Dok bandera ne padne na kuću, problem se neće riješiti
VRNOGRAČ/VRNOGRAČKA BRDA – Do lijepog i pitomog naselja Vrnogračka Brda smještenog kilometar daleko od Vrnograča u velikokladuškoj općini, stiže se asfaltnim putem. Nekoliko desetaka metara od asfaltnog puta, na najavljenu posjetu čeka nas ispred svoje kuće slijepi Meho Kuduzović (37) sa svojom porodicom i neobičnim problemom. Njemu slijepom ali i njegovoj porodici već duže vrijeme život zagorčava i čini ga teškim jedna obična drvena bandera koja se nalazi u njegovom dvorištu. Kako to obično biva sa hendikepiranim osobama, prisustvo nepravde sa kojom žive, teže je od svih drugih problema, pa i ove bandere.
U urađenom video zapisu Meho priča svoju priču koja govori o njegovom velikom problemu, a naoko lako i jednostavno riješivim, samo da je pravde i više sluha onih koji njemu i njegovoj četveročlanoj porodici život čine otežanim i kompliciranim.
Meho je zbog šećerne bolesti ostao slijep 2012. godine te živi od socijalne pomoći sa suprugom Samirom, srednješkolcima, kćerkom Aldinom i sinom Aldinom. Prije desetak godina na mjestu stare kuće započeo je gradnju nove. Stara kuća bila je izgrađena prije nego li je struja došla u selo. Od Općine Velika Kladuša dobio je Rješenje o produženju važenja urbanističke saglasnosti koja vrijedi do 08. aprila ove godine, a na osnovu zahtjeva za legalizaciju u kom se roku može podnijeti zahtjev za odobrenje građenja. Međutim, iz Elektrodistribucije Meho je obaviješten kako postoji kolizija njegove kuće sa elektroenergentskim objektima, dakle banderom i instalacijama.
Sve bi bilo nekako i razumljivo da sporna bandera sliči na banderu i da su instalacije nalik normalnim instalacijama, a što se vidi na video zapisu. I da sve bude još gore i žalosnije, sa takve bandere prema susjednoj kući proveden je kabl koji prelazi preko kuće i vodi dalje u selo. Mehi kabl nebi stvarao smetnju ali zbog neuređenih žičanih instalacija on ne može nastaviti gradnju sprata kuće, za što su komšije, prijatelji i humani ljudi već obezbijedili dio sredstava. Trenutno sa porodicom živi u kuhinji i jednoj sobi sa dvoje odrasle djece. Koliko je ova sporna i neprevidiva bandera vjerodostojna da nosi teret instalacija pokazuje i njeno vezanje čeličnim užetom kako nebi pala na Mehinu kuću.
Dakle, slijepom Mehi koji sebi u najboljim godinama sam ne može pomoći, bandera se ispriječila kao nepremostiva prepreka za poboljšanje uslova življenja jer za njegove probleme ne mare u Elektrodistribuciji („država u državi“), koji nemaju sluha niti moralne i ljudske odgovornosti da problem riješe već ga adresiraju na slijepog čovjeka koji živi od socijalne pomoći. Pa sve da Meho i nije u pravu, bandera i žice na njoj izgledaju jadno i ničim ne pokazuje da je vlasnik tog elektroenergetskog objekta država, a oni koji rade u takvom državnom preduzeću morali bi, u najmanju ruku sve potrošače barem približno tretirati, a to ne čine. Bilo bi baš zanimljivo poslušati obrazloženje odgovornih u Elektrodistribuciji kako je do susjedne kuće mogao ići kabl a preko Mehine ne može, ili ko će biti odgovoran ako bandera padne na ovu kuću. Meho kaže, a komšije potvrđuju, kako se pri svakom povjetarcu iskri na banderi a posebno kada pada kiša. Porodica tada živi u strahu.
Činjenica jeste da nam je država nikakva, ali nju ipak u ovom slučaju čine (ne)ljudi koji su (pre)dobro plaćeni za svoj (ne)rad i koji nemaju sluha za potrebe svojih potrošača, u ovom slučaju porodice koja živi od socijalne pomoći, sa slijepim nosiocem domaćinstva. Iskustva nas podsjećaju da će ovaj problem porodice Kuduzović potrajati sve dok se bandera eventualno ne sruši na kuću, a do tada bratu i sestri preostaje da žive u jednoj sobici i čekaju kada će se to desiti. Nažalost! Samo da ne bude većeg belaja kada bandera padne! Esad ŠABANAGIĆ