Danas je datum (19. mart-Josipovo) povodom kojeg se već duži niz godina tradicionalno, u malom hrvatskom gradiću na granici sa BiH, održava jedan od najvećih sajmova u ovoj susjednoj državi. To je iznimno značajan dan za ovu malu i mladu kordunsku općinu jer se na sajam okuplja na stotine poljoprivrednika, ugostitelja i uzvanika s područja čitave Republike Hrvatske, naročito Like, Banovine, Dalmacije te susjedne Bosne i Hercegovine, a posjetilaca bude više nego na bilo kojem drugom sajmu u Republici Hrvatskoj. Ovaj sajam zapravo najpoznatiji je po čuvenoj trgovini sa konjima, opremom za konje i ostalom krupnom i sitnom stokom. Tu se na tezgama nađu sadnice voća, hrana i sve ostalo što ide uz sajam ove vrste. Međutim, posjetioci svakako najviše pažnje posvećuju i dive se prelijepim i najboljim konjima koje njihovi vlasnici posebno pripremaju i izlažu na ovom sajmu.
I danas je trebalo biti kao nekad, ali neće
Kako Cetingrad graniči sa općinom Velika Kladuša u BiH koja je udaljena svega desetak kilometara, veliki broj Kladuščana je čekao ovaj dan i dolazio na sajam a to je puno značilo našim komšijama iliti susjedima jer, općina Cetingrad je nastala od nekadašnje mjesne zajednice grada Slunja, zauzima površinu od 140 kvadratnih kilometara. Oko 2.500 žitelja Cetingrada žive u 26 naselja organiziranih u deset mjesnih odbora, sa oko 20 stanovnika na kvadratni kilometar po čemu spada u rijetko naseljene općine. Od ukupnog broja stanovnika, njih oko 20 posto su Bošnjaci koji u zakonodavnoj i izvršnoj lokalnoj upravi imaju svog predstavnika.
Svi oni, ali i ostali, ovoga puta su zbog više sile, konkretnije korona virusa, zakinuti su za ovaj događaj kojem ne priliči niti jedan drugi datum. Dakle, Josipovo je jednostavno nemoguće pomjeriti za neki drugi datum odnosno termin. Stoga, Redakcija ReprezenT-a koja je u posljednjih desetak godina redovno pratila ovaj sajam, predlaže našim čitateljima da pogledaju kako je to nekad izgledalo i prisjete se nekih ljepših vremena, koja su, baš poput ovog četvrtka, najvećim dijelom bila sunčana i kao naručena za jednu ovakvu manifestaciju. Bila su to vremena u kojima se na prelazak granice čekalo satima, pa su mnogi Kladuščani prelazili pješice i na taj način sudjelovali u ovoj nezaboravnoj manifestaciji. Esad ŠABANAGIĆ