O njemu, rahmetli Nedžibu Vučelju, ovih je dana, nakon njegova preseljenja na Ahiret, a uoči njegovog današnjeg posljednjeg ispraćaja, kazano sve i ne treba ništa ponavljati. Ali, nešto ipak treba kazati jer smo neposredno i blisko sarađivali, prije svega kao novinari. Upoznali smo se kada je njemu bilo teško, možda i najteže u životu, stjecajem tadašnjih okolnosti. Posjetio sam njega i njegovu ekipu Radija Bužim kada su štrajkovali zbog ukidanja tog medija i o tomu napisao opširan prilog. Kasnije je Nedžib postao stalni saradnik-dopisnik Redakcije ReprezenT-a iz Bužima, i to je ostao sve dok je bio u dobroj kondiciji,…
A onda, ova sunčana nedjelja i posljednji ispraćaj, za pamćenje, kada je prisustvo njegovih komšija, prijatelja, poznanika i saradnika u pitanju. Ovako velika dženaza sve govori o Nedžibu.
Nedžiba sam, nadam se, dobro poznavao, i često puta bio gost u njegovu domu i prilično dobro upoznao njegovu porodicu, djecu posebno, jer su bila tema čestih i pozitivnih priča u medijima. Tako je bilo i prilikom naša dva posljednja susreta u prošlom mjesecu kada smo u Centru za kulturu u Bužimu prisustvovali, prvi puta proglašenju sportiste godine Općine Bužim njegova sina Edina, a nekoliko dana kasnije, na istom mjestu, i Edinovo proglašenje za sportisu godine USK-a. Prema tadašnjem Nedžibovu raspoloženju i ushićenju, nije se naslućivao tako brzi posljednji oproštaj.
Skloni smo kazati kako je to došlo iznenada i (pre)rano kada god da se desi, no znamo ko o tomu isključivo odlučuje pa nam je nekako lakše podnijeti gubitak drage osobe.
Novinarstvo nam je prilično podjednako nudilo i uzimalo sve ono što je u njemu lijepo ili manje lijepo. Takva sudbina nas je zbližila u saradnji pa sam njegove izložbe i promocije neposredno i posredno pratio gdje god je to bilo moguće. Poznato je ovdašnjoj javnosti da je Nedžib bio učitelj, fotograf, novinar, pjesnik, književnik, publicista… Pored umjetničke fotografije bio je zaljubljen u knjigu, ljubitelj umjestnosti, bio je humanitarac, a od svega najviše, bio je čovjek na kojeg se moglo osloniti i računati. Bio je pokretač i realizator mnogih aktivnosti i projekata. Po rođenju nije Bužimljanin ali jeste bio njegov najpoznatiji i najbolji ambasador kulture.
I na kraju, a kraće od ovog se nije moglo kazati o Nedžibu, napustio je ovaj svijet kojem je iza sebe ostavio neizbrisiv trag, nešto što će koristi ljudima, njegovim Bužimljanima. Vjerovatno je ponekad i ponegdje griješio, namjerno i planski zasigurno ne, pa se Uzvišenom Allahu dž.š. molim da eventualne Nedžibove propuste oprosti a nagradi dobra djela, jer Allah je Milostiv i Onaj koji prašta! Allah mu se smilovao, Džennet mu podario! Urednik i Nedžibov prijatelj Esad ŠABANAGIĆ