BUŽIM – Redakcija ReprezenT-a još od početka izlaska printanog izdanja 2006. godine Krajiških Nezavisnih sedmičnih novina ReprezenT pa evo sve do danas prati rad Udruženja žena „Izvor“ iz Bužima koje je već na startu postalo prepoznatljivo kao vrelo pozitivne energije. Udruženje je osnovano i sa radom počelo 2004. godine zahvaljujući entuzijazmu i upornosti Jasmire Jaske Mehić, koja, kako često kaže, nije željela biti pasivni posmatrač sopstvene sudbine i žena u Bužimu. Danas bolji poznavaoci društvenih prilika u Unsko-sanskom kantonu, pa i znatno šire, svjedoče visokom profesionalizmu koji vlada u Udruženju žena „Izvor” a što će se oni čitaoci koji pogledaju i video reportažu posebno uvjeriti.
Udruženje je osnovano prvenstveno s ciljem poboljšanja položaja žene u Bužimu i društvu općenito, a to danas potvrđuju brojna slična udruženja nastala nakon „Izvora“ i po ugledu na njega. Udruženje žena „Izvor” je tako postalo primjer dobre organizacije koja lokalnu zajednicu čini privlačnijim mjestom za društveni život.
Jasmira Jaska Mehić je prepoznatljiva po predanom radu na promociji Bužima, Krajine, BiH a posebno krajiške tradicije i običaja. Ona ne poznaje prepreke, njen moto je: Natječite se u dobru! Kroz rad i aktivnosti koje provodi Udruženje, učinila je, moglo bi se čak kazati, nemoguće, prije svega u emancipaciji, razvoju i zaštiti žena u Bužimu. Nisu Jasmiri bez razloga žene posvetile nekoliko pjesama, a riječi jedne od njih glase: „Predsjednice Sejo naša mila, ti si nama život promjenila, ti si nama život promjenila“!
Jasmira Jaska Mehić je u jednom mandatu dvije godine bila direktorica škole u Bužimu sa najvećim brojem učenika u BiH. Iako nije član niti jedne političke partije, niti, kako kaže, planira biti, na poziciji direktorice škole u Bužimu se zadržala pune dvije godine u kom periodu je učinila puno, radeći bez dana godišnjeg odmora. Politika je ipak odigrala prljavu igru zbog koje je podnosila i određene tužbe.
Korak po korak sa krajiškim „namom“ žene
-„Izvor” je jedna velika porodica u kojoj svi imaju mjesto i zaduženje prema njihovim sposobnostima i potrebama. Svako je u nečemu bolji. I doista u „Izvoru” se sve članice natječu u činjenju dobra, a mnogo je dobra ako smo šesnaest godina zajedno i ako znamo koliko smo promijenile život u našoj lokalnoj zajednici, poboljšale kvalitet življenja u našim porodicama, učinile sebi život ljepšim i kvalitetnijim, kaže između ostalog Jasmira u priloženoj video reportaži.
-Mnogo je projekata iza nas. Različite aktivnosti i projekti su sigurno poboljšali kvalitet društvenog života u našoj zajednici, dodala je Jasmira Jaska Mehić.
Udruženje žena „Izvor“ sa Jasmirom Jaskom Mehić na čelu, uspostavilo je dobru saradnju sa Udruženjem žena „Kevser“ iz Sarajeva, udruženjima žena iz Siska i Rijeke (Hrvatska), udruženjima žena iz Ljubljane, Celja, Velenja (Slovenija), Udruženjem žena Bošnjakinja iz Graza (Austrija), a da se ne govori sa onima iz okruženja i komšiluka. -Tradicija i običaji nas uče da volimo svoje i poštujemo tuđe, da svaki čovjek ima samo jednu majku, jedno rodno mjesto i jednu domovinu. Ako to zaboravite, morate biti nesretni i izgubljeni u vremenu i prostoru, zaključuje Jasmira Jaska Mehić.
ANTRFILE: Jasmira Jaska Mehić rođena je 08. septembra 1969. godine u Bužimu, od oca Zuhdije i majke Selime. Osnovnu školu završila je u Bužimu, Srednju Građevinsko-geodetsku u Bosanskoj Krupi, Pedagošku akademiju u Bihaću i Ekonomski fakultet u Banjoj Luci. Od 1994. godine radi kao nastavnica razredne nastave u Osnovnoj školi „Bužim” u kojoj je obnašala i dužnost direktorice. Aktivna je članica lokalne zajednice i predsjednica Udruženja žena „Izvor” iz Bužima. Zbog dugogodišnjih korektnih i profesionalnih odnosa prema Redakciji ReprezenT-a, usuđujemo se napisati još i slijedeće: Jasmira vozi Mercedes „C“ klase i nije udata! Živi i radi u Bužimu i za Bužim, mada ima riješeno stambeno pitanje u Bihaću – Gradu na Uni, kojoj se, poslije Bužima, najviše divi!
Udruženje žena „Izvor” iz Bužima, na čelu sa predsjednicom Jasmirom Jaskom Mehić, zasigurno jedno od najvrijednijih i najaktivnijih u Bosni i Hercegovini, a kao takvo je, između ostalih, tradicionalni organizator Sajma privrede, poljoprivrede, zdrave hrane i turizma, gdje su izlagači iz cijele Bosne i Hercegovine te nekih od susjednih zemalja.
Udruženje žena „Izvor” iznova, svaki put pokazuje da žene znaju, mogu i hoće, ako to drugi neće. Sve one zaslužuju divljenje sa koliko malo sredstava organiziraju tako veliki i značajan događaj. Drugi za ovako nešto troše i sto puta više, a ne postižu ovakve uspjehe i rezultate.
Pametnom je i išaret dovoljan
Borba za prava žena u Bužimu je vrlo kompleksna i specifična, ne može se izdvojiti i rješavati kao jedinstven problem. Žene se u Bužimu bore za osnovno ljudsko pravo, pravo na život, pravo na rad, pravo na slobodu govora, pa tek nakon svega toga na žensko pravo, na ravnopravnost spolova. Ova borba je teška, duga i mukotrpna, svugdje pa i u Bužimu, smatra liderica Udruženja žena „Izvor“ dodavši da smatra da će korak po korak, žene Bužima preći taj mukotrpan put i uživati svoja prava. Na naše pitanje zašto žena nema ili ih je sasvim malo u politici Bužima, evo odgovora. -Narod kaže da iza svakog uspješnog muškarca stoji pametna i mudra žena, a iza svake uspješne žene stoji propali brak. Šalu na stranu, ovo je zaista dobro pitanje za sve nas žene iz Bužima. Trebale bi razmisliti ako nas je 54 posto od ukupnog broja stanovnika u Bužimu, šta nam se dešava pa da nismo solidarne i ne glasamo za žene jer znamo da ih barem 40 posto mora biti na listama. Svakako, evo uskoro ćemo imati priliku da sve dosadašnje propuste popravimo.
O saradnji sa lokalnom zajednicom Jasmira je uglavnom zadovoljna. -Mi imamo vrlo korektnu saradnju sa Općinom Bužim, mada sredstva koja dobijemo od Općine nisu ni približna našim zaslugama i radu na poboljšanju kvaliteta života i promocije lokalne zajednice. Ali bez obzira na sve mi u Udruženju žena „Izvor“ znamo da radimo dobre programe i da sa malo sredstava uradimo mnogo, kaže Jasmira te na kraju svojim članicama ali i svim ženama upućuje slijedeću poruku: -Pa želim im poručiti da budu ono što jesu, a ne ono što se od njih očekuje, da imaju ono što se zove „nam“ jer mi se s tim rađamo i umiremo, da se obrazuju, da štite i čuvaju svoju porodicu od raznih novotarija. Da žive život, da budu sretne svakog trenutka, jer nikad se ne zna kakav će biti kraj dana i hoćemo li imati priliku sutra. Da žive, sada, danas, i da ne gube nadu u sutra. Hvala vama i vašoj Redakciji koja od naših početaka prati rad Udruženja žena „Izvor“ i što ste evo i ovu priču posvetili meni kao njegovoj liderici.
ANTRFILE: Sofra – simbol jednog vremena koji lagano izumire
Nekad je bilo teško i zamisliti bosansku muslimansku porodicu koja nije posjedovala sofru kao dio kuhinjskog namještaja na kojem se ručavalo, i koja nije priređivala „sofru” (sobet) povodom ramazana ili nekog porodičnog veselja. Riječ „sofra” u bosanskom jeziku ima višestruko značenje. Pod „sofrom” se podrazumijeva sto za ručavanje, međutim, naziv sofra se upotrebljava i za trpezu, za porodično, ramazansko ili okupljanje iz nekog drugog razloga povodom čega se priređuje ručak ili večera (sofra). Okupljanje povodom obilježavanja nekog događaja na kojem se obavezno priređuje bogata trpeza (sofra) tradicionalnim narodnim jezikom zove se još i sobet.
Ima li išta ljepše od ramazanske večere (iftara) i opojnog mirisa pripremljene čorbe (jahnije), koji postaču ali i nepostaču daju poseban užitak. Zbog navedenog užitka, kada prije vremena osjetimo slast iftarskih kulinarskih đakonija u vidu raznih čorbi, sarmi, bosanskih lonaca, tufahija, raznih pita i slogan dolmi te brdara i hurmašica koje nam pripreme naše majke, supruge, sestre, i jeste sjećanje na „sofru” najintenzivnije u vrijeme Ramazana. Međutim, „sofre” polako gube bitku sa modernim stolovima koji im preotimaju mjesto i funkciju te postaju dio tradicije i lijepog sjećanja, ali s’ ponosom možemo govoriti o „sofri” kao simbolu jednog vremena u kojem su se okupljale kompletne porodice održavajući porodične veze i vrijednosti. Na nama ostaje dužnost i obaveza da baštinimo te vrijednosti i lijepa sjećanja na „sofru” kako je ne bi prekrio zaborav.
Amina ŠEKIĆ – volonterka