Muhamed posljednji puta zapalio plamen koji peče kamen
GRADINA/VELIKA KLADUŠA – Sa Krečarom Muhamedom Ahmetaševićem iz naselja Gradina, Mjesna zajednica Vrnograč, proveli smo tri ugodna i zanimljiva dana, po nekoliko sati, koliko i traje svaki od tri procesa proizvodnje kreča. Svjedočili smo dakle, kako je Muhame posljednji puta zapalio plamen koji je pred našim očima pekao kamen, u glavnoj fazi pomenutih procesa.
Svjesni smo toga da se svijet mijenja, pa samim tim i stari zanati odumiru. Jedan takav je zanat krečara, koji se i zvanično ugasio na području Krajine. Muhamed Ahmetašević, posljednji je krečar u Unsko-sanskom kantonu a iza njega ostaće zapisano da je pripremao i realizirao oko 300 krečana.
U brežuljkastom naselju Gradina, uz regionalni putni pravac Velika Kladuša – Bužim, nalazi se domaćinstvo Muhameda Ahmetaševića, koji u svom dvorištu ima peć za pečenje kreča ili vapna iz koje se dobiva kreč. Ljude koji se bave ovim zanimanjem od pamtivijeka su nazivali „krečarima“. Ovakve peći na drugim lokacijama su već odavno ugašene, a od sada i Muhamedova, pa je time ugašeno i posljenje zanimanje krečara.
Muhamed Ahmetašević će se, kako kaže, sada više posvetiti poljoprivredi i stočarstvu čime se, uz krečarnje, bavi već tridesetak godina. -Eto, žario sam i pekao kreč po tradiciji mojih predaka, koji su to radili naveliko i dobivali fini bijeli kreč za bijeliti voće, krečenje soba, a neki su dok nije bilo moderne fasade i seoske kuće bijelili krečom, prisjeća se Muhamed, uvijek nasmijan i vedra duha. Ostaće upamćen kao najuporniji krečar koji je za svoju proizvodnju najviše toga pronalazio u prirodi (kamen, drvo, vodu). Iako težak i prljav, nekada je ovo bio unosan posao od kojega su živjeli mnogi seljaci i njihove familije, školovala se djeca, gradile kuće, spremao miraz djevojkama…
Svoju posljednju peć krečar Muhamed je upalio u staroj, 2019. a ohladio u Novoj, 2020. godini. Namjera je ove reportaže da sačuva uspomenu na taj nekada u svijetu i kod nas razvijen obrt koji posvuda brzo nestajao, a eto najduže se održao u Gradini kod Velike Kladuše, naravno, isključivo zahvaljujući Muhamedu Ahmetaševiću.
Pripremila: Lajla Žalić, volonterka
