Recentnu povijest Cazinske krajine u Titinoj Jugoslaviji (1945-1990) snažno karakterišu dva prepoznatljiva vremenska razdoblja: Postratno razdoblje (1945/67) u kojem su Muslimani općenito osporavani kao nacija, ignorisani, omalovžavani, diskriminirani,… Žestoki predvodnici osporavanja Muslimana kao nacije na političkom planu bili su: Đuro Pucar-Stari, Moša Pijade, Aleksandar Ranković i sljedbenici, a u intelektualnom smislu Dobrica Ćosić sa jakim akademskim lobijem. Nepodnošljiva socijalna situacija rezultirala je Cazinskom bunom 1950. čime su još „pojačana“ podzrenja, zapostavljanja,… Najvjerodostojni dokazi su tretman ovog područja u prvim petogodišnjim planovima Titine Jugoslavije. Drugo razdoblje (1968/90) čiji signali promjena se primjećuju 1955/61, a tijesno su povezani sa nastankom i evoliranjem ideje Pokreta nesvrtstanih. Okolnosti afirmacije Muslimana i njihovo zvanično priznanje kako nacije u SRBiH solidno je opisao i Neol Malcolm (1956) u svojoj sjajnoj knjizi „Bosnia-A short History“ (str.263/80). Mnogi povijesničari kao „prelomnu godinu“ priznavanja Muslimana kao nacije u Titinoj Jugoslaviji navode 1966. (Slom Rankovića i Reforma državne sigurnosti,…). Osnovni društveni procesi: Reforma 1965. godine, Reorganizacija SKJ, Jačanja prava i odgovornosti Republika i Pokrajina (1966/70), Ustavne promjene 1968. godine, Studentske demostracije-pobune 1968. godine, Reforma Federacije,… su okolnosti u kojima se u Velikoj Kladuši koncem 1967. godine organizuje Opći sabor na temu razvoja poljoprivrede i sela.
Prvobitno sportsko vojničko značenje riječi „promašaj“ kao npr. promašaj gola-koša, vojničke mete u gađanjima, cilja… ima i prenešeno značenje u svakodnevnom životu kao npr.: neuspjeh pokušaja, poduhvata, pokreta, akcije, donošenja odluka, rješenja,… Kao sinonimi promašaja navode se greške, propust, gaf, kiks, fijasko,…
Obznanjivanje Afere Agrokomerc augusta 1987. godine je događaj koji je obišao svijet. Zahvaljujući svjetskim TV kućama vidjelo je stotine miliona ljudi širom planete, pisale su najtiražnije svjetske novine. Sve se to ponavljalo više puta na različite načine uz poneka dodavanja detalja, pikanterija,… Vrlo malo, rijetko se pisalo o tadašnjim okolnostima (društvenim procesima, konkretnim stavovima, odlukama nadležnih organa, kontrolama,…), svrsihodnosti konkretnih razvojnih ciljeva, ekonomske isplativosti, odsustva utjecaja svjetskih cijena, …
Kada se sva ta priča osmotri sa vremenske distance od 40-tak godina u kontekstu društvenih procesa, događaja, ličnosti,… poslije 1987. godine nije teško uočiti-prepoznati strateške promašaje krajiškog društva predvođenog tadašnjim izabranicima na lokalnim, regionalnom i višim nivoima. Osnovni strateški promašaj bio je fokusiranje na velike privredne sisteme umjesto na institucije države (Služba društvenog knjigovodstva, banke, inspekcije,…). Tako se npr. propagirala premisa kako se od Agrokomerca može živjeti kao od nekakve nepotrošive rente. Nismo li poslije izbora 1990-tih svjedočili fokusiranju na izgradnji vodećih političkih stranaka više nego na izgradnju institucija države?
Strateški promašaj nadležnih organa Agrokomerca prije Afere jeste cjenovno potcjenjivanje sirovinske osnove (kukuruza) za peradarstvo. Ni onda, ni danas nije moguće postići pozitivne ekonomske rezultate (zadovoljavajuću profitnu stopu) prevozeći na stotine hiljada tona kukuruza kamionskim prevozom na udaljenosti (retur) cca 600 km (relacija Kladuša-Vojvodina) i biti konkurentan sa konzumnim jajima i mesom piletine na zapadnoeuropskom tržištu! Razvoj peradarstva imao je ekonomsku logiku do nivoa za koji se može obezbjediti sirovinska osnova iz bližeg okruženja. Umjesto da se uređuje poljoprivredno zemljište za kukuruzna polja (dolina Korane, Kladušnice, Gline,…) davana je prednost dovozu više stotina hiljada tona dobrana subvencioniranog kukuruza iz Vojvodine i drugih mjesta. Nedavno mi je dijasporac iz Sant Louisa, svojedobni kooperant u proizvodnji kukuruza za potrebe Agrokomerca, ispričao priču kako se znalo događati da se domaći proizvođači ignorišu u korist dobavljača iz udaljenijih područja!
Nade kao emocionalno pozitivno očekivanje Krajišnika da će uspješnim poslovanjem Agrokomerca ostvarivati svoja egzistencijalna pitanja-standard života kao u bližem okruženju nisu ispunjene. Fanatična usmjerenost na bolju budućnost se izjalovila prekomjernim rizičnim poslovnim odlukama!
Pasus je iz jedne knjižice Ivana Supeka (1915-2007), filozofa, književnika, humaniste koji je zbog svojih avangardnih ideja, postupaka sa pozicije rektora Sveučilišta Zagreb (1969-1972) uklonjen voljom političkih elita. Većina vrijednih radnika Agrokomerca je marljivo i predano radila za male, neredovite plaće isplaćivane djelomično i u nekakvim potrošačkim karticama vjerujući menadžmentu na čelu sa Fikretom Abdićem.
Kasnije će se ispostaviti da u doba „fantastičnih“ poslovnih rezultata Agrokomerca mnogim radnicima nisu uplaćivani doprinosi za penziono osiguranje, znači, u socijalizmu i društvenom preduzeću radili na crno, a nisu ni znali!
Budimo bolji ljudi, ne griješimo duše!
Velika Kladuša, 04. jula 2026. ramoh45.07@hotmail.com