jednostavno nema nekoliko aktivista poput Gliničana, koji bi pokrenuli akciju i pokušali poprativi životne uslove ovdašnjim učenicima. Ako se za rješavanje ovog problema bude čekalo nadležno Ministarstvo obrazovanja USK-a, onda se ono neće zadugo, ili nikada popraviti, nažalost. Stoga, sa malo truda i podrške iz dijaspore i od roditelja učenika iz Elezovića, i ovdje bi se vrlo brzo mogli popraviti nedopustivo loši životni uslovi učenika i nastavnog osoblja. Ovdje je školsko igralište još uvijek travnato, i može još poslužiti i pričekati, o video nadzoru niko niti ne razmišlja. Međutim, učionice i druge zajedničke prostorije za učenike i osoblje trebali bi i morali biti uslovniji. Zaslužuju to nadolazeće mlade generacije ma ko god im to trebao omogućiti. U Redakciji ReprezenT-a očekujemo sličan poziv poput onog iz Glinice da pripremamo još jednu lijepu i korisnu životnu priču. Čekamo! Esad ŠABANAGIĆ