LANIŠTE, KLJUČ – Uz samu magistralnu cestu, nekoliko kilometara od Ključa, Šaćira i Hasan Delić, sagradili su ranč koji je postao prava mala turistička atrakcija. Mnogi se ovdje zaustavljaju kako bi probali najbolji kozji sir u Krajini i ujedno odmorili u prelijepom prirodnom ambijentu.
Prirodna oaza
Planinski prijevoj Lanište prava je prirodna oaza smještena u neposrednoj blizini Ključa. Nalazi se na nadmorskoj visini od 717 metara preko kojeg prolazi magistralna cesta koja povezuje Bihać i Bosanski Petrovac s Ključem i dalje prema središnjem području Bosne i Hercegovine. Upravo ovdje smješteno je imanje Šaćire i Hasana Delića.
Ponosan je ovaj bnračni par na svoj ranč. Dok su ovdašnji poljoprivrednici uglavnom preorjentisani na tradicionalni uzgoj stoke, Šaćira i Hasan su se opredijelili za kozarstvo. Manji su troškovi a zarada dobra. -Kozarstvo je nešto drugo. Jedna moja koza u sezoni dadne 300 litara mlijeka po 3,00 KM, to je 900 maraka. Jedno jare nek je 100 maraka to je 1.000. Ona može dati 1.000. Nek’ imaš 50 koza ako bi to prihvatio neki omladinac, kud će on u svijet, kaže Šaćira Delić. Kozarstvo je tek dio zamisli bračnog para da ranč u budućnosti zaživi kao turistička lokacija koja bi u svom sastavu imala i moderno uređene apartmane. Sada je ipak sve to na čekanju jer sami nisu u mogućnosti realizirati planove. Njihov sin, poput mnogih mladih Ključana odlučio je život nastaviti u inozemstvu. -Odlazi omladina, misli da je tamo bolje. Ovdje na mom ranču na 52 dunuma koje imam u komadu, i imam stotinjak grla. U toku sezone može se zaraditi 25.000 KM. To nijedan naš sin tamo neće moći zaraditi. Nek oni idu. Oni misle da tamo ima zagrabiti. To mogu i ovdje i da su svoj gazda, kaže Šaćira.
Kozji sir
Već dugi niz godina Šaćira Delić proizvodi koziji sir vrhunskog kvaliteta, a zbog te mliječne delicije, imanje na planinskom prevoju Lanište, postalo je nadaleko poznato. Delićeva kaže kako posao cvjeta i da koziji sir proizvodi po tradicionalnoj recepturi uz određene tajne koje ne želi da otkrije. Dodaje kako je najveća tajna u mlijeku, jer ono treba da bude kvalitetno, a da bi se to postiglo koze trebaju biti zdrave i uhranjene. -Evo već šest godina borim se sa kozama i zarade ima ko hoće raditi. Prije koza držali smo krave, ali od njih nismo imali prevelike koristi. Najprije smo uzeli deset koza i vidjeli smo da od njih ima koristi, pa smo vremenom povećavali stado, kaže Delićeva.
Dodaje kako niko ko je probao njen sir nije ostao ravnodušan i da mušterije zbog toga specijalno dolaze iz udaljenih krajeva. Dodaje kako ona i suprug trenutno drže stado koje broji stotinu koza te ističe kako bi posao sigurno proširili da su u mlađim godinama. Posla uvijek ima za onoga ko hoće i želi raditi. Koze se isplati držati jer su, u poređenju s ostalom stokom, troškovi manji, a zarada prilično dobra. Iako već u poznim godinama života, Šaćira najveći dio dana provodi u radu, te ima i zasade različitih povrtlarskih kultura, tako da im je i prodaja povrća značajan izvor prihoda. Vjeruje da u poljoprivredi ima budućnosti i najviše je žalosti što mladi bježe od poljoprivrede i radije biraju život u inostranstvu nego rad i brigu o zemlji i njenim plodovima. Kozarstvo je tek dio zamisli Delićevih da ranč u budućnosti zaživi kao turistička lokacija koja bi u svom sastavu imala i moderno uređene apartmane. Sada je ipak sve to na čekanju, obzirom na sadašnje vrijeme i pandemiju virusa korona, ali supružnici ipak ne gube nadu kako će njihov san jednog dana postati java.
Šaćira na svom ranču provodi cijelo ljeto. Supružnici se međusobno pomažu oko brige za životinje. -Prokuha se mlijeko i kada pođe ustajati onda se pospe začin koji treba, skloni se, promiješa se, salije se u vangel, iscijedi se u kalupe, staviš u gaze, pritegneš i onda ga poslije vadiš, stavljaš na police, ujutro, navečer prevrćeš, čistiš, prevrćeš, brišeš, kaže domaćica Šaćira Delić. Kad završi s pripremom sira, Šaćira pronađe vremena i za uređenje vrta te manjeg plastenika kojeg su također sami podigli. Voljeli bi kad bi se više mladih uključilo u poljoprivredu. Uvjereni su da bi mnogi upravo u tome našli način da sebi osiguraju dobru zaradu i ostanu u Ključu. Kako god bilo, Delići nemaju namjeru prekinuti ovaj svoj mali biznis koji ih ujedno čini sretnim i zadovoljnim. Nadaju se da će s vremenom Ključani, posebno oni mlađi, shvatiti prednosti ovoga kraja te umjesto života u tuđini ostati u rodnom gradu. Zlatan ČEKIĆ