Piše: prof. dr. Husein Muratović

Opšte je poznato da su kompromisi, posebno u višenacionalnim državama, neizbježni. Međutim i tu moraju postojati granice koje se ne smiju prelaziti, odnosno moraju postojati kriteriji kada se to čini. Usto, ti kriteriji tebaju biti unaprijed poznati. To posebno vrijedi za najvažnije sfere države. Jedna od tih sfera su finansije, budući da svaka politika koja se ne zasniva na novcu, biva isprazna priča.

S obzirom da su sve države u suštini finansijske države, vrlo je važno ko u makroekonomskoj politici kreira, provodi i kontroliše sferu finansija, odnosno monetarnu i fiskalnu politiku. U BiH monetarna politika, koju provodi Centralna banka (CB) BiH, zasniva se na dva ključna elementa: fiksnom kursu KM u odnosu na euro kao valutno sidro i 100%-tnom pokriću emisije KM u deviznim rezervama. Kako se devizne rezerve CB dominantno nalaze u inostranim bankama uz kamatnu stopu od oko 1% i da nisu u funkciji razvoja domaće privrede, ovom modelu, zasnovanom na principima Valutnog odbora, može se uputiti više zamjerki i s pravom tvrditi da bi bilo poželjnije da su naše devizne rezerve u funkciji i privrednog razvoja BiH. Ali, tu se odmah postavlja pitanje: kako bi monetarnu politiku kreirali i provodili domaći politički mešetari, posebno u izbornoj godini, kojima je opstanak (ili dolazak) na vlast ključni cilj. Kako nema dovoljno kritične mase da ih ograniči u štancanju novca, inflacija bi dostizala enormno visoke nivoe. Stoga, i pored svih negativnosti, za BiH je prihvatljiije da CB BiH funkcioniše po sistemu Valutnog odbora, gdje je upliv stranačkim poglavicama onemogućen.

Fiskalna politika prepuštena je domaćim subjektima. Ona je jedinstvena za cio prostor BiH u  domenu indirektnih poreza (PDV, carine, akcize i putarine). Kod direktnih poreza usaglašeni su porezi na dobit i porez na dohodak, dok ostale direktne poreze uređuju entiteti. Prihodi po osnovu indirektnih poreza prikupljaju se i uplaćuju na Jedinstveni račun Uprave za indirektno oporezivanje BiH po određenim koeficijentima. Iako je prije tri godine usaglašeno da se koeficijenti raspodjele po entitetima i Brčko distriktu vrše u srazmjeri njihove  uplate, to se ipak ne čini, budući da entitet RS to blokira. Stoga ne čudi da je ovaj Entitet uvijek privilegovan i da sa 30.06. ove godine Federaciji duguje oko 200 miliona. Kao razlog njihovog ne vraćanja, navode da nemaju sredstava. Ovakvo bahato ponašanje od 2006. godine, pa na ovamo, omogućili su im Bošnjaci, koju su prihvatali politiku kompromisa. Ali, kompromis je uvijek išao na njihovu štetu, odnosno na štetu države BiH? Dokle? Odgovor se nalazi u beduinskoj politici Bošnjaka u domenu kadroviranja. Jer, kako drugačije objasniti činjenicu da na čelu Ministarstva finansija na nivou Vijeća ministara BiH i na nivou Federacije, nikada nije bio Bošnjak. To je jednostavno ne samo nedopustivo, već i neobjašnjivo. Stoga kreatorima fiskalne politike postavljam samo jedno pitanje: kako je moguće da na čelu Ministarstva finansija BiH, na čelu Upravnog odbora Uprave za indirektno oporezivanje  BiH, direktor i njegov pomoćnik, šef Regionalnog centra Banja Luka i šef carinarnice Bos. Gradiška, budu sve osobe srpske nacionalnosti?! I onda se čudimo kad Dodik đilkoški tvrdi da će privremenost graničnog prelaza Gradiška trajati 100 godina! Usto, dodaje da je  BiH neuspješna država, jer rad UO UIO BiH blokira Zijad Krnjić. Pitanje Dodiku i Čoviću: zašto zaboraviste da vaši poslanici u Domu naroda i vaši ministri u Vijeću ministara BiH blokiraju svaki zakon i/ili odluku ako nije po vašoj volji?! Proizlazi da je država BiH moguća (i potrebna) samo onda kada poklapate njen novac. Nije li to licemjerno i prozirno?!

Budući da su naprijed navedene činjenice opšte poznate, neizbježno se postavlja pitanje: dokle to treba da trpe Bošnjaci kao većinski narod i šta nam je činiti? Moj odgovor je: blokirati sve isplate, odnosno onemogućiti plaćanje obaveza po osnovu inostranog duga, isplatu penzija, plata i svih drugih namjena koje se finansiraju iz indirektnih poreza. Pri ovakvoj tvrdnji svjestan sam da su porezi integrativni faktor Države, ali i faktor njenog planskog razaranja ako se ne poštuju ključne determinante njihove korektne raspodjele. Iako radikalno, mi probosanski orijentisani ljudi, moramo konačno shvatiti da se rušitelji Države mogu disciplinarati samo finansijski. Jer, “oštećenje” starog mosta u Bos. Gradiški je priča za malu djecu. To je učinjeno sa jasnom namjerom- da se ponizi država BiH, pa ispade da je novi granični prelaz otvoren između entiteta RS i Hrvatske?! To što je R. Hrvatska prekršila Šengetski sporazum i sve principe djelovanja Evropske unije, izgleda da nikog ne zabrinjava. Principi se moraju poštovati samo kada su u pitanju Bošnjaci. Jer, što bi Plenković došao da na licu mjesta potpiše Odluku  na dan otvaranja “privremenog” graničnog prelaza, znajući da za to ne postoji saglasnost države BiH. Ne, to njega ne interesuje, već želja da udovolji uhodanom tandemu Dodik – Čović, gdje jedan zastupa Deklaraciju srpskog naroda, a drugi Rezoluciju Sabora R. Hrvatske o položaju Hrvata u BiH. To što i jedni i drugi, u odnosu na brojčanu zastupljenost, imaju u BiH privilegovan položaj, o tome se ne diskutira, jer se to smatra normalnim.

U BiH postoji preko 150 stranaka. Ako pažljivo pročitate njihove programe rada i načine djelovanja, vidjećete da su oni puni otrcanih fraza i lažne brige za “svoj” narod. U suštini, u igri je borba za poslaničku i drugu hladovinu. Pred opšte izbore u igri je ujedinjenje stranaka, ali ne i pameti. Iako sam se maksimalno trudio da pronađem bar ijedan ozbiljan integrativni faktor, odnosno jedinstveni nazivnik za razloge njihovog ujedinjenja (osim poklapanja vlasti), nažalost, nisam ga uočio. Stoga birači stranački začešljane “domoljube” moraju direktno upitati: da li su vam važnije funkcije i stranačka hladovina ili država BiH!? To se posebno odnosi na Bošnjake, koji su bez Države samo bezlična masa.

Parirati velikosrpskoj i velikohrvatskoj politici u i prema državi BiH nije teško. Pri tome, probosanske snage moraju se ujediniti funkcionalno na strateškim interesima i svijetu pokazati egzaktne činjenice u vezi “ugroženosti” Srba i Hrvata u BiH, odnosno:

  • navesti njihovo procentualno učešće u ukupnoj populaciji, gdje stvarno Hrvata ima 7,1%, Srba 26,9%, Ostalih oko 1% i Bošnjaka 65%,
  • navesti pozicije koje zauzimaju na nivou Države i entiteta,
  • navesti pozicije koje zauzimaju u diplomatsko-konzularnoj mreži,
  • navesti pozicije koje zauzimaju u vojsci i graničnoj policiji,
  • navesti iznose i procente uplata na Jedinstveni račun UIO BiH i
  • koeficijente njihovog povlačenja sa tog računa,
  • navesti koliko su Bošnjaci oštećeni po osnovu raspodjele javnih prihoda sa Jedinstvenog računa UIO BiH.

Javnim i kontinuiranim prezentiranjem ovih podataka domaćoj, ali i međunarodnoj javnosti i njihovim zvaničnicima, odnos prema Bošnjacima (i Državi) bi se promijenio. Nadalje, na Rezoluciju Sabora R. Hrvatske o položaju Hrvata u BiH treba odgovoriti protupitanjem: da li su Hrvati u BiH konstutivni narod ili nisu. Budući da je odgovor pozitivan, čemu onda miješanje u političke odnose u BiH? Ako su Hrvati nacionalna manjina (što stvarno po svim kriterijima jesu), onda je stvar sasvim drugačija. Ali, ako su u ukupnoj populaciji zastupljeni ispod 10%, a zauzimaju 1/3 pozicija na nivou Države i oko ½ na nivou Entiteta, kako su onda ugroženi?! Uključivanjem elementarne logike, anuliraju se stavovi Sabora RH, bez obzira što im je obraz pokušala spasiti samo Dalija Orešković, koja zbog časnog pristupa ovom problemu, trpi neviđene napade na sebe, porodicu, kuću i sl. Ovdje bih priupitao zastupnike u Saboru RH: da li ste čuli za velikog Čehova i njegovu tvrdnju “da se častan čovjek mora postiditi i pred psom za nečasna djela”. Očito da niste i da nas (Bošnjake) potcjenjujete do te mjere da sami sebe srozavate na vrlo niske grane. Sve probosanske snage poručuju vama i vašim saveznicima, oličenim u Dodikovoj i Vučićevoj politici, da nije zabranjeno sanjati, ali, zapamtite: Bosna je prošla kroz gore faze i fašističke politike i opstajala, pa će i ovaj put. Teritorijalizacija Države, poklapanje njene imovine i nametanje kojekakvih Rezolucija i Deklaracija neće proći. Jer, to nama, kojima je stalo do države BiH, ne bi oprostile kosti ubijenih u Srebrenici i u Ahmićima. Usto, na dostojanstvo odbrane Države obavezuju nas i naši navijači sa Svjetskog nogometnog prvenstva, koji su pjevali “Ljiljane” i zadivili cio svijet. Najkraće, oni su bili svjetski prvaci u navijanju i odnosu prema Bosni, šireći miris ljiljana i šaljući poruke kome pripadaju. Pa gospodo u Zagrebu i Beogradu, naučite nešto od nas: da je Bosna naša i u srcu zauvijek! (*)