Kladuški povijesni jubileji tokom 2017. godine

Stoljetna razmeđa na kladuškom tlu obilježena je (ne)brojenim sitnijim i krupnijim događajima pod snažnim utjecajem okolnosti „ratne hipoteke“, tranzicijskih kretanja (čitaj: male privatizacije maloprodajnih objekata), konsolidacije lokalnih vlasti (općine, mjesne zajednice, džemati,..). Neki od navedenih događaja biće spomenuti kada na red dođu jubilarne godišnjice (proteklo vijeme podijeljeno sa pet bez ostataka). Prve decenije 21. stoljeća na kladuškom tlu su, između ostalog, potvrdile dezorjentiranost „smjene generacija“ u smislu očitog nesnalaženja. Jednostavno, mentalni okvir razmišljanja i percepcija temeljnih vrijednosti bio je pod snažnim utjecajem bližeg povijesnog naslijeđa oličenog u elitama (Alagić, Štulanović, Dolić,  Delić, Đedović, Mulalić, Mustafić,…) koje se nisu mogle osloboditi grčevitog zagrljaja Fikreta Abdića (1939) kao neprikosnovenog autoriteta svemu i svačemu. Početkom 21. stoljeća uspješno su koncipirani i ostvareni brojni infrastrukturni objekti (vodovodne mreže, nisko naponska mreža, putevi, gradnja džamija, uređenja mezarja,..), vidnog poboljšanja uvjeta stanovanja (više hiljada velelijepih kuća sa modernom opremom,…). Brojni događaji i ličnosti koji se navode u ovom broju Teftera, odnosno njihova „analiza“ (čitaj: dubinsko sagledavanje) prouzrokovale su strateške pogreške koje će trajno opterećivati (nažalost, pretežno u nepovoljnom smislu) buduće generacije mladih Kladuščana. Povijesni jubileji vrijedni pažnje tokom prve decenije 21. stoljeća         

Februara 2002. u američkom gradu Utica Savezne Države New York pojavio se prvi mjesečnjak „Cross Atlantic“ u izdanju Đulage Alibegića, predratnog predsjednika Općinskog suda Velike Kladuše. Novine će redovito izlaziti sve do februara 2012. Publikovano je nebrojeno vrijednih priloga-feljtona i time osigurao zapaženo mjesto u suvremenoj kladuškoj povijesti novijeg doba. Tokom 2002. sedmičnjak „Prezent“ je publikovao više priloga u sastavu serijala „Džehenemska decenija“. Dobrom dijelu krajiške (ne)laičke javnosti još nije znano zašto se navedeni serijal nije „profilirao“ u knjigu i time još uvjerljivije postalo nezaobilazna bibliografija kladuške povijesti novijeg doba. Februara 2002. sedmičnjak „Prezent“ publikovao je opsežan i poučan intervju sa prof. Dragoljubom Stojanovićem na temu „dioničkog kapitala“ u Agrokomercu. Tužno je što ni danas dobar broj dioničara ne shvata razliku između upisanih i uplaćenih iznosa za otkup društvenog kapitala po „beneficiranim“ uvijetima koji su bili na snazi do 1994. godine. Zašto su prevareni Kladuščani sa „statusom“ dioničara tako ravnodušni prema „svojoj imovini“ u dionicama, a toliko bespoštedno hrabri kada je u pitanju imovina u drugim pojavnim oblicima? Marta 2002. Dom za ljudska prava donio je Odluku sa 16 tačaka koja se odnosi na prava dioničara Agrokomerc. Više od sedam hiljada registrovanih dioničara ovog privrednog društva nisu u bitno povoljnijem položaju ni danas. Zašto? Marta 2002. „Prezent“ je publikovao „povijesni“ prilog iz Phoenixa pod naslovom: „Niko vam ne može pomoći, ako sami sebi ne pomognete“. Vrijeme je već potvrdilo da tadašnji načelnik u imenu Husein Delić (1950) nije imao viziju koja prebacuje Kuzmanovo brdo (kota 258 m.n./v) iznad Hrnjičinog bunara. Pored sjajnih rezultata oko infrastrukture, pa i „pomirenja“ pošteno se osramotio oko male privatizacije (nije istrajao na tužbama  u osporavanjima vlasništva sa ciljem obeštećenja javnog interesa putem poštenije revalorizacije cijene lokacija maloprodajnih objekata i današnje zgrade KIB banke), priprema i donošenja Prostornog plana 2001-2020. (prihvatanje nelogične maršute zaobilaznice kao buduće brze ceste koja prolazi kroz najnaseljeniji dio općine (dio Trnova sa 1.940 stanovnika po popisu iz 2013, Polja sa 1.603,…), projektni zadatak za spajanje dijela zaobilaznice i ulice Zuhdije Žalića (pretijesan) je razlog da brojni vozači velikih kamiona na ovom spajanju Kladuščanima krehnu najmiliju svetinju, rođenu mamicu, semafore samo pripominjem jer su oni „popravljiv promašaj“,… Usput da napomenem da još nije dovršio čitanje Verine knjige „Cazinska buna 1950“ što i nije preveliki grijeh jer da je to učinio i njegov nasljednik Mulalić onda bi se Kladuščani institucinalno uključili u rehabilitaciju učesnika Bune sa područja Velike Kladuše. On je to mogao i prespavati, ali njegov stranački šef, gosp. Rifat Dolić, nije smio nikako ako ne zbog dostojanstva Kladuščana onda radi strica, Mehe H. Dolića, žrtve Bune, učesnika Narodnooslobodilačkog rata, osobe izuzetno čvrstog karaktera koji se rijetko susreće među današnjim Vidovščanima. Aprila 2002. u haremu Gradske džamije otkriveno je Šehidsko spomen obilježje sa 315 ispisanih imena. Popisu nedostaje još jedno poznato ime (Brena) tako da se, za sad (2017.) barata sa 316 smrtno stradalih Kladuščana sa statusom pripadnika Armije BiH tokom ratnih dejstava 1992/95. Otvoreno pitanje: Kada će Kladuščani sazoriti da u današnjem Gradskom parku imaju jedinstveno „Spomen obilježje“ žrtvama svih ratova na kladuškom tlu? Tokom maja 2002. uspješno su okončani dogovori Redakcije Prezent iz Cazina i Homeland Newspapers iz Kansasa čime se otpočelo printanje sedmičnjaka „Prezent“ na sjeveroameričkom kontinentu. Vrijeme je pokazalo kako ovo i nije bio najbolji potez Adema Murića i Esada Šabanagića, jer je sedmičnjak uskoro nestao, a nasljednik (Reprezent) se nije dugo održao u klasičnom printanom hard-izdanju. Početkom jula 2002. „Prezent“ je publikovao: „Abdić je završio iznošenje odbrane“, pri čemu je, između ostalog“ fokusirao još jednu budalaštinu (ključni datum 26. mart 1993. kada je ušao u sukob sa Mirsadom Veladžićem zbog ukidanja YDIN, koje smo već bili zaboravili jer smo ga i formalno u Kladuši dokinuli oktobra 1992).

Kako se Abdić „držao“ tokom sudskog procesa u Karlovcu 2002.

Koncem jula (30. juli 2002.) Prezent br. 207 je objavio izrečenu nepravosnažnu sudsku presudu od 20 godina robije poslije 4-mjesečnog suđenja Fikretu Abdiću (1939) u prepunoj dvorani Županijskog suda u Karlovcu (30. juli 2002.), pri čemu je osuđenik izjavio „To možete mačku o rep“. Pisani otpravak presude  čekao se više od pet mjeseci. Mnogo bi se toga moglo kazati 15 godina poslije, npr. zašto niko od brojnih Kladuščana koji su pratili proces iz dana u dan nije publikovao svoje dojmove, i-ili kako se Abdić „držao“ tokom suđenja, ili… Moj stav je pozant od ranije (tko sumnja neka prelista Prezent  do 2003), pa ću ga ponoviti radi onih koji graktaju kako sam „zabio nož u leđa“…, znači prvenstveno Vidovščanima i ostalim radoznalim građanima i podanicima. Po mom dubokom uvjerenju Fikret Abdić je tokom karlovačkog procesa potvrdio svoj kukavičluk kakav se rijetko pamti kod Kladuščana koji su značajno doprinijeli zbivanjima na ovdašnjem tlu. Kažem, potvrdio imajući u vidu da ga je prvi put ispoljio u proljeće 1987. kada je ondašnjem prvom policajcu (Duški Zgonjaninu) SRBiH otišao „na noge“ da pokuša „opravdati“ lopovluk zvani bespravni upad u platni sistem države. Umjesto da je napisao pisma izvinjenja svima koje je privremeno i zakratko „očerupao“ za pare on se opredijelio za ljigavost pred birokratama i uzurpatorima ljudskih prava. Kukavičluk je potvrdio u Karlovcu 2002. što je: pristao na „prekrajanje“ bihaćke optužnice; kada je nedoučenoj sutkinji Jasminki propustio „tutnuti“ imena više od stotine Krajišnika sa napomenom zaduženja i ovlaštenja pa neka ona bira svjedoke (hoće istine, hoće optužbe, hoće odbrane, hoće p. m.,…); što nije odmah najavio da mu za odbranu treba par godina; što se naivno iživljavao na instruiranim svjedocima; što za odvjetnike nije uzeo Šicela, Karajića, Čelebića, Alibegića, Adilagića, Sarajliju…, što nije… Također sam uvjeren da je Abdić morao biti osuđen (Drmeljevo je razlog za naivne) zbog političkih konstalacija i vremena privatizacijske pljačke koje se sa njim ne bi mogli uspješno okončati, bio je prejak „igrač“ za pripravnike koji su se onovčarili u Kladuši, a popis vidite na „kupcima“ imovine Agrokomerca kojeg je Abdić uporno stvarao „gazeći“ sve ljudske vrijednosti i norme ponašanja! Veoma signifikantno Pismo (21. 10. 2002.) uputio je Fikret Abdić iz Županijskog zatvora svojim pristalicama. Povodom Pisma u Maljevcu je 28. 12. 2002. održan skup za „odbranu“ Fikreta Abdića (dokazivanje nevinosti). Gdje su danas i šta rade „slavljenici“ iz Maljevca pred Novu godinu, 2003.? Da Abdić nije bio nevin, to smo znali i bez skupa, ali šta je sa „Istinom o Zapadnoj Bosni“ o tome još uvijek više graktamo nego istraživački dokumnentovano radimo! Šta još ubrojiti među 15-godišnje jubileje

U naselju Šabići (996 stanovnika po popisu iz 2013.) otvorena džamija. Svečani čin 17. 08. 2002. obavili Rasim Mujakić i Sejdo Čaušević. U glavnom gradu američke savezne države Michigen 24. 08. 2002. održan je Peti Krajiški teferič u organizaciji Organizacionog odbora na čelu sa Seadom Trgićem. Na području Zborišta (1.292 stanovnika), Čaglice (723) i Crvarevca (860) izgrađeno je 3,2 km dužine i 5m širine asfaltnog puta. Predsjednik Građevinskog odbora bio je Esad Hadžić; Među 15-godišnjim jubilejima, znači događajima iz 2002. godine, treba spmenuti proširenja vodovodne mreže u Vrnograču (02. 02. 2002.), Todorovu, rezervoar Čardak u čiju izgradnju je uloženo više od 400 hiljada KM (septembar 2002.), i druge infrastrukturne  projekte. Poslije više monografija vojnih formacija iz sastava 5. korpusa Armije BiH, publikovana je prva cjelovitija knjiga naslova „Peti korpus (1992-1995)“ autora Bejde Felića (1926-2007). Tokom ove godine pojaviće se još nekoliko knjiga, kao npr. „Na tragu zločina u Cazinskoj krajini“, „Međubošnjački sukob u Cazinskoj krajini 1992-1995.“, „Tajne Bosanske Ćuprije“,… kompetentnih autora koji sa više aspekata prezentuju svoja istraživanja, poglede,… na događaje i ličnosti novije kladuške povijesti. Novembra 2002. iz Phoenixa u Redakciju Prezenta upućen je tekst pod naslovom: „Guverner i general su tolerisali zločine na Okrugu Bihać“. Vrijeme kao najvjerniji svjedok svemu i svačemu od 27 godina, između ostalog, potvrđuje kako su još uvijek uloge dvojice aktera najtragičnijih događaja novije povijesti (Mirsad Veladžić i Atif Dudaković) veoma šturo objašnjene, protumačene, rekonstruirane. Gdje su njihove knjige, memoari, svjedočenja,…? Decembra 2002. par hiljada doseljenika iz Cazinske krajine sa boravkom na sjeveroameričkom kontinentu uputilo je pismeni Apel predsjedniku Sabora Republike Hrvatske u vezi Fikreta Abdića. Polovinom decembra 2002. Općinsko vijeće Velike Kladuše usvojilo je Odluku o preimenovanju ranije Odluke o Danu općine.Povodom 10-godišnjice najbrojnije produkcije…

U recentnoj kladuškoj povijesti 2007. godina treba biti zapamćena po brojnim publikacijama (kolumna Tefter i  više od deset knjiga) koje omogućuju vjerodostojan uvid u preglede i presjeke brojnih događaja, ličnosti…. Januara 2007. godine dio kladuške javnosti u zavičaju i dijaspori bio je oduševljen prilogom u Cross Atlanticu, preciznije intervju kojeg je mladi žurnalist Edis Felić  obavio sa Husom Murtićem-Gosinim u svojstvu člana Predsjedništva friško osnovane Kladuške stranke privrednog prosperiteta. Sa vremenske distance od 10 godina sve izgleda i previše tužno, sem novnara Felića koji je u međuvremenu postigao zavidnu karijeru. Pušem mu u krila! Dvanaestog marta 2007. u kladuškom sedmičnjaku „Reprezent“ publikovan je prvi broj kolumne pod nazivom „Tefter“ koja će u stotinama izdanja Kladuščane podsjećati na njihov identitet, tradicioalne vrijednosti, aktuelne teme, značajne povijesne događaje, ličnosti, pravdu i nepravdu, istine i laži,… Ove, 2017. godine, navršava se desetogodišnjica najobimnije „kulturne proizvodnje“, publikovano je desetak knjiga, među kojima: „Velika Kladuša, ljubavi moja“, „Uplašenim i začuđenim očima“, „U inat nepravdi“, „Afera ’87“, „Privremeni boravak izbjeglica i raseljenih osoba na području općine Velika Kladuša“, „Problemi razvoja Velike Kladuše“ (dipl. rad). U knjizi „Bitka za Slunj“ (publikovana 2007.) imao posebno interesantno poglavlje „U Bosni“ (369-378) koje opisuje jedan aspekt susjedskih odnosa. Među publikovanim knjigama 2012. neprocjenjivo značanje imaju: „Nesvjesno do zla“, „Bosanska knjiga mrtvih“ sa 95.595 imena (66,1% Bošnjaci, 25,0% Srbi, 8% Hrvati,..) među kojima i 1.100 Kladuščana. Polovinom 2007. u organizaciji Centra za dokumentaciju i toleranciju u Vijećnici je održan Okrugli sto o „Krajiškom pomirenju“. Bio je to ohrabrujući događaj sa respektabilnim učesnicima. Nažalost, sve je utihnulo kad je presušila sinekura iz Tuzle. Sve, sem financija, se  prepustilo „mladim“ koji i nisu pokazivali pretjeranu zaintersovanost za ništa više sem mobića, džeparca, fotkanja,… Trenutno može biti aktuelno okupljanje oko Koncepta Unaprijedimo Kladušu zajedno i-ili Kladuša je naša, i-ili… Petogodišnje povijesne jubileje zaniteresovani neka sačekaju naredno izdanje Teftera. Tefter ide dalje bez obzira na hasume i njihova graktanja. Velika Kladuša, 18. maja 2017. ramoh45.07@hotmail.com