MALA KLADUŠA – Mjesna zajednica Mala Kladuša je područje veličine 2.146 hektara. Udaljena je od centra općine sedam kilometara a locirana je u središnjem toku doline rijeke Kladušnice koja svojim protočnim smjerom jug-sjever teritoriju Mjesne zajednice dijeli na istočni i zapadni dio. Kladušnica sa svojim zmijolikim tokom je prava atrakcija, živopisno barsko područje sa još uvijek nedovoljno istraženim vodenim svijetom, florom, faunom,… Ova bajkovita rječica sa protokom vode od nekoliko kubika po sekundi u ljetnom periodu, nekada ne tako davno, sa osam mlinova ili vodenica na područje Male Kladuše, ulazi na nadmorskoj visini oko 150m sa širinom korita od tri do pet metara i duljinom oko osam kilometara napušta područje mjesne zajednice kod betonskog mosta u naselju Ćejvani, nadmorske visine oko 140m prema Mjesnoj zajednici Polje. Dolina Kladušnice u Maloj Kladuši ima više izvora i nekoliko pritoka-potočića.
Najizdašniji prirodni resurs Male Kladuše je voda (izvorište Barake oko 40 lit/sec. dubine preko 150m, Mala Kladuša oko 130 lit/sec. temperature oko 25 stupnjeva Celzija) od čega lokalno stanovništvo ima veoma malo koristi! Doduše, nešto se ovih dana radi na bazenima u Maloj Kladuši da nakon petnaestak godina ponovo budu u funkciji i na dobrobit građana. Ovo su tek najosnovniji podaci o Mjesnoj zajednici kojoj u nastavku posvećujemo i objavljujemo reportažu o mlinovima na rijeci Kladušnici. Da su podaci iz ovog uvoda tačni za ovo vrijeme, naša reportaža bi obuhvatila osam mlinova, koliko ih je, ne baš tako davno i bilo na Kladušnici, a samo na području Mjesne zajednice, međutim, danas na Kladušnici čiji je tok kroz Malu Kladušu dug svega osam kilometara, egzistiraju četiri mlina i mi smo sva četiri posjetili i na osnovu video i foto zapisa radimo ovu reportažu.
Mlin porodice Murić tri puta je paljen i isto toliko puta obnavljan
Malo se gdje u BiH pa i šire može naći primjer manje rijeke kao što je Kladušnica a više mlinova na njoj. Pomenuli smo da ih je nekada bilo osam a danas su četiri i svi su u funkciji ili će uskoro biti, a poredani su na Kladušnici u rasponu od svega dva kilometra ukupne riječne dužine. Doduše, prvi mlin kojeg smo posjetili dočekao nas je zaključan jer je nedavno ovaj svijet napustio Redžep Murić kojem je mlin bio sve u životu a on mlinu. Kažimo samo da je Redžep dok je mlinario u pravilu uvijek bio u urednom plavom radnom odijelu odnosno mantilu po čemu se moglo zaključiti a to je i sam kazao 2008. godine kada je za novine ReprezenT rađena jedna reportaža, koliko je volio ovaj mlin. Redžepa nema tko zamijeniti pa je mlin zaključan. A „Murića mlin“ nalazi se baš u prelijepom i ugodnom prirodnom ambijentu, boljim i ljepšim od bilo kojeg drugog mlina na Kladušnici.
U čemu je tajna ovog fenomena tolikih mlinova na Kladušnici nije teško zaključiti jer su se koševi u svima njima redovno nasipali žitom, u nekima se to čini i danas, a Bogami, tu se nekada ašikovalo i ženilo. Danas se oko mlinova prilikom obnove uređuju prostori za odmor i uživanje u prirodi.
Redžep je te 2008. godine, 13. aprila, kazao kako je mlin obnovljen prije godinu i pol dana do kada je bio zgarište jer je 1996. godine poliven benzinom pa zapaljen. Redžep je najviše sam radio na mlinu koji je kasnije izgledao poput vikendice a oko njega sve uređeno kao u najljepšem parku. Čak je kod osiguravajuće kuće Redžep mlin i osigurao. -Znate, još kao dijete svakodnevno sam u mlin dolazio sa svojim ocem Huseinom kojim mi je uvijek govorio – sine Redžepe ovaj mlin nikad ti neće dati da budeš gladan. I kad ja umrem ostavljam ti ga u amanet i molim te čuvaj naš “Murića mlin” i tradiciju. Moj otac je ovaj mlin naslijedio od svoga oca Mujage koji je poginuo u Drugom svjetskom ratu. Koliko znam ovaj naš mlin je star preko 250 godina. Prvi put je zapaljena za vrijeme Prvog svjetskog rata, drugi dan nakon atentata na Austrijskog kralja Ferdinanda, potom u Drugom svjetskom ratu i evo nije ga mimoišlo da ga ne zapale ni u ovom posljednjem ratu. Pitali smo se često zašto se bijes slomi na našem mlinu! Nekad je od izvorišta Kladušnice do Velike Kladuše bilo oko 30 mlinova, mnogi su se vremenom porušili, a pored našeg obnovljenog još su ostala četiri u upotrebi. I tokom minulog rata mnoge je ovaj mlin spasio od gladi, svi su donosili i mljeli žito bez ikakvog ušura.
Danas na lijepo uređenom mlinu sa dva koša i dovoljnom količinom vode da rade tokom cijele godine, vrata su zaključana. Od kako nema Redžepa, nema više niti okupljanja kod mlina niti se u njemu okreću žrvnji jer Redžepov sin ne želi, barem za sada, da nastavi porodičnu tradiciju. Njega je životni put odredio prema drugim poslovima. Stoga se više na „Murića mlinu“ ne čuje klepet točkova i žubor vode a niti se osjeti miris svježe samljevenog, posebno, kukuruznog brašna kojeg je inače i sve manje na svakodnevnim jelovnicima.
Mlin „Urije“ posebna je „živa“ priča
U ovom mlinu i danas se melju sve vrste žitarica a ponajviše zaslugama Huse i Envera Ćehića koji su nam bili domaćini i sagovornici prilikom snimanja materijala. Zbog izdašnosti vode u Kladušnici mlin je u funkciji tokom cijele godine a izgrađen je 1890. godine na odličnoj lokaciji koja je idealna za različita veća okupljanja i druženja građana.
Posebno vrijednost Mlina „Urije“ njegova je „kondicija“ budući da i danas radi, ne doduše u punom kapacitetu, već po potrebi. Više puta je obnavljan ali je uvijek zadržavao svoj početni izgled. Upravo to ga čini najoriginalnijim i pored činjenice što su njegove nosive grede betonske i što je pristupna staza također betonirana. Čini se kako mladi sa ovih prostora, čije je roditelje, pa i njih, mlin hranio, ne daju da propadne i hoće ga svakako sačuvati od zaborava, a jednu takvu poruku ima i ova naša reportaža, nas mladih iz “Male škole novinarstva”.
Pored mlina je bilo i kupalište za koje mnoge generacije vežu lijepe uspomene i povratak u vrijeme kada bi htio da se okupaš, neizbježna i najbliža bila je upravo ova lokacija kod Mlina „Urije“.
Inače, područje Velike Kladuše zaista obiluje s brojnim mlinovima od kojih je većina obnovljena i danas u funkciji. Ljepota prethodne i ove lokacije kod Mlina „Urije“ i njihovo prirodno okruženje uz žubor rijeke Kladušnice jedinstvena su ili to svakako mogu biti, izletišta o kojima brigu trebaju preuzeti nadolazeće mlade generacije. Od mladih će zavisiti da li će mlinovi biti vječno, ili uz nepravilno ophođenje prema njima nešto što je prolazno.
U toku obnova mlina „Sarajac“
U okviru Projekta „Mala škola novinarstva“ u Osnovnoj školi „Sead Ćehić“ – Grahovo, već smo (ne)planirano uradili cjelovitu reportažu o Mlinu „Sarajac“ upravo iz razloga što je započela njegova rekonstrukcija i obnova. Stoga predlažemo da na ovom linku pogledate ovu reportažu – ovdje.
Akciju uređenja Mlina „Sarajac“ pokrenuo je tokom trajanja vanredne situacije, odnosno pandemije mještanin Muharem Pilipović, sa komšijama i prijateljima. Akcija na uređenju okoliša i čišćenja ovog mlina započela je u ljeto 2018. godine, ali tada nije okončana, da bi se aktivnosti konkretizirale i pretvorile u jednu ozbiljnu akciju koja je u toku, o čemu i svjedoči naša ranije urađena reportaža.
Mlin „Abdulahovac“ na dobroj lokaciji – a sve manje u funkciji
O Mlinu „Abdulahovac“ nismo uspjeli pronaći sagovornika a niti podataka iz arhiva. Ipak, imali smo sreću da je naš snimatelj i urednik u Redakciji ReprezenT baš u ovaj mlin dolazio kao dijete i mlinario sa svojim dajdžom Fehimom Rizvićem koji nije više među živima. -Sjećam se mojih dolazaka u ovaj mlin barem desetak puta u mojoj ranoj mladosti, a bilo je to i tokom noći, najčešće, ali i tokom dana te u svako godišnje doba. Kada je bilo lijepo vrijeme, moglo se kupati jer je kupalište bilo odmah pored mlina. Zimi je već bilo gadno zbog hladnoće. Sada gledajući na to vrijeme, bilo je to baš zanimljivo jer nije bilo struje, a dolazio sam u mlin kada još asfalta kroz Malu Kladušu nije bilo. Korisnici mlina bili su redovnici i tačno se znalo kada svaki od njih dođe na red i tada dolazi u mlin sa žitom i sam melje. Dakle, redovnik je odgovarao za kvalitet brašna jer je sam morao uštimavati žrvanj budući da je za svako žito trebalo ga podešavati. U pravilu, vode je bilo uvijek u dovoljnim količinama, a ovaj mlin ima najveći „rezervoar“ vode od svih mlinova na Kladušnici. Sjećam se jedne situacije kada je bilo strašno hladno pa se sve posmrzavalo i od mljevenja tom prilikom nije bilo ništa. Ja sam u pravilu nosio fenjer da se dajdža mogao kretati i snalaziti u svojim radnjama prilikom mljevenja žita, prisjetio se naš snimatelj i urednik Esad Šabanagić.
Tada je, dodaje urednik, bilo teže prići mlinu nego danas jer je brvica bila drvena sa nesigurnim hvataljkama za ruke, dok je to danas betonska staza. Ranije nije bilo bazena, nije bilo benzinske pumpe koja je izgrađena u neposrednoj blizini, a budući da Mala Kladuša u to vrijeme nije imala struje ni asfalta, svakako je moralo biti i zanimljivije nego što smo čuli. Žito se dovozilo sa konjskom ili volovskom zapregom a dešavalo se i nošenje žita na leđima. Mlin „Abdulahovac“ i danas je u funkciji jer je nedavno renoviran, ali se rjeđe koristi. „Mali novinari“ Elma KEKIĆ, Ajdin DŽANIĆ, Ema FAZLIĆ, Adna ĆEHIĆ i Anesa BATAKOVIĆ – urednica
