BIHAĆ – Udruženje vozača i automehaničara grada Bihaća svečanim programom i defileom vozila obilježilo je svoj dan – Dan vozača i automehaničara. Autobusi, kamioni i brojna druga vozila uz zvuke sirena prošla su gradskim ulicama. Bihaćko udruženje koje egzistira šezdeset i tri godine dodijelilo je ovom prilikom priznanja penzionerima ali i drugim aktivnim vozačima – članovima Udruženja.
S linije na liniju
Kao i svake godine, vozači grada Bihaća proslavili su svoj šezdeset i treći (63.) rođendan. Bila je ovo prilika da se uz kulturno-zabavni program i druženje koje je započelo u prijepodnevnim satima na platou željezničke stanice, obilježi petnaesti januar – Dan vozača i automehaničara. -Ovaj šezdeset i treći rođendan će nam nešto posebno ostati u našim mislima zbog toga što smo izgubili našeg najstarijeg člana Kemala-Kemu Kečanovića. Kad izgovaram njegovo ime potresu me emocije i uvijek ga gledam kao da je tu kraj mene. Želim mu veliki rahmet i slavu, kao i svima onima koji su s njim bili a nisu danas s nama ovdje. Njihovim porodicama poručujem da ćemo ih se uvijek rado sjećati i da će oni biti dio nas još dugo, dugo godina, kaže Nihad Hadžiabdić, predsjednik Udruženja vozača i automehaničara grada Bihaća. Muhamed Amidžić cijeli svoj radni vijek je proveo kao automehaničar. Kaže, kada bi bio u prilici birati, opet bi bio automehaničar. -Automehaničar je vrlo odgovoran i zahtjevan posao. Za njega je potrebna ljubav. Ko ima ljubavi u njemu ima i rezultata, kaže Amidžić i dodaje kako je danas mnogo lakše biti automehaničar nego nekad, prije rata, jer je tehnika značajno uznapredovala. Nekad je automehaničarski posao bio pravi majstorluk. Ovo je sada sve montaža, naglašava Muhamed. Hrustan Tutić godinama je obavljao posao i automehaničara i vozača. Kaže kako je nekad davno bilo više demokratije. -Bile su državne firme. Vožnja kamiona je bila teža ali je čovjek bio slobodniji. U Unatransu u kojem sam radio kao vozač autobusa, nisam mogao izostati s linije, morala se linija održavati, ili ja ili da je vozi neko drugi. Išlo se s linije na liniju. Dođeš iz Sarajeva, produžavaš za Ljubljanu, dođeš iz Ljubljane, ideš u Grahovo. Konstantno se moralo voziti, kaže Hrustan Tutić, penzionisani vozač.
Zaslužnima priznanja
Udruženje vozača i automehaničara dodijelilo je priznanja penzionerima koji su radni vijek proveli radeći kao vozači, ali i drugim aktivnim vozačima, članovima udruženja. Najboljim vozačicama proglašene su Mehrima Dizdarević i Maja Demirović. Priznanja Udruženja vozača i automehaničara dodijeljena su i mladim vozačima Džananu Zećireviću, Emiru Piraliću, Samiru Okanoviću te Ramizu Kurtoviću. U znak zahvalnosti za višegodišnji rad i doprinos unapređenju profesije vozača i automehaničara, priznanja su dodijeljena i penzionisanim vozačima i automehaničarima Ahmetu Begoviću, Šeri Čavkunoviću, Hasanu Hadžiću, Azizu Alagiću, Anti Klepiću, Muji Hodžiću, Hrusti Tutiću, te Muhamedu Amidžiću – Grgi.
Da su vozači i automehaničari danas cijenjeni u društvu, dokazao je i ovaj skup kojeg su svojim dolaskom uveličali brojni građani ali i predstavnici Vlade Unsko-sanskog kantona. -S moje strane želim da motori rade besprijekorno, želim im puno pređenih kilometara, sigurnu cestu. Hvala im na svemu onome što čine, što njihova profesionalnost čini sigurnost na našim cestama, a molim i pozivam ove mlađe da uče o kulturi saobraćaja od ovih starijih, stvarno profesionalnih vozača. Želim sve najbolje njima i njihovim porodicama, kaže Mustafa Ružnić, premijer Unsko-sanskog kantona. Nakon toga, u koloni kamioni autobusi i druga vozila prodefilirala su ulicama Bihaća. Slavlje je nastavljeno do dugo u noć u okviru muzičkog dijela programa. Dan vozača je također prilika da se učesnicima u saobraćaju skrene pažnja na propisana ograničenja i pravila ponašanja na cesti kako bi svi učesnici u saobraćaju bili sigurniji. Samir TULIĆ
