Na današnji dan se obilježava Svjetski dan slobode medija, kojeg je Generalna skupština UN a na prijedlog UNESCO-a proglasila 3. maja 1993. godine s ciljem da se podigne svijest o značaju slobode medija i da bi se podsjetile vlade država da je njihova dužnost da poštuju i podržavaju pravo na slobodu izražavanja. Ovaj značajni datum za građane je veoma važan jer su mediji njihovo najbolje oružje u borbi sa raznim oblicima nepravdi i ponižavanja.

Na prostorima Unsko-sanskog kantona ovaj dan se ne obilježava a pogotovo ne na prostorima Velike Kladuše. Ne tako davno bilo je drugačije. ReprezenT je redovno ovim povodom ukazivao na aktuelno stanje koje se, nažalost, već duži niz godina pogoršava, dakle napredujemo u nazadovanju. U posljednjih nekoliko mjeseci postalo je baš neprimjereno i ružno. Ovoga puta, kao novi medij na prostorima Velike Kladuše, svoj doprinos u osvrtu na aktuelno stanje dao je i Trend Radio specijalnim audio prilogom.

Dakle, sve što se dešava danas na prostorima USK-a i Velike Kladuše svelo se na aktivnosti ReprezenT-a i Trend Radija dok ostali mediji ovaj dan obilježavaju gromoglasnom tišinom! Podsjećamo da na prostoru USK-a djeluje 13 medijskih kuća, tri TV sa Radio, jedne sedmične novine „Krajina“, 8 radio stanica i ReprezenT (Portal sa periodičnim printanim izdanjem Biltena za društvena kretanja naziva „Unaprijedimo Kladušu zajedno“). Četiri od ovih medija su privatna odnosno nezavisna, od čega su tri u Velikoj Kladuši, pored ReprezenT-a i Trend Radija, tu je i Radio „Velkaton“, četvrti je Novi Radio Bihać. Stjecajem okolnosti na Svjetski dan slobode medija, dakle, 03. maja 1984. godine sa radom je zvanično započeo Radio „Velkaton“ koji danas obilježava svoj 35. rođendan. Podsjećamo, da je „Velkaton“ sredinom osamdesetih minulog vijeka emitovao svoj eksperimentalni TV program, što tada niko u bivšoj Jugi nije imao izuzev republičkih centara. Iskreno čestitamo!

Prema podacima za prošlu godinu pet portala u USK-u registrirana su kao udruženje građana, a sve ostalo su divlji portali-mediji, što je jedan ozbiljan oproblem za medijsku zajednicu ovih prostora.Bez obzira što na prostorima USK-a djeluje svega nekoliko nezavisnih medija, oni igraju ključnu ulogu u nadzoru vlasti i jedini su koji mogu natjerati vlasti na odgovornost prema javnosti jer imaju važnu ulogu u promociji društvenog i privrednog razvoja. Međutim, kada nekim moćnicima u nečemu kola krenu ili odu niz brdo, za što su novinari u pravilu dežurni krivci, onda kap prelije čašu. Kako u takvom slučaju pomiriti vatru i vodu, a pri tomu sačuvati sebe i kakav-takav integritet profesije. Umijeće je samo u balansiranju. Stoga će ovaj osvrt pokušati pojasniti koliko mediji i novinari uspijevaju u tom balansiranju. I mi novinari, naravno ne svi, kao da smo zaboravili da su sloboda izražavanja i sloboda medija temeljni stubovi dobrog upravljanja i političke odgovornosti u demokratskim društvima. Ako nema slobodnih medija koji rade prema profesionalnim i etičkim standardima, građani su lišeni uravnotežene i pouzdane informacije, podržane činjenicama.

Uskraćivanje prava novinarima da javnost na profesionalan način izvještavaju o radu Općinskog organa uprave uveo je kao novost u Općini Velika Kladuša njen načelnik u prethodnom mandatu Edin Behrić, koju praksu je, nažalost, nastavio i aktuelni načelnik Fikret Abdić. O ovim (ne)demokratskim postupcima općinakih načelnika upoznata je javnost jer su se u to uvjerile i brojne ekipe drugih medija. Ružna slika velikokladuškog poimanja demokratije i poštivanja međunarodnih standarda odlazi u svijet vrlo često i poznata je svim medisjkim organizacijama i institucijama te predstavnicima međunarodne zajednice.

Ovom pričom povodom Svjetskog dana slobode medija nemamo iluzija da nešto možemo bitno promijeniti ali hoćemo, što često činimo, da se završi barem na pokušaju, neka se zna za buduće generacije. Ipak, nekoliko je osoba koje vrše progon novinara u Velikoj Kladuši i koji su grobari medijskih i građanskih sloboda a to su Elvira Abdić Jelenović, predsjednica Laburističke stranke i Kluba vijećnika u Općinskom vijeću. Tu je u posljednje vrijeme i vrlo „aktivna“ nezavisna vijećnica, koja javno financira Laburističku stranku i sa njom je u koaliciji, Refika Purić, doktorica koja prema vlastitim pismenim podacima ne zna kada je i gdje stekla diplomu doktora medicine. No, i ta će dilema, izvan svake sumnje, biti otklonjena i obznanjena. Treći od grobara medijskih i građanskih sloboda je predsjedavajući Općinskog vijeća, prof. Fikret Bašić koji svoj odnos prema medijima i novinarima sprovodi na vrlo podmukao i perfidan način, dakle ne javno već koristeći se svojom funkcijom i položajem. Radi se o mladom čovjeku koji se ponaša gore nego aktuelni socijalistički kadrovi. Ne odgovara na pismene dopise i zahtjeve, ne odgovara na postavljene zahtjeve po osnovu Zakona o slobodi pristupa informacijama, ne reagira na brutalne napade kojima su sa vijećničke govornice izloženi mediji i novinari, i dozvolio je da sve sjednice Općinskog vijeća sa dvije kamere snima divlji medij, koji nigdje nije registriran a koji pripada Laburističkoj stranci. Nikada u svom mandatu predsjedavajući nije obavijestio nezavisne medije o terminima sjednica Općinskog vijeća i Kolegija te o drugim događajima. Nikad još nije dostavio materijale novinarima, dakle registriranim medijima koji plaćaju poreze i sve druge obaveze ali jeste divljem mediju koji ništa od pomenutog ne plaća. Malo je na ove činjenice reći da je mlađahni profesor, dakle pedagog, grobar medijskih i građanskih sloboda u Velikoj Kladuši jer je on i više od toga.

Ono što je normalna stvar za sve druge lokalne zajednice, ne samo u USK-u već i cijeloj BiH, u Velikoj Kladuši zasigurno nije, a to je da barem na ovaj dan upriliči posjetu delegacije Redakcijama medijskih kuća i porazgovara pa čak ako je to i preko volje, da ne kažem preko neke stvari. Ne, velikokladuški grobari demokratije nemaju takvu naviku jer im nije stalo do saradnje i interesa javnosti.

O tomu kako se pomenuti grobari demokratije i medijskih sloboda ponašaju na sjednicama Općinskog vijeća naši čitatelji i gledatelji već sve znaju i nije to nešto novo. Čitali su i gledali svašta o „kvazimedijima“, „kvazinovinarima“, „bijednicima“ „plaćenim udbašima“ itd. itd. Dakle, predstavnici nezavisnih medija prisutni na sjednicama Općinskog vijeća izloženi su uvredama, raznim etiketiranjima, omalovažavanjima a nerijetko i verbalnim prijetnjama, među kojima ističemo tek jednu upućenu potpisniku ovog priloga a ona glasi: „Pazi Šabanagiću, ja ti liječim suprugu“! Eto ne liječi više jer je netko iz Doma zdravlja po službenoj dužnosti supruzi potpisnika dodjelio drugog porodičnog liječnika. Zar ovo nije strašno šta se dešava u Velikoj Kladuši? Zar ovo nije morbidno i ružno da ne može ružnije. Novinari nemaju prilike da dođu do govornice već im preostaju samo mediji. Zar nije zabrinjavajuće što opisane i nepomenute druge prijetnje i pritisci dolaze od „narodnih izabranika“, vlasnika funkcija koje su dobili na izborima. Njihovo ponašanje zapravo samo potvrđuje da vlast opasno kvari ljude ili građani na izborima već pokvarenim ljudima pružaju šansu. Moral političkih izabranika doveden je do bankrota.Sličnih dešavanja ima širom BiH ali nigdje na ovakav način i nigdje samo zbog jedne stvari a to je ISTINA koja je nezavisnim medijima u Velikoj Kladuši svetinja. Da je stanje drugačije bilo bi reagiranja a nema ga, bilo bi demantija a nema ih, bilo bi tužbi, a nema ih, bilo bi prigovora Vijeću za štampu i online medije i Regulatornoj agenciji, a nema ih. Zapravo, svega opisanog ima ali prema drugim medijima, dakle nije to nepoznato grobarima građanskih i medijskih sloboda, ali prigovore na ISTINU niko ne prihvata i ne procesuira.

Zašto je stanje u Velikoj Kladuši lošije od najlošijeg u BiH barem za 30%? Pa to je valjda zbog činjenice da Velika Kladuša od marta prošle godine nema vlast, dakle pobjednička Laburistička stranka je izgubila većinu u Općinskom vijeću i sada funkcioniše „na guranje“ ili bolje rečeno, vlast funkcioniše kao raštimani orkestar a mi građani, ovakvi kakvi smo, valjda bolje nismo ni zaslužili. Za sve što raštimani orkestar ne odradi kako treba krivi su novinari. Mediji kao najbolji čuvari demokratije, koji su oči i uši naše javnosti, ne bi, po aktivnostima pomenutih grobara građanskih i medijskih sloboda, trebali misliti svojom glavom i pisati o činjenicama, dakle o ISTINI. U Velikoj Kladuši je najveći grijeh novinarima pisati o istinitim dešavanjima i događajima. Javnost želi da zna kako se i gdje troše milioni izdvojeni iz budžeta, šta se i gdje radi i gradi. Javnost to u Velikoj Kladuši ne zna jer se sve krije a medijima ne dozvoljava pristup izuzev lokalnom Radiju Velika Kladuša koji je ne tako davno bio servis svih građana a danas je to servis samo jedne političke partije. Ne tako davno ovaj medij je bio primjer, danas za neprofesionalni rad plaća kazne regulatornoj agenciji. Stoga vrijedi priupitati u čemu je problem i zašto se i drugim medijima, osim RVK, ne dozvoli pristup izvorima informacija i događajima? Kladuščanima je previše jednoumlja.Na kraju, međusobna kolegijalnost novinara javnog i privatnog sektora je na vrlo niskom nivou jer podjednako ne percipiramo temeljne vrijednosti, pravednosti, jednakosti… Ni približno jednako ne doživljavamo dostignute standarde novinarske prakse. Podjednako ne držimo do principa novinarske etike i ne štitimo profesionalni integritet novinarstva. Ni približno jednako ne poštujemo građane i njihove potrebe za korisnim, blagovremenim i relevantnim informacijama. Ne branimo načela slobode informisanja i takvih primjera je na pretek, kao što je najnoviji u kojem je jedan od savjetnika općinskog načelnika nepravomoćno osuđen na zatvorsku kaznu od dvije godine i tri mjeseca o čemu režimski medij ni rečenicu nije objavio.

Čestitamo medijskim uposlenicima svih ovdašnjih medija 3. maj, Svjetski dan slobode medija, za koju se još u zadovoljavajućoj mjeri nismo izborili. To možemo i trebamo zajedno, a ne zabadati glavu u pijesak kao noj pretvarajući se kako se to dešava nekom drugom. We want press FREEDOM! Esad ŠABANAGIĆ