Iz Gašinaca formirano najveće izbjegličko mezarje Bošnjaka na svijetu

ĐAKOVO – Dok je javnosti dobro poznata činjenica kako u Đakovu u okviru Gradskog groblja postoji i židovsko, na kome je pokopano oko 570 žrtava sabirnog logora kojima su imena poznata zahvaljujući grobaru Stjepanu Kolbu koji ih je potajice zapisivao, malo je poznato da se ondje nalazi još jedno groblje, također jedinstveno u svijetu, na kome su pokopani Bošnjaci koje je vihor rata devedesetih protjerao iz njihovih domova iz svih krajeva BiH, a zaklon su pronašli u Gašincima, odnosno u dijelu istoimenog vojnog poligona. Neki od njih u slavonskoj grudi pronašli su i posljednji počinak. U đakovačkom gradskom komunalnom poduzeću Univerzal, koje skrbi o Gradskom groblju, kažu kako je ondje bilo 135 grobova, no danas je ostalo 80-ak jer je, kako doznajemo od Gorana Solde, predsjednika Gradskog vijeća Đakova, u razdoblju od 2003. do 2010. ekshumirano i preneseno 45 posmrtnih ostataka prema zahtjevu obitelji nakon povratka iz progonstva.

Dopis Mešihatu

-Iako inicijativa za rješavanjem statusa tog dijela groblja postoji već duže vrijeme pa su se Gradu Đakovu u vezi s tim obratili i predstavnici Mešihata Islamske zajednice, do danas ništa nije riješeno, a u sve se, kaže Goran Soldo, uplelo i slovo zakona. Univerzal je, naime, Mešihatu ovog mjeseca uputio dopis u kome ih poziva na dogovor oko upravljanja. Upozoravaju kako za ova grobna mjesta nije plaćana godišnja naknada te da je sve ove godine Univerzal o vlastitom trošku skrbio o groblju. U dopisu se navodi i kako se, sukladno slovu zakona, grobno mjesto za koje naknada nije plaćena deset godina smatra napuštenim i može se, uz premještanje ostataka preminulih iz napuštenog groba u zajedničku grobnicu, ponovno dodijeliti na korištenje. Fatmir Alispahić, bosanskohercegovački novinar i književnik, za tamošnju televiziju MTV Igman snimio je dvije reportaže o groblju u Đakovu, uz bojazan da bi ovo groblje, ne odreagira li se na vrijeme, moglo biti, kako kaže – prekopano. -Dragi moji, odveo sam vas na najtužnije bošnjačko mezarje na svijetu, doveo sam vas na jedino muhadžirsko bošnjačko mezarje na svijetu! Mezarje u Đakovu gdje su pokopani Bošnjaci koji su tijekom rata umrli u Izbjegličkom centru u Gašincima. Ovdje je pokopano više od stotinu, neki kažu 140 Bošnjaka, a kao što vidite, ovdje je samo nekoliko nadgrobnih spomenika, nišana – priča u svojoj reportaži iz Đakova novinar Alispahić.

Točna evidencija

Navodi i kako đakovački gradski oci traže uključenje Bošnjaka u rješavanje pitanja tog groblja, od članova obitelji ukopanih na đakovačkom groblju do Islamske zajednice, kako bi se dostojanstveno obilježila grobna mjesta, za što, kaže Alispahić, postoji točna evidencija. Naveo je ovaj novinar imena čak 105 ljudi s godinom rođenja i godinom smrti, koji su pokopani na ovom groblju. Na kraju svoje prve reportaže iz Đakova, Alispahić poziva na obnovu tog jedinstvenog, najvećeg izbjegličkog groblja Bošnjaka na svijetu, koji, kaže, treba sačuvati kao spomeničku vrijednost i povijesno svjedočanstvo o izbjegličkoj tragediji bošnjačkog naroda. -Što ovo sve konkretno znači? Grobno mjesto u Hrvatskoj godišnje se plaća oko 20 maraka. Tamo imamo oko 130 grobova, puta 20 maraka, to je 2.600 maraka. Postavlja se pitanje imamo li mi kao narod godišnje taj novac pa da sačuvamo ovu spomeničku vrijednost – pita bosanskohercegovački novinar. Jučer smo razmijenili korespondenciju s Fatmirom Alispahićem, koji nam je rekao kako je kontaktirao u vezi s tim nadležne, više instance, te da ćemo naknadno o svemu više znati. I sami smo uputili dopis Mešihatu Islamske zajednice u Hvatskoj, no do zaključenja ovoga broja nismo dobili odgovor.

25 godina uređujemo besplatno

-Bošnjačko groblje u Đakovu dio je multikonfesionalnog i multietničkog Gradskog groblja bez ograda. Katoličko, židovsko, groblje časnih sestara, dječje te muslimansko groblje ovdje je u jednoj cjelini. Nema podjele za one koji počivaju na ovom groblju. Prvi pokopi osoba muslimanske vjere bili su 1992. godine, a posljednji 1999. godine. Pokapane su mahom osobe starije populacije preminule u IC Gašinci. Sadašnja površina je oko 600 četvornih metara. Svih ovih godina groblje je održavao Univerzal bez naknade, od 1992. do danas, znači punih 25 godina kosimo, odvozimo otpad, održavamo rasvjetu i sve to bez naknade. Dijelom je to i nepravedno, jer njihova zajednica ne ispunjava svoju obvezu i ne plaćaju. Bilo bi korektno da predstavnici Mešihata Islamske zajednice preuzmu vlasništvo nad grobnim mjestima, a u skladu s tim i obveze, posebno zato što 25 godina nisu skrbili o predstavnicima svog naroda – kazao je Goran Soldo, pozivajući i saborskog zastupnika njihove manjine da se uključi u rješavanje ovoga problema.Sporazum je postignut, ali nije potpisan

-Prije nekoliko godina u Đakovu smo razgovarali s muftijom Azizom Hasanovićem, kada je postignut dogovor o potpisivanju sporazuma, mislim da je to bilo 2013. ili 2014. godine, da se posljednje tri godine plati grobna naknada, što je obveza i za sve naše građane, tadašnji iznos za njih je bio oko 10.000 kuna godišnje. Do sada taj ugovor nije potpisan, a prijedlog ugovora poslan im je iz Grada Đakova. Bilo je čak i dogovoreno da će na tom mjestu biti postavljeno spomen-obilježje. Univerzal i Grad skrbe o tom groblju, jedini problem je što je protekom vremena nestalo nadgrobnih spomenika, zub vremena ih je uništio – kazao je gradonačelnik Đakova Zoran Vinković, podsjećajući na dobro rješeno pitanje židovskog groblja u Đakovu. 45 posmrtnih ostataka u razdoblju od 2003. do 2010. ekshumirano je i preneseno prema zahtjevu obitelji nakon povratka iz progonstva. Maja MUŠKIĆ Da li među pokopanima ima „autonomaša“

Ovom prilogu i spoznaji o stanju izbjegličkog mezarja u Đakovu treba dodati i činjenicu da je oko tri hiljade građana današnjeg USK-a, a preciznije kazano – „autonomaša“, boravilo u Izbjeglicom centru „Gašnci“ te je moguće da među pokopanim u ovom mezarju ima i takvih. Cilj objavljivanja ovog priloga i jeste da se dođe do eventualne spoznaje o toj nepoznanici koja je ovdašnjoj javnosti nepoznata. Ono što se može vidjeti iz spiska od 105 izbjeglica sa godinom smrti 1996. i 1997. te eventualno 1998. godine, ima prezimena koja su poznata na ovim prostorima. U svakom slučaju, zainteresiranima predlažemo pogledati dva video zapisa u prilogu. E. Š.