PIŠTALINE – Minulog mjeseca, nekako uoči paklenih vrućina, doznali smo da u Pištaline dolazi ekipa BH Radija1 da snima emisiju „Selu u pohode“. Doznali smo također da će biti još medija te da će se na poprilično originalan način prezentirati neki od već zaboravljenih običaja iz vremena starijih članica Udruženja žena „Miris dunja“ iz Pištalina. Žene mogu sve, one su ponos naše općine a posebno naše Mjesne zajednice, najavila je predsjednica ovog Udruženja Endira Hadžipašić, pa gotovo da je tako i bilo.
Inače, emisija „Selu u pohode“ BH Radija1 je najsličnija nekadašnjoj vrlo popularnoj emisiji „Selo veselo“. Na ovaj način kreatori i autori ove emisije žele sačuvati bogatstvo starih običaja sela u Bosni i Hercegovini, razveseliti slušatelje izvornim tradicionalnim napjevima i kajdama, te povezati ljude u radosti, prihvaćanju i upoznavanju kulture, tradicije i običaja drugih. Domaćice gostima iz Sarajeva i predstavnicima lokalnih medija bile su članice Udruženja žena „Miris dunja“ iz Pištalina, a urednica i voditeljica ove popularne emisije bila je Enisa Hajdarević Šojko. Prva je snimljena u Šturliću kod Cazina 17. oktobra davne 2004. godine. Urednica se zahvalila svojim domaćicama i domaćinima na odličnom dočeku i što svojim radom i trudom promovišu tradiciju i gotovo zaboravljene običaje.
Otišli smo ukrivo – žene imaju komandu
Ovaj naslov uzeli smo iz priče devedesetogodišnjeg Emina Hadžipašića, najstarijeg muškarca u Pištalinama pa predlažemo da pogledate šta je on kazao zanimljivoga ali i drugi naši sagovornici.
O Pištalinama je naša Redakcija dosta toga objavila, ali ćemo ipak još jedan puta ponoviti da se ova Mjesna zajednica nalazi na pola puta od Bosanske Krupe ili isto toliko od Cazina, kojem organizacijski pripada džemat Pištaline. Stoga mještani u zbilji kažu kako podjednako pripadaju objema općinama.
Za ovu bosanskokrupsku Mjesnu zajednicu ne bez razloga, kažu da je posebna. Ne samo zbog imena, već i napretka, ali i uređenosti cijelog područja. Zahvaljujući upravo tome i nedavno osnovanom Udruženju žena „Miris dunja“ ovdje pronalaze način kako od zaborava da otrgnu što više onoga što se njihove članice još sjećaju.
Pištaline imaju najviše penzionera iz Evropske unije, a džematski efendija Esad Čataković kaže kako se džematlije i dalje suočavaju sa odlaskom svojih džematlija a naročito odlaskom mladih. Zatvorene brdima, Gomilom s jedne, a s druge strane Šiljom rastegle se Pištaline, zbog čega su najveća bosanskokrupska mjesna zajednica. Svojim uređenim baštama, kućama živopisnih fasada okružene obrađenim njivama, malinjacima, pčelinjacima, sa kojih se godišnje ubere na stotine hiljada maraka prihoda. Prepoznajući resurse najveći broj stanovnika tako osigurava egzistenciju.
A, ovdje gdje su se brda razišla razvio se centar sa Domom kulture, džamijom, centrima za otkup mlijeka, nedavno obnovljenom školskom zgradom. Ovdje je riješeno vodosnabdijevanje, putna infrastrukturu. I među rijetkima imaju brojna udruženja pa i ono koje se bavi ekologijom.
Brojna udruženja su valjda razlogom što ovdje vidimo gotovo pa evropsku uređenost, ali i problem, koji ni njih ne mimoilazi – a to je već kazao efendija Čataković, odlazak mladih. Stoga u Pištalinama primjećujemo podosta kuća koje nisu aktivne tokom godine.
Mnogo je znamenitosti u Pištalinama za koje se vezuju legende, poput ostataka stare crkve, škole, vode Jarnija – Svetinja koja tokom dana nekoliko puta povećava vodotok. Ipak, najviše privlači ime – Pištaline, i kako je nastalo?
Šemso Hadžipašić nas je podsjetio da je ovo područje bilo puno malih izvora koji su se zvali pišteljci i po tome je mjesto dobilo ime Pištaline.
Uz sve to čuvaju i tradiciju, o čemu govori i ona naša video reportaža.
Pištalinama u pohode i Udruženju „Miris dunja“ došli smo krivinama puta koji ovdje spaja cazinsku i bosanskokrupsku općinu, a vratili se drugim, također krivudavim pravcem jer u Pištalinama kažu da pripadaju objema. Edin i Esad ŠABANAGIĆ
