Ideali dovedeni do izdisaja, a politički moral do bankrota
Na današnji dan se obilježava Svjetski dan slobode medija, kojeg je Generalna skupština UN a na prijedlog UNESCO-a proglasila 3. maja 1993. godine s ciljem da se podigne svijest o značaju slobode medija i da bi se podsjetile vlade država da je njihova dužnost da poštuju i podržavaju pravo na slobodu izražavanja. Ovaj značajni datum za građane je veoma važan jer su mediji njihovo najbolje oružje u borbi sa raznim oblicima nepravdi i ponižavanja.
Na prostorima Unsko-sanskog kantona ovaj dan se ne obilježava a pogotovo ne na prostorima Velike Kladuše. Ne tako davno bilo je drugačije. Uglavnom, ovdašnji mediji ovaj dan obilježavaju gromoglasnom tišinom,nažalost! Podsjećamo da na prostoru USK-a djeluje 13 medijskih kuća, registriranih u skladu sa pozitivnim zakonskim propisima, a to su tri TV sa Radio stanicama, jedne sedmične novine „Krajina“, osam radio stanica i ReprezenT (Portal sa periodičnim printanim izdanjem). Četiri od ovih medija su privatna odnosno nezavisna, od čega su tri u Velikoj Kladuši, (ReprezenT-a, Trend Radio i Radio Velkaton), četvrti je Novi Radio Bihać. Stjecajem okolnosti na Svjetski dan slobode medija, dakle, 03. maja 1984. godine sa radom je zvanično započeo Radio „Velkaton“ koji danas obilježava svoj 36. rođendan. Podsjećamo, da je „Velkaton“ sredinom osamdesetih minulog vijeka emitovao svoj eksperimentalni TV program, što tada niko u bivšoj Jugi nije imao izuzev republičkih centara. Iskreno čestitamo!
Nekoliko je portala u USK-u koji su registrirani kao udruženje građana, a sve ostalo su divlji portali-mediji, što je jedan ozbiljan problem za medijsku zajednicu ovih prostora. Bez obzira što na prostorima USK-a djeluje svega nekoliko nezavisnih medija, oni igraju ključnu ulogu u nadzoru vlasti i jedini su koji mogu natjerati vlasti na odgovornost prema javnosti jer imaju važnu ulogu u promociji društvenog i privrednog razvoja. Međutim, kada nekim moćnicima u nečemu kola krenu ili odu niz brdo, za što su novinari u pravilu dežurni krivci, onda kap prelije čašu. Kako u takvom slučaju pomiriti vatru i vodu, a pri tomu sačuvati sebe i kakav-takav integritet profesije. Umijeće je samo u balansiranju. Stoga će ovaj osvrt pokušati pojasniti koliko mediji i novinari uspijevaju u tom balansiranju. I mi novinari, naravno ne svi, kao da smo zaboravili da su sloboda izražavanja i sloboda medija temeljni stubovi dobrog upravljanja i političke odgovornosti u demokratskim društvima. Ako nema slobodnih medija koji rade prema profesionalnim i etičkim standardima, građani su lišeni uravnotežene i pouzdane informacije, podržane činjenicama.
Nezavisni mediji su najbolji čuvari demokratije u Velikoj Kladuši
Uskraćivanje prava novinarima da javnost na profesionalan način izvještavaju o radu Općinskog organa uprave Velike Kladuše uvela je, dolaskom na vlast prije nepunih osam godina, Laburistička stranka. O ovakvim (ne)demokratskim postupcima upoznata je javnost a u to su se uvjerile i brojne ekipe drugih medija. Tako se ružna slika velikokladuškog poimanja demokratije i poštivanja međunarodnih standarda već osam godina šalje u svijet i poznata je svim medisjkim organizacijama i institucijama te predstavnicima međunarodne zajednice. Od prije osam godina do danas, krivulja raznih oblika pritisaka rasla je progresivno i dostigla je nivo nezabilježen u Velikoj Kladuši u njenoj historiji.
Ovim osvrtom povodom Svjetskog dana slobode medija u Velikoj Kladuši nemamo iluzija da nešto možemo bitno promijeniti ali hoćemo, što često činimo, da se završi barem na pokušaju, neka se zna za buduće generacije, a stoga ćemo spomenuti i osobe koje vrše diskriminaciju i progon novinara u Velikoj Kladuši i koji su grobari medijskih i građanskih sloboda. To su Elvira Abdić Jelenović, predsjednica Laburističke stranke i Kluba vijećnika u Općinskom vijeću. Tu je u posljednje vrijeme i vrlo „aktivna“ nezavisna vijećnica Refika Purić, doktorica po profesiji. Treći od grobara medijskih i građanskih sloboda je predsjedavajući Općinskog vijeća, prof. Fikret Bašić koji svoj odnos prema medijima i novinarima sprovodi na vrlo podmukao i perfidan način, dakle ne javno već koristeći se svojom funkcijom i položajem. Malo je stoga za ovog profesora i pedagoga reći da je grobar medijskih i građanskih sloboda u Velikoj Kladuši jer je on i više od toga, jer ono što je normalna stvar za sve druge lokalne zajednice, ne samo u USK-u već i cijeloj BiH, u Velikoj Kladuši zasigurno nije. Naravno, tu je i glavni, politički šef pomenutim grobarima, načelnik Općine Velika Kladuša Fikret Abdić.
O tomu kako se pomenuti grobari demokratije i medijskih sloboda ponašaju na sjednicama Općinskog vijeća naši čitatelji i gledatelji već sve znaju i nije to nešto novo. Čitali su i gledali svašta o „kvazimedijima“, „kvazinovinarima“, „bijednicima“ „plaćenim udbašima“, protivnivima razvoja Velike Kladuše itd. itd. Dakle, predstavnici nezavisnih medija prisutni na sjednicama Općinskog vijeća izloženi su uvredama, raznim etiketiranjima, omalovažavanjima a nerijetko i verbalnim prijetnjama, i to sa vijećničke govornice kada novinari nemaju mogućnost da se brane od napada.
Dakle, politički pritisci, verbalne i konkretne prijetnje su najveći problem nezavisnih medija i novinara u Velikoj Kladuši. Na drugom mjestu su neviđene opstrukcije kod podnešenih zahtjeva za pristup informacijama na koje se čeka i po dvije godine, nažalost. Na trećem mjestu su problemi kakve ima malo drugih novinara i stoga ih svrstavamo u specijalitet Velike Kladuše, a to su zabrane od strane aktualne vlasti novinarima nezavisnih medija da prisustvuju događajima koje vlast organizira. Ovakva nažalost, sramna, necivilizacijska i teško razumljiva odluka je i danas aktualna u Velikoj Kladuši u kojoj ovakav položaj medija nikada do sada nije zabilježen. Moral političkih izabranika u ovoj lokalnoj zajednici doveden je do bankrota. Sličnih dešavanja ima širom BiH ali nigdje na ovakav način i nigdje samo zbog jedne stvari a to je ISTINA koja je nezavisnim medijima u Velikoj Kladuši svetinja. Da je stanje drugačije bilo bi reagiranja a nema ga, bilo bi demantija a nema ih, bilo bi tužbi, a nema ih, bilo bi prigovora Vijeću za štampu i online medije i Regulatornoj agenciji, a nema ih. Zapravo, svega opisanog ima ali prema drugim medijima, dakle nije to nepoznato grobarima građanskih i medijskih sloboda, ali prigovore na ISTINU niko ne prihvata i ne procesuira. Tek djelimično opisano stanje u Velikoj Kladuši ovdašnji nezavisni novinari stoga procjenjuju lošijim od najlošijeg u BiH barem za 30 procenata.
U Velikoj Kladuši mediji kao najbolji čuvari demokratije, koji su oči i uši ovdašnje javnosti, ne bi, po aktivnostima pomenutih grobara građanskih i medijskih sloboda, trebali misliti svojom glavom i pisati o činjenicama, dakle ne bi trebali pisati i govoriti ISTINU što se ovdje smatra najvećim grijehom novinarima.
Međutim, dok je nezavisnih medija i slobodnomislećih novinara držati ćemo se principa novinarske etike i štititi ćemo profesionalni integritet novinarstva.
Čestitamo medijskim uposlenicima svih ovdašnjih medija 3. maj, Svjetski dan slobode medija, za koju se još u zadovoljavajućoj mjeri nismo izborili, bez obzira što nam je BiH, najbolje rangirana država u regionu. Izboriti se za bolji tretman i položaj možemo i trebamo zajedno, unutar medijske zajednice i saradnji sa građanima a ne zabadati glavu u pijesak kao noj pretvarajući se kako se to dešava nekom drugom.
Novinar nije čovjek koji nije čovjek od riječi
Kao prilog ovom osvrtu prilažemo tek nekoliko odabranih izjava, konstatacija i priloga koji na direktan i indirektan način podebljavaju izrečene konstatacije u osvrtu. Dvije od ukupno tri volonterke u Redakciji, napisale su po nekoliko rečenica a nakon što ih je urednik u Redakciji ReprezenT-a upozorio na slijedeće prilikom stupanja na dužnost: „Očito je da u punom kapacitetu želite volontirati i raditi u medijima i postati novinarke, u tom slučaju i budite novinarke! Budite objektivne i radite po načelima struke a ne po bilo čijem nalogu. Eventualne nečije pritiske, pa i one koji dolaze od urednika, odmah u startu odbacite i ne radite po njima jer za profesionalnog novinara uvijek će se naći mjesta. Pogubno je raditi pod pritiscima a rahatluk je raditi tamo gdje ga nema, odnosno kada ga na vrijeme odbacite. Nemojte pogriješti pa izabrati pogrešan pravac u ovoj zanimljivoj profesiji što vas do kraja života može opterećivati“.
Stalni pratilac i fb prijatelj Redakcije u svom posljednjem osvrtu samo u nekoliko riječi je opisao sveopće stanje u kojem se i mediji itekako pronalaze. „Bahatost, primitivizam, nepotizam, korupcija, slijepa poslušnost… su sa ovih prostora otjerali mladost, stručnost i sposobnost u inostranstvo, a iskustvo, poštenje i moralnost u (samo)izolaciju i to znatno prije korone…Što god više mladost i čast odstupa lopovluk i amaterizam sve slobodnije, jače i drskije nastupa“. Ibrahim Đedović
–Novinarstvo mi je privuklo pažnju jer sam uvjek htjela doznati šta se to krije iza kulisa. U stvari to je glas naroda, prodiranje u dubinu i let u visinu. U meni je ono probudilo dosta saznanja o životu i svemu što se događa oko nas. Popela sam se na stepenucu više ka samopouzdanju i slobodi govora. Ovo me je naučilo dosta o komunikaciji sa ljudima, te sa samim upoznavanjem istih. Ovdje pronalazim nešto što drugi ne mogu, a ja imam priliku da mogu da budem tu među svima nama i to sve gledam kroz objektiv fotoaparata. Stvaram tekstove tuđih misli, govorim dah i otkucaje srca i slikam osjećaj. Moram biti prva, jedinstvena, iskrena i tačna, jer novinar nije čovjek koji nije čovjek od riječi! Amina Šekić – volonterka iz Bužima.
–Mediji imaju izuzetno važnu ulogu u demokratskom društvu. Novinari koji predano i profesionalno rade svoj posao predstavljaju savjest društva i vlasti. Takve sam uvijek podržavao i divio se njihovom radu. Stepen slobode medija je bitan indikator razvoja demokratskog društva u zemlji. Obaveza svih nas je da podržavamo nezavisnost i slobodu izražavanja medija. Novinarima/novinarkama, njihovim snimateljima i svima koji rade ovaj lijepi posao upućujem čestitke povodom Međunarodnog dana slobode medija. Nisvet Jusić, iz Bužima, poslanik u Skupštini USK-a i fb prijatelj Redakcije.
–Moje ime je Lajla Žalić i jedna sam od volonterki u Redakciji ReprezenT-a. Moj put novinarstva krenuo je sa Školom novinarstva uz Trend radio, a traje i sada. Na samo novinarstvo sam se odlučila jer mi je to uvijek bio zanimljiv posao. Voljela sam praviti događaje, ali voljela sam i pisati o njima. Kako sam odrastala i kako odrastam imam veću potrebu da više govorim ono što je tačno i ispravno. Novinarstvo je za mene veliki put i veoma bitna karakteristika društva.
Redakcija ReprezenT-a mi je pružila priliku da radim na pričama koje su i lahke ali i teške. Moja očekivanja su bila da je ustvari novinarski posao jako lagan i da je sve sjesti napisati, smontirati i to je to, a tek kada sam počela raditi sam vidjela koliko je to zahtjevan posao i koliko je važno pratiti puno stvari odjednom. Novinarski posao je savjestan i odgovoran i žao mi je što mnogi „novinari” baš i nisu takvi.
Vidim aktuelna dešavanja i koliko na kraju svake afere, od naše lokalne zvane pečat do državne zvane respirator, krive novinare. Novinare koji istražuju i rade svoj posao. A njihov posao je da govore istinu i samo istinu. Žao mi je također što novinar može biti bilo ko i što se svako naziva novinarom, pa i oni koji ne znaju napisati jednu prosto-proširenu rečenicu.
Vidim koliko ima nepravde i koliko u demokratskoj državi koja raste na principima slobode govora i slobode medija, ustvari te slobode nema. I postavlja se pitanje da li smo uopće demokratska zemlja kada nemamo slobodu medija. Mediji su uvjetovani politikom i vlasti i svaka istina koju mediji napišu je opet napad na medije.
Lijepo mi je što mogu ispričati priču nekog drugog ili prenijeti lijepe i ružne stvari koje se dešavaju. Ono što mi se ne sviđa jeste i odnos ljudi prema novinarima i medijima. Možda razumijem napad ljudi na starije novinare, ali ne i na volontere i početnike koji nisu podobni političkim strankama niti ustvari imaju iskustva da budu na bilo čijoj strani.
Moja iskustva su 99,9% pozitivna i volim koliko upoznajem novih ljudi, stvaram poznantstva, učim biti solidarna i empatična, te učim prepoznavati bitne stvari oko mene, a onaj 0,01% su negaitivni komentari kojih zna biti na objavama. Međutim, sva ova dešavanja mene tjeraju da budem bolja u ovom poslu i da u toku, ali i nakon završenog fakulteta mogu raditi ovaj posao. Mislim da je svijetu potrebno više stručnih, pravih novinara i moja želja je da ja budem na tom pravom putu. Lajla Žalić, volonterka iz Velike Kladuše.
We want press FREEDOM! Esad ŠABANAGIĆ – urednik