Grad Bihać izdvaja značajna sredstva koja se implementiraju preko NVO

BIHAĆ – O bihaćkim NVO već smo pisali u toku našeg Projekta i objavili poprilično frapantan podatak da na prostoru kantonalnog središta egzistira više od 500 udruženja, tačnije 538 prema dokumentaciji Ministarstva pravosuđa i uprave USK-a (Registar udruženja USK-a), doduše iz 2017. godine. Da se malo i našalimo, „strahuje“ se da je taj broj i veći, obzirom da ogromna većina njih djeluje „ispod površine“ i bez čak i kapilarnih doticaja sa javnošću. Da smo bili blizu istine u našoj tezi o pretežnosti „nevidljivih“ NVO i u Bihaću, potvrdili su i naši sugovornici, osnivači, predsjednici i aktivisti NVO, te državni službenik iz Gradske uprave, zadužen za nevladin sektor.

Službena stranica Grada „poznaje“ svega 62 od pomenutih „500 i nešto“. Po sektorima su to dva ekološka, 27 humanitarnih, osam „kulturnih”, 18 boračkih i osam ostalih. Poznato je da je danas vrlo lako osnovati udruženje. Treba ti malo vremena i hodanja, otprilike 200 KM, tri potpisa i napisan statut i već možete krenuti ili u  društvenu misiju zbog koje ste osnovali udruženje ili, što je, nažalost, čest slučaj, u „lov na grantove“. Dok prvi, istinske dobrovoljne i neprofitne organizacije, rade u interesu zajednice, drugi su „samozatajni“ i projekti im traju onoliko koliko je potrebno da se naplate.

„Radosti druženja“

Dario Jurić, je bivši krajiški ministar obrazovanja, a sada državni službenik Gradske uprave Bihać u Službi za opću upravu i društvene djelatnosti. Ljubazni Jurić upoznaje nas da osim nevladinog sektora koji mu je dodijeljen „na čuvanje“  i koordinaciju ima još mnogo obaveza koje nas u ovom trenutku ne interesiraju-rad u 37 mjesnih zajednica, kultura, sport, socijalna politika…

-Grad Bihać izdavaja značajna sredstva koja se implementiraju preko nevladinih udruženja kao što su npr. kulturne manifestacije od značaja za Grad, „Bihaćko ljeto“, „Ulicom Bišća“, „Winter party“ u visini od 45.000 KM. Tu su i značajni datumi Grada a u tim manifestacijama  učešće uzimaju boračke organizacije kojima Grad obezbjeđuje odgovarajuća materijalna i finansijska sredstva. Najposlije, imamo i sportske manifestacije koje se finansiraju preko Gradskog sportskog saveza, koji ima svoj grant u budžetu Grada, kaže Jurić. On smatra da od navedenog broja od 538 udruženja u koji ne sumnja veoma mali broj je aktivan.

-Lako je prepoznati  organizacije koje imaju aktivan pristup, kontinuitet rada i rezultate. S druge strane, trebalo bi, s’ vremena na vrijeme, ažurirati broj stvarno aktivnih, mišljenja je Jurić.

Udruženje „Radosti druženja“ roditelja djece i mladih sa posebnim potrebama postoji 19 godina, a osnovale su ga majke razvojno ometene djece uz pomoć vanjskih stručnih suradnika. Na čelu Udruženja sve ove godine je Mirsada Hodžić, njen produktivni rad i misija uz pomoć aktivista  i volontera doprinio je velikom uspjehu- ova nevladina organizacija vlasnik je velike kuće sa okućnicom u Ulici Hazima Šabanovića. U njoj svakodnevno djeca i mladi provode vrijeme u radionicama  organiziranim po starosnim grupama 4-6 sati dnevno. Zbog aktuelnog stanja sa koronavirusom, prostorije smo zatekli prazne.

-Trenutno imamo zabrinjavajući problem zaštite krova objekta koji prokišnjava, pa imamo poplave na trećoj etaži sa dodatnim uništavanjem poda i zidova. Takođe je vrijeme i za promjenu stolarije i dogradnje grijnog sistema, kao i još neke sanacije, kako bismo imali adekvatan prostor za našu djecu, kaže Hodžić. Ovdje se okupljaju djeca sa posebnim potrebama starosti 4-45 godina, sa dijagnozama cerebralne paralize, Daunovog sindroma, autizma i kombiniranih smetnji sa težim i lakim invaiditetom. Naša sagovornica ističe da se svih ovih godina mogla osloniti na općinsku, odnosno gradsku vlast Bihaća i  druge institucije i pojedince i navodi brojne primjere.

-Imali smo podršku i kad smo kupovali kuću 2007. godine i kad smo radili centralno grijanje i kad smo registrirali naš kombi…Ministarstvo zdravstva nam od 2005. godine plaća osnovne troškove. I sada radimo nove projekte, očekujemo odgovor od Lutrije BiH, radimo na projektu tzv. senzor sobe za djecu težeg oštećenja vrijednom 26.000 KM, kao i na pomenutom projektu sanacije kuće pod nazivom „Stani na sekundu i budi dio priče“, a već nam se javljaju donatori poput Cazinjanina Muamera Ljubijankića i drugih dobrih ljudi, priča predsjednica Udruženja „Radosti druženja“.

Prevencija i edukacija

Kada  je riječ o saradnji Gradske uprave i NVO vjerovatno najboli primjer razvijenog partnerstva jeste primjer UG „Žene sa Une” koje vodi „u ime Grada” projekat „Sigurna kuća” koji je od javnog interesa i oblik zajedničkog angažmana vladine i nevladine organizacije. Može se zaključiti, obzirom na dugotrajnost realiziranja ovog projekta, da je UG „Žene sa Une” pokazalo kako se treba raditi za dobrobit jedne populacije, i „preoteo” ovu aktivnost od Grada na zajedničku korist. Primjeri dobre prakse zajedničkog organiziranja i provođenja aktivnosti i projekata vladinih i nevladinih organizacija su rijetki, ovakva praksa prenosa javnih nadležnosti sa „države” na nevladine organizacije je nerazvijena.

Aida Behrem, menadžerica „Žena sa Une” mišljenja je da se, kada je riječ o nevladinim organizacijama koja u svojim programskim ciljevima i aktivnostima zastupaju i bave se ženskim ljudskim pravima i podsticanjem rodne ravnopravnosti, na području grada Bihaća mogu na prste jedne ruke nabrojati. Kao dugogodišnja aktivistica u nevladinom sektoru smatra da su organizacije civilnog društva u USK-u  rascjepkane, insititucionalno slabe i finansijski neodržive i u velikoj mjeri ovisne o političkoj i finansijskoj podršci međunarodne zajednice. -Javni sektor još uvijek ni civilni sektor ni privatni kapital ne smatra relevantnim partnerima u društveno-ekonomskom razvoju. Zbog toga se finansiranje aktivnosti organizacije civilnog društva tretira isključivo kao izdatak, a ne kao društveno ulaganje koje bi trebalo potaknuti društveni razvoj zajednica i građana, njena je ocjena.

Ona zaključuje kako, kada se uzmu u obzir sve dobre i loše strane u radu organizacija civilnog društva, iako skromna i nedovoljna, uloga nevladinih organizacija, udruženja i asocijacija je, ipak, evidentna; uz pomoć i podršku stručnjaka, volonteri i korisnici mogu u sistemu civilnog društva, putem nevladinih organizacija ustanoviti i iskazati vlastite potrebe i evidentirati vlastite resurse. Koristeći raspoložive resurse, građani svojim snagama, te uz nužnu podršku javnog sektora, mogu doprinositi rješavanju i zadovoljavanju tih potreba.

Mirsada Džananović, je predsjednica kantonalnog Udruženja oboljelih od karcinoma dojke „Una“  koje od 2006. godine uspješno radi na prevenciji i edukaciji. -Trebalo je u početku razbiti led, ući među ljude i započeti priču ovoj životnoj temi. Kroz svoj primjer, jer ja sam jedna od oboljelih od karcinoma dojke, htjela sam pokazati kako se sa ovom bolešću može živjeti, boriti se sa njom i na taj način pomoći drugima. Bilo je skepticizma, ljudi su u početku bili suzdržani, kad spomenete rak, tumor, kao da ste rekli smrt, doduše ova to bolest jeste u posljednjim fazama, ali isto tako je moguće boriti se protiv nje, priča Džananović koja je na sebi  upoznala ovu bolest-od dijagnoze, operacija, zračenja i ozdravljenja.

Iza nje i koleginica po bolesti i aktivistkinja su brojni projekti, susreti, akcije; veliku pomoć u početku imali su od dr. Mustafe Hamamija i zdravstvenih ustanova.

-Danas je stigma manja, karcinom dojke nije tabu tema, sretna  sam  što smo pomogli mnogima kroz psihoterapije, radionice sa psiholozima, preko seminara, druženja. Zajedno sa ljekarima i medicinskim radnicima širimo priču o prevenciji u čemu nam ogromnu podršku  pružaju mediji, govori Mirsada.

Ističe kako Udruženje već duže vrijeme nema vlastite prostorije, ali to ih ne smeta da se sastaju po kućama, ugostiteljskim objektima, parkovima. I dalje rade projekte,  imaju rezultate, ne predaju se.

-Žene su snažne i kada nešto rade, rade to ozbiljno i sa namjerom da završe i postignu rezultat. Svejedno naše Udruženje oboljelih od karcinoma dojke radi dobro, budite uvjereni u to. Mi se nismo organizirali da bismo kao nešto zaradili preko nekih projekata, vjerujte da tu para nema. Ako tražimo 3.000 KM dobijemo pola i to se potroši na psihološke i kreativne radionice. Iza nas stoje rezultati. Oni koji nemaju rezultata, mislim na udruženja koja postoje na papiru, ne zaslužuju ni da postoje, zaključuje na kraju Mirsada Džananović.

Žene, pokretačka snaga

Gorica Bukić, novinar, izvršna direktorica programa Radija USK-a u JP RTV USK-a, aktivna je humanitarka i aktivistkinja u nevladinom sektoru. Zbog velikih profesionalnih i porodičnih obaveza, manje-više, od rata do danas traje njen rad u civilnom društvu. Bukić je predsjednica Skupštine Udruženja književnika „Riječi sa Une“. -Egzistiramo četiri godine i iza nas su isto toliko međunarodnih književnih susreta kada smo u Bihaću na našoj prelijepoj Uni otvorili vrata i srca lijepoj pisanoj riječi. Mi smo zaljubljenici u Unu, naše  drage goste upoznajemo sa ovom čarobnom rijekom i onda ih molimo da pišu o njoj, priča Gorica. Zanimljivo, nakon predsjednice „Riječi sa Une“ Refike Dedić na čelu ovog književnog kluba je 76-godišnja Džehva Havić Alagić, žena neisrcpne energije i snažnog duha koja svima daje elan i snagu, no klub se podmlađuje sekcijama po školama. -Naš rad i angažiranje je prepoznato, pa i kada ne dobijemo sredstva putem javnog poziva zbog neke administrativne greške, uvijek se nađu prijatelji lijepe riječi, poput aktuelnog premijera Mustafe Ružnića, načelnika Bosanske Krupe Armina Halitovića ili direktora Nacionalnog parka „Una“ Amarilda Mulića, kaže Bukić. O ženama u NVO, lidericama, ona ima pozitivne stavove. -Žene su u svakom društvu pokretačka snaga, one se svakodnevno susreću sa problemom opstanka svojih porodica, žilave su i snalažljive, znaju pomoći i drugima. Ako su u NVO sektoru, zasigurno njihova udruženja neće  biti „mrtvo slovo na papiru“. Ja sam predsjednik Upravnog odbora Udruženja „Ruka ruci“, borimo se protiv ovisnosti,  šaljemo na liječenja ovisnike koji se vraćaju i postaju punopravni članovi društva. Što se tiče NVO u Bihaći, smatram da većina njih ispunjava svoju društvenu zadaću, kaže  Gorica Bukić. Midhat DEDIĆ

Ovaj prilog Redakcija ReprezenT-a realizira u okviru Projekta „Osnaživanje uloge žena u javnom životu USK-a“ kojeg podržava USAID a implementira Centar za promociju civilnog društva (CPCD) Sarajevo. Projektom se želi povećati vidljivost žena u svim sferama njihovog djelovanja, podjednako u svih osam općina USK-a, sa ciljem senzibilizacije javnosti o njihovom položaju i problemima te načinima kako takvo stanje eventualno poboljšati i mijenjati.