VELIKA KLADUŠA – Prije desetak dana najavili smo ovu tužnu priču o konjaničkom spomeniku u gipsu epskom junaku Muji Hrnjici i njegovu konju Đogatu. U nekim ljepšim vremenima autor grandioznog spomenika epskom junaku Zlatko Buco Dizdarević govorio je: „Đogat će još stajati a Mujo će Đogu jahati“, međutim puno se toga promijenilo pa autor danas kaže: „Mujo Đogu na put sprema u Kladuši sreće nema“. Autor se obraćao na sve relevantne adrese, od lokalne zajednice do vrha Države, sa apelom i vapajima da se spomenik zaštiti odnosno konzervira. Niko nije niti odgovorio a kamo li šta poduzeo.

Aktuelni načelnik Velike Kladuše Fikret Abdić, koji je 1992. godine Dizdareviću i dao zadatak da radi na spomeniku, još nije odgovorio na pisani upit protokolisan 20. novembra 2017. godine. Gipsani spomenik zatočen u staroj tvorničkoj hali Javnog preduzeća „Vodovod i kanalizacija“ na periferiji Velike Kladuše, prepušten je nemilosrdnom zubu vremena i svake godine je u sve gorem stanju. Podsjećamo da se radi o grandioznom konjaničkom kipu u gipsu epskom junaku Muji Hrnjici, koji je još uvijek najveći takve vrste ikad izgrađen u svijetu te da je trebao biti postavljen na Keserovića brdu iznad Velike Kladuše. Ako pogledate video reportažu vidjet ćete i mjesto gdje se spomenik trebao nalaziti. Trebao jeste ali od toga, po svoj prilici, neće biti ništa jer Mujo Hrnjica više ne može čekati a vlasti Velike Kladuše za sve imaju novac osim za kulturu. Konkretno konzervacija kipa Muje Hrnjice urađena na najkvalitetniji način i sa najnovijom tehnologijom koštao bi oko 30 hiljada €ura i mogla bi bezbrižno čekati bolja vremena a pri tom bi hala u kojoj se kip nalazi mogla poslužiti u neke druge svrhe.

Mujo Hrnjica i njegov Đogat su na prodaju 

Iz pomenutih razloga autor spomenika, akademski kipar Zlatko Buco Dizdarević, ne razmišlja više o planiranoj lokaciji već nekoj drugoj, ma gdje ona bila. Buco Muju i njegova Đogu na put sprema jer u Kladuši sreće nema“! Gdje bi Mujo mogao završiti, možda i saznamo uskoro, jer Mujo i njegov Đogat su na prodaju. Tako će epski junak Mujo Hrnjica, kojeg historija poznaje s početka 17.vijeka, biti atrakcija svjetskih razmjera neke druge lokalne zajednice, naravno ako se pronađe kupac, a autor vjeruje da je to izvjesno budući ima ljudi koji imaju novac i da tako nešto ostave u amanet svojoj lokalnoj zajednici. Tako će Robin Hud iz Cazinske Krajine koji je bio neshvaćeni junak i buntovnik, uvijek spreman da pomogne narodu sa granice od upada uskoka i habzburgovaca koji su pljačkali žito i stoku, biti ponos nekoga koga ničim nije zadužio.

Nikada u životu, niti epskoj pjesmi krajiški junak Mujo Hrnjica nije pročamio u ropstvu, koliko provodi njegov spomenik u Velikoj Kladuši. U napuštenoj proizvodnoj hali nepunih dvadeset i sedam godina čeka da bude izliven i postavljen na planirano mjesto.

-Pripremajući se za rad na spomeniku, obilazio sam sajmove, teferiče i na njima izučavao likove Krajišnika. Zato Mujo ima grube crte lica, jer je vrijeme u kojem je živio bilo grubo, surovo, ratno. On drži u ruci sokola, jer je soko simbol slobode, a obučen je u tradicionalnu narodnu nošnju onog vremena sa jataganom,  kuburom i puškom, pojašnjava Dizdarević. Dodaje kako je posebnu pažnju posvetio opremi Mujinog Đogata, koga je prekrio plaštom, a nagizdao mu prsa i sapi. Kada je Dizdarević završio spomenik i kada je trebao biti izliven u zagrebačkoj Ljevaonici „Ujević“ oko njegovog zdanja Krajišnici su vodili međusobni krvavi rat koji je i zapečatio njegovu sudbinu. Sačuvan je u ratu, ali propada u miru. Rat je zaustavio njegovo izlijevanje i postavljanje na Keserovo brdo, a svi poratni pokušaji nisu bili iskreni.

Mujo i Đogo nisu fikcija i izmišljotina već historija

Gipsani Mujo Hrnjica i njegov Đogo nisu fikcija i izmišljotina, već historija, ipak neće biti postavljeni tamo gdje im je mjesto. Stoga će se najveći i najbogatiji spomenik ove vrste, ikada napravljen u svijetu, koji je preživio rat i podjele među Krajišnicima, a neće preživjeti mir, naći na tržištu kao roba, jer onaj ko se o njemu do sada brinuo, kaže da to više ne može, i da će spomenik prodati.

I nama, velikokladuškim novinarima, Mujo i njegov Đogat će nedostajati jer smo našim kolegama i prijateljima u pravilu imali šta pokazati i pohvaliti se nečim što je trebala biti svjetska atrakcija. Svjesni stanja u kojem se spomenik nalazi preostaje nam samo da konstatiramo kako je stanje sa kipom zabrinjavajuće i alarmantno, da je njegova budućnost u hali upitna i da je autor Zlatko Dizdarević potpuno u pravu sa tvrdnjom da spomenik ne može više čekati odnosno sa idejom o njegovoj prodaji. Esad ŠABANAGIĆ