BOSANSKA KRUPA – U Bosanskoj Krupi ostat će zauvijek upamćen i zapisan u novijoj historiji Bosanske Krajine i Bosne i Hercegovine 21. april 1992. godine.  To je dan kad su Krupljani s desne obale Une, bez razumljivog i opravdanog razloga, morali napustiti svoje domove, svoje ulice i svoja sela, te pod kišom granata potražiti spas života na drugoj strani rijeke Une. 21. april se pamti kao dan kad je napadnuta Bosanska Krupa, ali i kada je pružen otpor agresiji na Bosansku Krupu. Tako je trideset i prva godišnjica u ovom herojskom gradu, jednom od tri najrazrušenija u Bosni i Hercegovini, obilježena obilaskom Centralnog spomen-obilježja u središtu grada, Spomen-obilježja „Ljiljan“, spomen-obilježja u Bosanskoj Otoci i Jezerskom, te šehidskih mezarja u Jezerskom i Pištalinama. U sklopu obilježavanja ovoga tužnog jubileja Gradska uprava Bosanska Krupa i Centar za kulturu, informiranje i obrazovanje s organizacijama proisteklim iz odbrambeno-oslobodilačkog rata upriličila je Svečanu akademiju na kojoj su evocirane uspomene na bjesomučni napad na općinu Bosanska Krupa i početak organiziranja oružanog otpora srpskoj agresiji.

Da se ne zaboravi

Brutalna agresija na Bosansku Krupu i tadašnji Okrug Bihać otpočela je sunčanog 21. aprila 1992. godine. -Tu agresiju izvršile su dojučerašnje komšije Srbi koji su bili organizirani u Podgrmečku brigadu. Oni su zajedno s paravojnim formacijama „Suha rebra“ iz Bosanskog Novog i „Beli orlovi“ iz Lušci palanke, izvršili agresiju na naš grad, na današnji dan prije trideset i jednu godinu. Oni su na ovaj dan imali i jednu dolazeću brigadu koja im je trebala za ispomoć a to je Šesta sanska brigada. U trenutku napada na Bosansku Krupu, moja jedinica, Izviđačka četa, imala je drugi zadatak a to je deblokada sela Arapuša kojeg je opkolilo domicilno srpsko stanovništvo Gornjih i Donjih Petrovića i Buševića. Taj zadatak je bio veoma složen obzirom da je trebalo izvršiti usiljeni marš, odnosno, pod borbenim djelovanjima doći od Mustelja do Arapuše. Bio sam opterećen stim, međutim, uslijedilo je drugo naređenje da se moram vratiti u Bosansku Krupu  jer je grad napadnut sa svih strana, prisjetio se ovom prilikom kapetan Edin Pašalić, tadašnji komandir Izviđačke čete Štaba TO Bosanska Krupa.

-Ispoštovao sam naređenje, vratio se s jedinicom, međutim, ušao sam u direktnu vatru. Tu mi gine moj pripadnik i ako Bog da Šehid Bosanske Krupe, Irfan Kadić. Ranjeno mi je četiri-pet boraca, među kojima i Nurija Salkić – Paraga, legendarni komandir Izvišačko-diverzantskoga voda „Parage“, kazao je nadalje Pašalić. Mi nismo imali problem samo s vatrom koja je dolazila s Lipika, Pendrekovca. Vatra je dolazila i iz srpskih stanova gdje se vidjelo da su oni unaprijed pripremili da Bosanska Krupa zaista bude ono što su njihovi voždovi htjeli a to je teritorija do Une. Mi smo uspjeli na neki način blokirati tu vatru i ono što nam je preokupacija bila to je spašavanje preostalog stanovništva na desnoj obali Une. Mislim da smo u tome uspjeli. Dosta smo stanovništva prebacili na lijevu obalu Une, a onda, pošto smo ostali bez municije, faktički nije bilo nikakve popune, Bihać je imao svoj problem, odlučili smo da formiramo odbranu na lijevoj obali Une s osloncem na rijeku Unu, što je u tom momentu bio jedini logički potez, zaključio je ratni starješina Edin Pašalić.

Na putu do slobode život su izgubila 503 borca

Golgota više od 25.000 stanovnika općine Bosanska Krupa trajala je 1.244 izbjeglička dana, da bi se 17. septembra 1995. godine uz pomoć boraca 511. slavne, 505. viteške i 503. slavne, Krupljani vratili svojim kućama. Na putu do slobode život su izgubila 503 borca i starješine 511. slavne i Policijske stanice Bosanska Krupa, a otprilike tokom troipogodišnje agresije stradao je i isti broj civila. Više od 2.000 stanovnika općine Bosanska Krupa preživjelo je lakša ili teža ranjavanja. Po povratku u Bosansku Krupu građani ovog grada zatekli su više od 9.000 totalno uništenih objekata. Ono što je urađeno u poratnom vremenu je dokaz da agresor nije uspio u svojoj namjeri, jer Krupljani i dalje žive i vole svoj grad. Samir TULIĆ