Prvi put naslov je bio u Tefteru broj 287, napisan 23. marta 2013. iz zimovališta na sjeveru Arizone, bajkovitog Flagstafa. Obimni tekst je obuhvatio tri  podnaslova tako da urednik nije imao prostora za bilo kakvu likovnu opremu. Da malo zainteresovane podsjetim. Uvod je počeo sa jednim brižnim kladuškim bračnim parom i njihovom curicom koja je u već poodomakloj dobi (tri godine) piškila u pempas, njihov odlazak u Kantonalnu bolnicu kod pedijatra, prijedlog da posjete i psihologa, pa….Hvala Bogu navedena curica je sada curetak u petom razredu, čak predsjednica razredne zajednice. Ima u tom broju desetina (ne)važnih imena od tadašnjeg načelnika Edina Behrića (1988) preko Omer  Paše Latasa (1800-1871.) do krajiških velikana. U trećem podnaslovu opisan je jedna od desetina kladuških legendarnih laži (dioničari vlasnici 53%,…), a završava osvrtom na prilog ReprezenT-a o proslavi Dana žena, parfemima koje su Kladuščanke tada većinski preferirale,… Uostalom, koga interesuje neka potraži navedeni broj u arhivi ili neka se javi Redakciji da objavi „reprint“ izdanje!

U međuvremenu prohujalo je sedam godina, Tefter i dalje posjećuje preko dvije hiljade vjernih pratilaca ReprezenT-a, a oni „damiri“, „amiri“, „murići“, „keserovići“,… koji su autora Teftera „grdili“ kako je lako iz daleke tuđine pisati, pametovati, dođi ovamo, pa onda… su bili i ostali mufljuzi krijući se iza nick name,…

Jesmo li dobro razumjeli, radikalne promjene 1990-tih

Već sam više puta u Tefteru podsjećao koliko je Kladuščana 18.11.1990. glasalo i za koga. Tko nas je poveo i kako u novo doba pluralizma. Gdje su danas čelnici klubova stranaka koje su participirale u trovijećnoj Skupštini općine od 70 odbornika početkom 1991.? Reafirmacija globalizacije koja je teorijski i praktično poznata već stoljećima „operacionalizirana“ je transformacijom EZ u EU 1990-tih. Među brojnim „stavkama“ globalizacije referentni autori publikacija posebno ističu, parafrazirano: „Svako područje, bez obzira na geografsku, društveno političku i svaku drugu pripadnost u uslovima pluralizma i otvorenog tržišta ako želi prosperitet treba da se (samo)izbilansira sa ciljem da identifikuje i aktivira resurse koji će tržištu ponuditi konkurentne proizvode i-ili usluge“! Eto, to Kladuščani i njihovi izabranici nisu razumjeli i-ili ignorišu. Da jesu, Kladuša bi danas, bar se približila broju zaposlenih radnika u privatnom sektoru koliko smo 1990-tih imali u društvenom vlasništvu!

Sudbina Zemljoradničke zadruge koja je početkom prve decenije 21. stoljeća formirana sa javnim resursima i opremljena kadrovima vladajuće Stranke (direktorom Salkom Kuduzom, predsjednikom Nadzornog odbora Huseinom Delićem, predsjednikom Skupštine Ibrahimom Nizandžićem,…) je vjerodostojan primjer percepcija Novog doba! Ima li itko u ovoj  kladuškoj žabokrečini onu stvar (m..a) da javnosti prezentira Udruženje poljoprivrednika „Agrokop“, Zemljoradnička zadrugu Velika Kladuša s početka ovog stoljeća sa ovim što danas financiramo sa istim mentorom i izvođačima? U najvećem broju zemalja EU tokom prve decenije ovog vijeka formirano je nebrojeno zadruga od kojih su i danas respektabilan broj značajni samoodrživi poslovni subjekti. Na području Velike Kladuše formirane su dvije (Zemljoradnička zadruga Velika Kladuša, Opća zadruga 07. august,…) koje su poslovale dok je bilo dotacija, donacija,…! Hajdučija, dokle?

Abdićeva wishful thinking/samozavaravanja

Nekako, 1950-tih po modelu na bivši centar „socijalističkog lagera“ (čitaj: Moskvu) bivša država je krenula u poljoprivredno zadrugarstvo. Prvim petogodišnjim planom do 1950-te svako veće naselje moralo je imati poljoprivrednu zadrugu. Na tim osnovama-platformi organizovne su zadruge kako na području Velike Kladuše (Vrnograč, Glinica, Todorovo, Mala Kladuša,…) tako i bližeg okruženja (Krstinja, Centingrad, Topusko,…). Tavorile su te zadruge do blizu 1970-tih. Ovaj uvod je pragmatičan da bi se postavilo ključno pitanje: Kako to da Abdiću nije uspjelo 1966-70. u vaktu komandujućeg sistema „integrisati“ ni jednu zadrugu iza Balčine, a pokušavao je?

Svjedoci smo, a činjenice pokazuju (video snimci i budžetska stavka putnih troškova) Abdićevih tumaranja po Crnoj Gori, Herceg Novom, Dugoj Resi,… sa ciljem prezentacije „projekata“. Pravi vizionari se bave vizijama  osmišljavanjima, strategijama, taktikama, planiranjima ostvarenja, koordinacijama između ključnih faktora implementacija,… a predstavljanja se vrše pomoću modernijih pomagala i osoba na stručnim „panelima“ koji obuhvaćaju veće skupine sa širih prostora! Ovo šta načelnik Abdić radi, a Radio Velika Kladuša opjevava, u današnje vrijeme se naziva wishfull thinking/građenje kula u zraku o trošku poreznih obveznika Velike Kladuše.

Najznačajniji projekt pogranične saradnje sa susjedima preko Balčine jeste: „Resursi sliva rijeke Gline i Grabarske sa obje strane državne granice“! Sve ostalo je čista obmana, samozavaravanje, pranje novca,…

Ako netko nije uspio povezati naslov sa navedenim tekstom, da pomognem. Suludo je ovo što pozicija i „opozicija“ kladuške lokalne vlasti već dvije decenije manifestiraju oko strateških pitanja kao npr. prostorna dokumentacija i legalizacija bespravne gradnje,  ignorisanje projekata navedenih u strategijama razvoja (npr. Agrocentra,…), „moratorium“ oko projekta „stoljeća“ (otpadne vode, kolektori,…), pitanja iz domena ekologije (otpad, zrak, utopljavanja, kolektivna grijanja,…), naplata potraživanja od Privrednog društva „Agrokomerc“ d. d., ulaganje javnog novca u „profitni biznis“ (apoteke, kafiće, zadruge, pekare, benzinske pumpe, …), uhljebljavanja kao „profitna zapošljavanja“,… Zbunjeni su birači-podanici koji to honoriraju glasovima, slatkim lažima, dodvoravanjima, ulizivanjima,…! Zbunjeni su oni koji su glasali za listu Demokratske fronte i dali glasove Refiki Purić i Enveru Pehliću, a oni pretrčali Laburistima za neke tajnovite privilegije! Naivni su oni koji pišu kabinetska saopćenja, a nema ih među građanima, na tribinama, okruglim stolovima, panelima,… Zbunjeni su oni koji strahuju od zaraznih virusa, a viruse korupcije, mita honoriraju glasovima. Budale su oni koji više vjeruju pričama sa govornice Općinskog vijeća nego svojim očima i ušima.

„Najveće promjene tokom proteklih 30-tak godina pluralizma na kladuškom tlu su demografija. Demografska priramida Velike Kladuše u periodu 1991.-2020. je bitno izmjenjena. Neprikosnoveni vođa kojeg su vazali slijepo slijedili nije shvatio povijesne trenutke promjena, prespavao je 30-tak godina i ostao zarobljen u totalitarizmu-komandnoj ekonomiji, a uzor-idol je pripadnicima vladajućih elita 1996/2020. Brojni pripadnici generacije Kladuščana kao većinski dio biračkog tijela zadnji četvrt stoljeća i njihovi izabranici manifestirali su dezorjentiranost, ravnodušnost, pohlepe, licemjerstva,… lutali su između vazalstva i modernih percepcija-implementacija temeljnih vrijednosti (pravednosti, jednakosti, ljudskosti,..)“, glasi zadnji pasus Abstrakta-Sažetka pluralizma na kladuškom tlu 1991-2020.!

Budžet Velike Kladuše je od 2006.-2019. povećan za blizu 3 puta (sa 5,5 mil. KM na oko 17 mil. KM) što, između ostalog, znači da je lokalna vlast sve bogatija, rastrošnija, silovnija, bahatija, troši se, ima se,… šta je sa siromaštvom? šta je sa realnim sektorom? kako sastavlja kraj sa krajem oko dvije hiljade penzionera sa minimalcem, čime se sve suočava oko 1.400 radnika u industriji Velike Kladuše, kad će nova afera sa drogom u srednjim školama, kome se priprema kakva eksplozivna napravica, imali paradžemata i šta smišljaju,…?

By the way:  Nema lokalnog senata na širim geografskim prostorima na čijim zasjedanjima (kvazi)senator vladajuće većine bez sankcija, bar od predsjedavajućeg, tako ružno-posprdno lažucka-petlja oko preduzetnika koji zapošljava oko 150-tak radnika u realnom sektoru kao što smo odslušali sa sjednice Senata održane 27. januara 2020.! Biće interesantno kako će i da li će članovi vladajuće stranke, zaposlenici kod „eksploatatora“ reagovati? „Ne ženi ga ludog, pa neka ostane“ – glasi poznata ovdašnja izreka!

Velika Kladuša, februar, 03. 2020. godine   ramoh45.07@hotmail.com