BUŽIM – „Dajte nam šansu“, kažu roditelji djece s posebnim potrebama. Ovo je geslo i naziv udruženja koje u Bužimu od prošloga augusta trenutno okuplja trideset članova, roditelja i djece s posebnim potrebama. Na njegovom čelu je Omer Trnovac, profesor latinskoga jezika u Mješovitoj srednjoj školi „Hasan Musić“ u Bužimu i sticajem okolnosti otac kćerke Lejle koja je godinama bila dijete s posebnim potrebama i usljed zdravstvenih komplikacija preminula početkom ove godine u Kantonalnoj bolnici „ Dr. Irfan Ljubijankić“ u Bihaću.
Prostorije i stručan kadar
Potaknut bolešću svoje kćerke, osnovao je Udruženje „Dajte nam šansu“ kako bi kroz različite programske aktivnosti pomogao ovoj kategoriji građana. -Djeca s posebnim potrebama i njihovi roditelji u Bužimu ne mogu se baš pohvaliti zavidnim položajem u našem društvu, kaže predsjednik Udruženja Omer Trnovac. -Naš zadatak je sveobuhvatna briga o ovoj djeci koja zahtijevaju posebnu njegu i pažnju, da ne budu prepuštena sebi te da pomognemo njihovim roditeljima. U bužimskoj općini registrirano je pedesetero djece a tek dvadesetero su naši članovi. Nadam se da će se i roditelji ostale djece učlaniti u naše udruženje i u njemu naći svoje mjesto, kaže Trnovac. Dodaje kako su djeca i mladi s posebnim potrebama, uzrasta od pet do osamnaest godina, različitih oboljenja, najčešće s cerebralnom paralizom, distrofijom, oštećenjem vida i sluha. -Budući da smo tek formirano udruženje, nastojimo postati centar za rad s djecom koji će imati produženi boravak, a neophodan nam je i stručan kadar. Trenutno, nekoliko sati sedmično organiziramo radionice s djecom, a kasnije bi otvaranjem centra uključili stručnjake, defektologe, logopede, koji bi intenzivno radili s djecom. Tražili smo od Općine Bužim stalni prostor za rad Udruženja jer sada koristimo privremeni na prvom spratu stana u kojem živi moja porodica a koji je u vlasništvu Općine. Nadam se da će nam prostorije u kojima Udruženje djeluje biti i trajno dodijeljene, kaže Trnovac. Za sada radionice se održavaju jednom sedmično kao igraonice a s djecom radi jedan roditelj koji trenutno pohađa odgovarajuću stručnu edukaciju. Trnovac ističe kako Udruženje „Dajte nam šansu“ učestvuje u projektu „Raiffeisen banke“ koja će ih financijski podržati u pripremi i organizaciji sedmodnevnih radionica u kojima će raditi pet edukatora, a upriličit će i izlet u prirodu u Svetinju, te odlazak u Sinestar u Bihaću.
Kćerka Lejla
-Teško mi je pričati o smrti svoje kćerke Lejle koja je kao dijete s posebnim potrebama umrla u sedamnaestoj godini, ali imam potrebu i kao roditelj i kao predsjednik Udruženja koji o toj djeci vodi brigu, da o tom govorim. Želim da se ovakvo što više nikad i nikome ne dogodi. Moja Lejla je bolovala od cerebralne paralize i bila stopostotni invalid. Liječena je u Bužimu i primala određene terapije. Imala je bronhitis i upalu pluća. Ljekari iz bužimskoga Doma zdravlja na vrijeme su je uputili u Kantonalnu bolnicu u Bihać. Bila je to srijeda, 6. februara, dva dana prije nego što je preminula. Nisu je odmah htjeli primiti na Odjel pedijatrije Kantonalne bolnice uz obrazloženje da je prešla taj uzrast, ali su je uz našu molbu, ipak primili, jer se radi o osobi s posebnim potrebama. Doktorica, načelnica odjela mi je rekla, -imate vi dobre doktore i u Bužimu. S Pedijatrije naša Lejla je prebačena u Centar urgentne medicine (CUM) iz kojeg je nakon nekoliko sati u teškom stanju bila upućena na liječenje u Sarajevo. U sanitetskom vozilu s djetetom nismo bili ni ja ni supruga a vidjevši da se stanje sve više pogoršava na putu za Sarajevo iz Bosanskog Petrovca je vraćena u bihaćku bolnicu. I pored reanimacije, na žalost, naša kćerka je preminula. Najteže nam je što u posljednjim trenucima života nismo bili uz našu Lejlu, priča suznih očiju otac Omer. Dodaje kako takva djeca trebaju biti dvadeset i četiri sata uz roditelje i to smatra velikim propustom. -Zbog svega, naše udruženje je od Uprave Kantonalne bolnice zatražilo detaljan izvještaj o smrti Lejle Trnovac. U izvještaju je samo konstatovana smrt, u kakvom stanju je dovezena, kakvu su joj pomoć ukazali. Nikakvo novo saznanje mi nismo dobili, izuzev onoga što smo i sami znali. Mi ovim putem ne želimo nikoga osuditi već samo ukazati na to da se ovakav slučaj više nikad i nikome ne ponovi. U susjednim državama, Hrvatskoj, Srbiji i Sloveniji, znatno veću pažnju posvećuju djeci s posebnim potrebama, nego što je to u Bosni i Hercegovini, zaključuje na kraju Omer Trnovac, roditelj preminule Lejle i predsjednik Udruženja roditelja djece i mladih s posebnim potrebama „Dajte nam šansu“ u Bužimu. Samir TULIĆ
