Halida Emrić iz Bužima umjetnica je koja u svom stvaranju, zajedno sa suprugom Seadom, također umjetnikom, nadasve njeguje ljepote prirodnog i bogatstva kulturno-historijskog naslijeđa BiH. Sead svoju kreativnost izražava slikanjem i grafikom, Halida je prepoznatljiva po keramici. Njihova predanost i ljubav prema umjetnosti rezultirali su stotinama pojedinačnih, zajedničkih i kolektivnih izložbi, brojnim nagradama… Halida je osnovala studio „Serhat art“, inicirala projekat izrade amblema bh. gradova, a u dva navrata dobila je i prestižnu nagradu „Collegium artisticum“.
Umjetnica Halida uvijek potcrtava da je dijete sa Une
Mada jedna od mlađih, manjih i nerazvijenijih općina u BiH, koja prema posljednjem popisu ima 19.340 stanovnika, Bužim se može ponositi sa nekoliko svojih istaknutih umjetničkih stvaralaca. Među njima je i jedna žena koja se već duže vrijeme bavi jednim zanimljivim poslom – Halida Emrić, prepoznatljiva iznad svega po keramici. Sa suprugom Seadom, također umjetnikom, dijeli preokupaciju u osobenom vidu stvaranja, tematizirajući i njegujući u svom izražaju ljepote prirodnog i bogatstva kulturno-historijskog naslijeđa BiH.
Dvije najznačajnije nagrade – Colegium artistikum Halida je dobila 2015. i 2017. godine za kolekcije Japodi i Una iz sna. U prvoj je, na 99 keramičkih zdjelica afirmirala drevnu kulturu Japoda iz doline Une, u drugoj na setu tanjira šoljica i zdjelica, u otmjenoj formi prezentirala bogatstvo kolorita jedinstvene Une.
–Ja potcrtavam uvijek da sam dijete sa Une. I uvijek sam htjela da kreiram nešto što će me podsjetiti na moju Unu. Ja volim svoju zemlju i svaki djelić mog rada ima nešto što asocira na našu srednjovjekovnu Bosnu, bilo da je to bosančica, bilo motivi sa stećaka, bilo šta jer to je nešto univerzalno, nešto trajno što ima vrijednost.
U pomno uređenoj galeriji nalaze se Halidini unikatni kružnici, tanjiri na kojima su aplicirani ili bosančica, ili stari gradovi, povelja Kulina bana, set koji je nazvala Bosno moja poharana, sa cvijećem, motivima Ostrošca… potom vaze, zdjele, skulpture koje radi u ateljeu, sve ručno izrađene, svaka posebna bez obzira što ih ima puno nema identičnih.
Njeni suveniri su prepoznatljivi i traženi, sa desetak bh. općina konstantno sarađuje, izrađuje ambleme, bedževe, magnete, suvenire… –Aplicirala sam Ministarstvu za turizam i okoliš projekat „Amblemi bosanskih gradova“. Uradila sam za svih devedeset gradova ambleme i pečate, za 10 kantona. Ministarstvo me podržalo u tome tako da sad je to veliki projekat koji još traje, posjećujem svaku općinu i radim motive, ambleme Bužima, Jajca, Konjica, Srebnrenika…
ANTRFILE: Halida Emrić je rođena u Bihaću, gdje je završila osnovno i srednje obrazovanje, a školu keramike „Tapiker“ završila je 2009. godine u Zagrebu, gdje je usavršila znanje iz oblasti umjetničke keramike čime se, vrlo uspješno, bavi dugi niz godina. Članica je Udruženja likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti Bosne i Hercegovine.
Njen posljednji ciklus vezan je za kulturnu ostavštinu Kulina bana, inspiraciju crpi iz povelje Kulina bana čiju je repliku ove godine uradila 29. augusta za Dan Općine Visoko, a kolekcija „Kulin” prvi put je ove godine izlagana na velikoj šestoaprilskoj izložbi Colegium artisticum u Sarajevu. U junu je u Iranu predstavljala BiH gdje je sa učesnicima iz još 22 zemlje gostovala na Univerzitetu u Tavrizu. Na Sinjem vrhu u Sloveniji učestvovala je sa Seadom na likovnoj koloniji za Caritas, a u istoj državi će krajem ove godine dobiti veliko priznanje jer će njena djela biti uvrštena u veliku Monografiju umjetnosti.
U drugom dijelu galerije su Seadovi radovi. Majstor je slikarstva i grafike, njeguje crtež, prepoznatljiv ne samo na ovim prostorima već i na međunarodnoj sceni. Na slikama bosanski pejzaži, na grafikama bosanski simboli, na crtežima minijature bosanske arhitekture.
Decenije zajedničkog života Halida i Sead Emrić oplemenili su umjetnošću, do vrhunca izražavajući svu njenu raznolikost i bogatstvo. I Emrići naravno potvrđuju opće poznatu činjenicu da umjetnici u BiH nemaju uvjete za željeni nivo stvaranja, ali ih oni sami sebi obezbjeđuju, sretni ipak što rade ono što vole. –Umjetnost je način života na koji mi živimo. Umjetnost je savršenstvo života. Povezuje ljude, kulture, nacije… Umjetnost ima dušu a da bi se čovjek bavio umjetnošću mora imati dušu. Svaki predmet, svaka umjetnost je dobra stvar a svaki čovjek koji se bavi umjetnošću mora biti dobar čovjek, kaže Halida.
-Čitav život se mora voljeti ono što se radi da bi se pobrali rezultati no možemo računati na to da uživamo u onome što radimo. Što se tiče naših četvero djece – nikad nismo forsirali njihovo prisustvo, ni čišćenje radionice, pokušavamo da oni pronađu svoj kulturni kod, kako će živjeti, ako se prihvate ovog imati će podlogu ali nikad se nije desilo da djeca naslijede roditelje u umjetnosti, smatra Sead.
Jedno od četvero djece – sin Hazer ipak ide njihovim stopama – student je druge godine Akademije likovne umjetnosti.
Ovdje nije lako biti umjetnik
Iako biti umjetnik u Bosni i Hercegovini, danas nije isplativ posao, Halida Emrić kaže da je uspjela svoj umjetnički rad pretvoriti u samoodrživ posao, što je postigla zahvaljujući svojim prijateljima kojih ima širom Bosne i Hercegovine. -Naši građani nemaju interes za umjetnost i nema nikakvih indicija da se takvo stanje duha mijenja. Više imam koristi od stranaca koji posjećuju moje izložbe. Srećom, uspjela sam svih ovih godina da uspostavim dobru saradnju sa općinama širom Bosne i Hercegovine i da za njih izrađujem protokolarne darove. Moji radovi također se nalaze u stalnoj postavci suvenirnice Historijskog muzeja Bosne i Hercegovine i Zavičajnog muzeja Travnik. Kada imate puno prijatelja širom zemlje i inostranstva, to vam je sigurna garancija da će vam umjetnost biti samoodrživa.
Mladi su u pravu što odlaze
U kontekstu sve učestalijih i masovnijih migracija mladih ljudi sa područja Unsko-sanskog kantona, Halida Emrić kaže da se radi o sasvim normalnoj pojavi, ali da mnogi, ipak, nedovoljno koriste slobode i prava europskih društava, već se povlače u neke uske krugove stvarajući neku subkulturu, što je pomalo zabrinjavajuće. -Hvala Bogu neka odlaze, mladi su u pravu i imaju osjećaj za realnost. Nadam se da će svi mladi ljudi u sredinama u koje odlaze uspjeti iskoristiti sve blagodati uređenih društava i njihovih institucija. Neki se tamo i izgube, pa organiziraju dobrovoljna geta, potpuno ignorišući vrijednosti te sredine i pokušavaju da iza zatvorenih zidova stvaraju surogat kulturu kao sjenu onog istog haosa iz kojeg su morali ići u egzil. Kao što sam rekla, naše vlasti daju samo poticaje domaćim životinjama i opstankom ovdje možete profitirati samo kao pastir. Moj sin Harun već studira u Ljubljani, a uskoro će mu se, ako Bog da, pridružiti Hadžem, Hazer i moja Merjema. Učim ih da je čitav svijet njihova domovina, kaže na kraju Halida Emrić. Azra BAJRIĆ
Ovaj prilog Redakcija ReprezenT-a realizira u okviru Projekta „Osnaživanje uloge žena u javnom životu USK-a“ kojeg podržava USAID a implementira Centar za promociju civilnog društva (CPCD) Sarajevo. Projektom se želi povećati vidljivost žena u svim sferama njihovog djelovanja, podjednako u svih osam općina USK-a, sa ciljem senzibilizacije javnosti o njihovom položaju i problemima te načinima kako takvo stanje eventualno poboljšati i mijenjati.