Kulturološki identitet Cazinske krajine je solidno opisan od brojnih autora među kojima je i značajno učešće Krajišnika kao npr. Dževad Sabljković, Sulejman Smlatić, Izet Perviz, Enver Ljubović, Lejla Hairlahović – Hušić, Suad Okanović, Ramiz Duraković, Mirsad Talić, Lejla Šahinović – Kedić, Faruk Šehić, …Dobro bi došao Vodič povijesno kulturnog naslijeđa ili slična publikacija!
Pasus je iz knjige „Identitet/i Muslimana u Cazinskoj krajini“, str. 58 (Sarajevo, Zagreb, 2021) rahmetli Lejle Hairlahović-Hušić.
Nadaleko prepoznate identitetsko kulturološke karakteristike Krajišnika su: gostoprimljivost, bogobojaznost, osjećaj za pravdu i dostojanstvo, ponos, poštenje, povjerenje, data riječ,…
Pasus je iz knjige „Historija i kultura Cazina i Cazinske krajine“, str. 317 (Cazin, 2018) autora Envera Ljubovića (1950).
Agrokomerc nastao integracijama poljoprivrednih zadruga (Todorovo, Vrnograč, Mala Kladuša, Velika Kladuša) i Trgovačkog preduzeća Trgokrajina 1970-tih svojim rastom tokom 1971/86. i ukupnim djelovanjem snažno je utjecao na oblikovanje identiteta Cazinske krajine. Fantastični socioekonomski pokazatelji ostvareni u periodu 1970/90 na području Cazinske krajine, krajiško zlatno doba, u kolektivnoj svijesti Krajišnika se različito percipira. U navedenom razdoblju pasivna, zapostavljena, siromašna, patrijarhalna, izolirana,… Cazinska krajina kao (sub)regija Bosanske krajine (područje između rijeka Vrbas, Sava, Korana, Glina,…) promijenila je ukupni „image“ u industrijalizirano područje dosegnuvši opći nivo razvijenosti (mjereno GDP p/c) oko dvije trećine beha prosjeka.
Opća definicija kulture kao ukupnog društvenog naslijeđa, sve ono što je stvorio čovjek u konkretnijem smislu poznavanje sebe, svog identiteta, svog zavičaja (povijesno kulturno naslijeđe Cazinske krajine), poznavanje markantnih običaja, simbola, ponašanja, mišljenja, demografije (porijeklo stanovništva, pismenost,…). Kultura kao znanstvena oblast stalno je podložna sučeljavanjima, propitkivanjima, kritičkom razmišljanju,… sa ciljem podizanja kulturne svijesti o sebi, zavičaju, okruženju, boljoj budućnosti,…
Krajiška kultura pamćenja, sjećanja, zaborava,… percipira Agrokomerc na više načina, rast i procvat, ekonomski uspon i pad, tehničko tehnološki progres, modernizacija u svim oblastima,… Za neke simbol blagostanja, za neke simbol podjela – izdaje, za neke mitologija ličnosti, za neke dekadencija dostojanstva, za neke mogućnost mešetarenja – bogaćenja, podsticanje lopovluka,… Kombinat sa svojih 10-tak hiljada zaposelnih na području Cazinske krajine, sa oko šest hiljada kooperanata uzdržavao je 20-tak godina oko 55 hiljada stanovnika (uračunato po četiri člana domaćinstva) i sasvim logično da je ostvaren snažan utjecaj!
foto:Branko Lazic
Posebno suprostavljeni narativi o Agrokomercu fokusirani su na dva vremenska perioda 1986/87. i 1992/93. Bolna sjećanja na navedena vremena Agrokomerc simbolizuju duboke podjele kako između centralnih mjesta (Bužim, Cazin, Velika Kladuša) tako i unutar administrativnih lokalnih zajednica.
Nažalost, Cazinska krajina još nema rezultata socioloških istraživanja koja bi bar aproksimativno naznačila „odnos snaga“ i/ili dimenzije sjećanja na ovaj nekadašnji renesansni gigant i njegovog kreatora Fikreta Abdića (1939). Još ćemo sačekati da se pojavi čojkan od volje i znanja da naučnom metodologijom ponudi šta „preteže“ u kolektivnoj svijesti Krajišnika o čudu – fenomenu koji je Cazinskoj krajini, pored ostalog, obezbjedio do sada nezapamćeni publicitet na širim geografskim prostorima! Da, između ostalog, dobijemo naučno zasnovani odgovor na pitanje: koliko je Fikret Abdić bio kreator i/ili odani sluga moćnijih?
1986-ta, ključna – prelomna godina krajiške recentne povijesti
Evo kako je poznati hrvatski povijesničar Dušan Bilandžić (1924-2015) u svojoj kultnoj knjizi „Povijest izbliza“ – Memoarski zapisi 1945-2005, Zagreb 2006. opisao 1986. godinu:
Zadnja decenija jednoumlja u kojoj je vladavina manjine nad većinom pokazala vrhunac (ne)moći, deficitarnosti, neznanja, licemjerstva,… u ex Državi u krajiškim (ne)prilikama je najkraće kazano dio nepoželjne prošlosti! Da se podsjetimo: šire okruženje – Zapadna Europa se suočila sa događajima koji su nagovještavali korjenite promjene (Jedinstveni europski akt o stanju… koji je, pored ostalog, nagovjestio buduću EU, Črnobilska nuklearna katastrofa u Ukrajini – Saveznoj državi moćnog SSSR, atentat na švedskog premijera Olofa Palmea, porast kamatnih stopa intervencijom Amerike, kraj jeftinih kredita i petrodolara, politička previranja u Jugoslaviji, socijalno politički poremećaji u Poljskoj, …). U bivšoj Yugi 1986-ta obilježena je krajem mandata (1982/86) Milke Planinc (1924-2010) na čelu Saveznog izvršnog vijeća i totalni neuspjeh Dugoročnog programa ekonomske stabilizacije, žestoke mjere štednje, velika nelikvidnost, pad životnog standarda -nestašice elementarnih potrepština (kafe, deterdženata, benzina – bonovi – vožnja par/nepar,…), inflacija oko 85%, enorman vanjski dug, otežano spoljnotrgovinsko poslovanje, besmislenost istrajavanja na provedbi Zakona o udruženom radu iz 1976. godine, socijalni nemiri,… Među intrigantnim publikacijama 1986. godine je svakako i naširoko spominjani Memorandum Srpske akademije nauka i umjetnosti za kojeg će rektor Zagrebačkog sveučilišta (1968/72) čuveni filozof, fizičar, književnik,… Ivan Supek (1915-2007) kasnije napisati da je predstavljao „znanstvenu podlogu“ za raspad Yugoslavije 1990-tih.
Na području Cazinske krajine 1986. godina ostaje upamćena po vrhuncu privrednog procvata i uvod u lomove – padove – posrnuća koja su javno objelodavljena augusta 1987. godine. U centralnim mjestima (Bužim, Cazin, Velika Kladuša) tko se drznuo šta zucnuti o Hakiji, Fikretu,… a da se nije uklapalo u njihove „paradigme“ pada preko noći u nemilost mjesnih „Politbiroa“! Žestoka nelikvidnost, visoka inflacija, neredovite isplate plaća,… pogađala je sve! Da su pripadnici intelektualnih krugova Cazinske krajine tog vakta čitali nobelovce i njihove mudre izreke, npr. francuskog nobelovca Alberta Camusa (1913-1960) …“Ni jedan čovjek nema toliko vrlina da bi mu se mogla predati sva vlast“…
Posebno interesantno, poučno, veselo,… bilo je u bajkovitoj Čaršiji gdje je opjevavanje bilo fokusirano na Agrokomerc od kojeg se trebalo živjeti kao od nekakve nepotrošive rente i „menadžera svjetske relevancije“ kako je „stručnjak“ za životinje koje grebu unazad sam sebe često ponekad i javno oslovljavao. Kladuščani su „gradili svog Skadra na Bojani“, kako mi je ponekad znao kazati mudri Kladuščanin Mirko Šević (?-1995). Ne radi se o slikaru istog imena i prezimena koji i danas živi u Topuskom!
Naime, pored općih nedaća, tegoba,… (visoka inflacija, neredovite plaće i još dio u nekakvim karticama, pad standarda,…) koje su pogađale sve, Kladuščani su imali i svojih specifičnih – pritajenih rivalskih tenzija, klanovskih podjela! Razrez obaveza shodno Referendumu s’ konca 1984. godine, prisila da se naplate,… kulminiralo je i „eksplodiralo“ polovinom 1986. godine. Polovinom 1986. godine održana je sjednica kladuškog „Politbiroa“ pod presjedavanjem Steve Repca (čudno da sveznajuća umjetnička inteligencija nema ovog lokalnog partijca u svojim ćitabima) na temu aktuelne situacije i razvoja socijalističkih samoupravnih društveno ekonomskih odnosa. Sjednica je javno prenošena preko radio Velkatona, što je tada bila rijetkost. Pozivam one koji se sjećaju tog događaja da javno izlože svoja sjećanja? Rasprava se tokom sjednice pretvorila u urnisanje čestitog učitelja, privrednika, pionira kladuške industrijalizacije, direktora Tvornice Saniteks Muhameda Talakića (1930-1999) od kučića Fikreta Abdića (1939). Učesnici su se takmičili tko će biti brutalniji prema Muhamedu. Ni Zeus (vladar Olimpa, vrhovni bog u grčkoj mitologiji,…) nije bio nemilosrdniji prema sinu Tantalu (iskušenja gladi, žeđi,…)! Rahmetli Mujić i kompanija pokušavali učiti ćaću kako se djeca prave! Nažalost, slični primjeri se i danas ponavljaju kada poludoučeni državni službenici i njihovi čelnici pokušavaju „soliti pamet“! Muhamed Talakić bio je učitelj u Donjoj Vidovskoj kada je Fikret ponavljao četvrti razred jer nije bio dovoljno dobar za nastavak školovanja u Nižoj gimnaziji u Velikoj Kladuši! Epilog potražite u Tefterima!
Na toj sjednici javno je pogaženo dostojanstvo zaslužnog Muhameda Talakića koji je po povratku iz stolnog Sarajeva gdje je privrenemo radio (1976/79) kao kadar Velike Kladuše u Složenoj organizaciji „SBS“ (sačuvaj Bože sirotinju – šeretski prevod skraćenice) u vremenu 1980/86. počinio par strateških grešaka u operacionalizaciji razvoja (dekorativna kozmetika,…) i ozbiljnoj manifestaciji samovolje (prelijevanje dohodka, podjela stanova, kredita,…). Tužno je da su tadašnje kladuške (pseudo)elite zaboravile da dostojanstvo, zasluge treba poštovati, cijeniti,… i onda kada postoji objektivna krivnja za nešto! Nije li Fikret Abdić nešto slično doživio u režiji SDA kojoj je brzopleto pristupio na kladuškim barama 15. septembra 1990. godine?
Dok se u drugoj polovini 1986. godine u Beogradu osmišljavala Strategija sloma Cazinske krajine (vidi: Tefter Zgonjanin – Ljubičić) Abdić je ubrzao emitovanje „razvojnih mjenica“ i koncem godine bespravno upao u platni sistem Države. Nije oklijevao da namakne novčana sredstva na bilo koje načine, a 2018/19. u jeku složene migrantske situacije u Velikoj Kladuši nije pokazao građansko humanitarnu hrabrost da migrante smjesti u Dispanzer (državna imovina, državni migranti) i postane svjetski poznat humanitarac! Smjestio je migrante među rakite, (kamp Trnovi), Kladuši priskrbio najružniju sliku i budžetu naudio sa blizu milion KM! Zgodna prilika za pitanje: Tko je koga izdao? Koncem 1986. godine (29.12.1986.) sva tri vijeća Skupštine opštine usvajaju prvi Prostorni plan (1986/2005) koji još nije sveobuhvatno zamijenjen. Nadati se da ćemo bar pažljivo pročitati prijedlog o načinu usvajanja Plansko – prostorne dokumentacije za narednih 20 godina?
Četrdeset godina je prohujalo. Velika Kladuša ima približno isti nivo razvijenosti sa tendencijama pogoršanja (ubrzana depopulacija, stagnacija zapošljavanja u industriji,…), nema važećih strateških dokumenata, ali ima samozadovoljstvo državnih službenika, načelnika koji izbjegava svoje dužnosti, „zamjenskog načelnika“ – čojkana za sve, koji daje prednost svemu sem vizije i strateških ciljeva Velike Kladuše! Sve je napisano bona fide, a osobne percepcije su osobna stvar!
Projekat u pripremi radnog naziva „Agrokomerc i (ne)moć Krajišnika“ je u fazi ocjene perioda 1995/2000. Zainteresirani su dobro došli, a posebno Mirsad Veladžić, Edhem Veladžić, Šefik Sadiković, Ejub Alagić, Šefik Štulanović, Mujo Milak, Husnija Kudić, Enes Demirović, Enver Munjaković, brojni direktori „poslovnih jedinica“ (Selimović, Hodžić, Ugarak, Pehlić, Kuduz,…) , Šemso Husić,…
Malo za upotpuniti mozaik: 23.07.1994. godine na aerodrom Krk sletio je teretni avion Iljušin 76 sa municijom calibra 7,62 mm za potrebe 5. korpusa. Pošiljku je preuzeo S. Palić, Bošnjak iz Cazina. Nabavljač je bio bečki trgovac Konstantin Defermas, Grk – Abdićev poslovni partner!
Budimo bolji ljudi, ne griješimo duše!
Velika Kladuša, 07. augusta 2026. ramoh45.07@hotmail.com