Udri muški, progoni i diskriminiraj jer…
Prvomajski praznici su iza nas, a sa njima i 3. maj, Svjetski dan slobode medija. Ko će se ovog dana već od danas više sjećati, i zbog čega? U Velikoj Kladuši se do slobode medija drži koliko i do lanjskog snijega, a činjenica da je obilježen „gromoglasnom tišinom“ to potvrđuje. Općinskim vlastima koje Veliku Kladušu vode prema provaliji i njenom rapidnom nazadovanju najmanje trebaju slobodni mediji koji će na to upozoravati. Zbog toga se igraju medijskim slobodama i ljudskim sudbinama, ne birajući sredstva. U nedostatku znanja, sposobnosti, vizije i dosljednosti da vode jednu ozbiljnu lokalnu zajednicu, posvađali su se međusobno a potom i sa medijima koji su jedini korektiv u njihovom provođenju vlasti. Bitke su svi drugi gubili pa će i kladuški vlastodršci izgubiti, kad tad. Ratujući sa medijima, općinski načelnik Edin Behrić se osigurao prošavši kroz „malu školu kamere“ pa mu tako mediji i nisu potrebni jer je sam svoj majstor, a u video prilogu pogledajte kako Edin Behrić rukuje sa kamerom. 
Prethodna vlast, kako je ko ocjenjivao, bila je neuporedivo korektnija i pristupačnija prema medijima, i nije pravila razlike koje danas imamo između privatnih medija i onog medija koji se dobrano financira iz budžeta. Edin Behrić jedan medij doživljava kao majku a druge kao maćehe, svoj medij posjećuje često u drugima nije bio nikada. Ili druga usporedba, novinari njegovog medija gotovo su svaki dan u Općini i Kabinetu, što je i logično, ovi drugi nikada, što nije logično, čak im je i ulazak zabranjen. Kako takav odnos nazvati drugačije nego diskriminacijom. Zar takav odnos ne vrijeđa angažirano novinarstvo i novinarsku inteligenciju. Načelnik Edin Behrić zanemaruje stvarni život u Velikoj Kladuši, jer, izvan svake sumnje, „iza zatvorenih vrata“ puno se toga odlučuje o Kladuščanima o čemu oni nisu informirani. Prethodna vlast organizirala je prijeme povodom Dana slobode medija ili drugih prigoda, bilo je međusobnih posjeta svim medijima, bilo je zajedništva. Danas toga više nema jer je općinski načelnik svojom diskriminacijom direktno učestvovao u podjelama, a najtužnija njegova podjela medija je na podobne i nepodobne. Na svu sreću, po demokratizaciju i medijske slobode, građani u BiH najviše vjeruju medijima, a najmanje političarima. Nizak nivo slobode medija u Velikoj Kladuši, zahvaljujući izloženoj diskriminaciji, ujedno je i odraz demokratije što je krajnje necivilizovano i okrutno primjenjivo na vrlo primitivan način. Stoga, općinskom načelniku, uvježbanom kamermanu, želimo sreću i uspjeh u novinarstvu nakon što okonča načelnički mandat te mu želimo da na svojoj koži osjeti kako je raditi kada vam ne dozvoljavaju da mislite svojom glavom i iskazujete svoje stavove i mišljenja. Ako se Vi načelniče niste sjetili čestitati ovaj Dan novinarima, evo novinari čestitaju Vama, kolegi kamermanu, sretan Vam Svjetski dan slobode medija iz (ne)slobodne Velike Kladuše. Esad ŠABANAGIĆ