Nakon dva vikenda gdje vrijeme nije bilo obećavajuće za planinarske aktivnosti, vremenska prognoza za zadnji vikend u maju mjesecu je bila obećavajuća. Zajedno sa prijateljom koji mi pomaže u realizaciji projekta, Nihadom Ćosićem, domaćinom-vodičom na ovoj reportaži Arminom Medinom, te našom zajedničkom prijateljicom Aidom Muminović, uputili smo se u subotu, 29. maja, na planinu Cincar kod Livna u zapadnoj Bosni i Hercegovini. Ova mala, ali vrijedna ekipa, imala je jedan jako zanimljiv dan, o kojem ćete više saznati u nastavku.

Budući da od Velike Kladuše do Livna ima nešto više od četiri sata vožnje, startn o vrijeme je glasilo 04:30h. Armina smo pokupili na Skokovima, općina Cazin, gdje on radi i živi posljednjih 13 godina. Uz kraća stajanja u Livno smo stigli oko 08:45h. Iz Livna smo skrenuli prema visoravni Krug (Kruzi), a planinarske markacije su bile vidljive već na gradskim ulicama. Uslijedio je loš makadamski put na kojeg nije preporučljivo kretati automobilom sa nižim podvožjem. Nakon uspona na visoravan i dalje se nastavilo makadamom, ali ovaj dio puta je bio prilično dobar.

Tu smo oko 09:30h naletjeli i na prva krda poludivljih livanjskih konja, koji su posljednjih godina postali prava turistička atrakcija ovog kraja. Prema procjenama, danas na ovoj visoravni se nalazi oko 800 poludivljih konja. Oni su tu pronašli svoj dom nakon štu su ih vlasnici napustili krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Napušteni su nakon što je uvedena mehanizacija u poljoprivredu.

Nakon fotogafisanja, nastavili smo vožnju prema Planinarskom domu „Kruzi“, modernom i dobro opremljenom objektu otvorenom 2008. godine. Tu smo parkirali naše vozilo i krenuli prema Begovači, odnosno „Švabinim štalama“ gdje smo stigli oko 11:15h. Ovaj dio puta je lagana šetnja vrletima visoravni Krug (Kruzi), bez posebnih opterećenja.

„Švabine štale“ su lokalni naziv za grupu napuštenih objekata izgrađenih za vrijeme Austro-Ugarske monarhije. Sa gradnjom se otpočelo 1890. godine i tom prilikom je izgrađeno 17 objekata za potrebe stočarstva, u kojima je počela proizvodnja i danas čuvenog Livanjskog sira.

Nastavili smo sa usponom i kroz nekih pola sata našli se u samom podnožju planine Cincar. Sa ovog mjesta je krenuo dosta strmiji vertikalni uspon prema samom vrhu. U ova dva kilometra mora se savladati visinska razlika od oko 600 metara, tako da je potrebna dosta dobra fizička kondicija. Uz kraća stajanja radi odmora na vrh se je izašlo u 13:15h. Tu smo sreli i grupu planinara iz Banjaluke koji su odmarali na vrhu nakon izazovnog uspona.

Cincar je planina koja se nalazi u jugozapadnoj Bosni. Smještena je sjeveroistočno od Livna. Leži na prostranoj visoravni između četiri krška polja: na jugozapadu je Livanjsko polje, na istoku Šujičko polje, na zapadu Glamočko polje i na sjeveroistoku Kupreško polje. Najvišlji vrh planine Cincar je Veliki Cincar (2006 mn/v). To je ujedno i najzapadniji dinarski vrh viši od 2000 metara. Cincar je dobio ime po „cincarima“ nomadskim stočarima. Postoji verzija da ime „Cincari” dolazi od naziva za broj pet koja u njihovom izgovoru glasi „cinci”.

Vrhovi na masivu Cincara nisu na jedinstvenom grebenu, već se dižu raspršeni s prostrane krške visoravni visine. Tu je nekoliko vrhova viših od 1700 m koji se ponekad izdvajaju kao posebne planine. Sa Cincara se pruža pogled na veliki broj planina u BiH i u susjednoj Hrvatskoj, njih oko 40. Cincar je klimatski granična planina koja razdvaja sredozemne toplije i kišovitije utjecaje i sjevernije tj. kontinentalne i hladnije. Zbog veće visine, vrh Cincara često nosi snježnu kapu kroz pola godine, od jeseni pa sve do proljeća. Južne i jugozapadne strane su bez više drvenaste vegetacije, obrasle planinskim pašnjacima, a sjeverne gustom, uglavnom crnogoričnom šumom.

Sa vrha Cincara smo krenuli sa spustom u 14:40h odlučni da se što prije vratimo do Planinarskog doma u namjeri da još malo vremena provedemo sa livanjskim konjima. Uspjeli smo naletjeti na jedno manje krdo kod porodičnog gazdinstva Husić, poznate stočarske porodice ovog kraja koja je prije 30 godina doselila iz Travnika na visoravan Kruzi. Inače, od pogibije Abdulaha Husića prije 10-ak godina u nesreći sa traktorom, glava porodice je njegova supruga, nena Lutvija Husić. Lutviju smo zatekli na gazdinstvu sa sinom Mehom, te unucima Šejlom i Muhamedom.

Nakon silaska sa visoravni Kruzi, navratili smo do stare čaršije Livno gdje se nalazi izvor Duman. Duman je naziv za izvor rijeke Bistrice u gradu Livnu i ubraja se u geomorfološke spomenike prirode. Nalazi se u podnožju kraškog brda Bašajkovac. Ime mu potječe od istoimene turske riječi „duman“ koja označava dim ili maglu, a u slučaju livanjskog Dumana etimologija se odnosi na dim od kapljica vode, odnosno vodenu zavjesu, koja je katkad vidljiva za velikog vodostaja tokom zimskih mjeseci. Izgledom podsjeća na poznatiji izvor Bune u Blagaju. U samoj blizini izvora sagrađen je kameni most iz vremena Otomanskog carstva. Izvor u ljetnim mjesecima zna presušiti.

Dan se je bližio kraju, ali smo uspjeli posjetiti još dvije kamene džamije u neposrednoj blizini Dumana. Prva od njih je džamija hadži Ahmeta Dukatara zajedno sa sahat kulom. Izgrađena je u 16. vijeku, a ne nalazi se na listi nacionalnih spomenika BiH zbog propusta u renoviranju koje nije odrađeno prema preporukama Povjerenstva. Lala Pašina džamija, poznata i kao Beglučka džamija, jedna je od najljepših potkupolnih džamija u BiH. Sagrađena je 1577/1578. godine. U julu 2004. stavljena je pod zaštitu države i proglašena nacionalnim spomenikom.

Livno smo napustili oko 20:30h i krenuli nazad za Veliku Kladušu. Kad smo stigli, kazaljka na satu je već otkucala ponoć, ostavivši iza nas dan prepun prelijepih prizora i nezaboravnih uspomena. Sa projektom „Jedan dan na planini“ se nastavlja uskoro, a autor ovog teksta je odlučio da sljedeći uspon bude na planinu Vranicu i njen najveći vrh, Nadkrstac (2112 m). Naravno, posjetit ćemo ovom prilikom i prekrasno Prokoško jezero, jedno od mnogobrojnih očaravajućih mjesta u našoj maloj, ali prelijepoj domovini, Bosni i Hercegovini.

Za više fotografija i teksta kliknite na ovaj link:

https://brazzohm.wordpress.com/2021/06/05/jedan-dan-planini-epizoda-2-cincar/

Projekat „Jedan dan na planini“ predviđa kreiranje medijskih sadržaja sa sedam uspona na sedam bosansko-hercegovačkih planina, a realizira se u sklopu Programa osnaživanja nezavisnih medija (IMEP – Independent media empowerment program), a kojeg u BiH implementiraju Centar za promociju civilnog društva (CPCD) i Otvorena mreža. Autor: Hasan MUJAKIĆ

Instagram profil: brazzo_81

#USAinBiH #usaidbih #CPCDba #IMEP #NewVoices #doživiBiH #BiH #OM #planineBiH #visitbosnia #bosniatourism #putuj387 #bosnia (*)