Koga briga za brigu?

Peglam, perem, čistim, čuvam, hranim, slažem – BRINEM! Kada čujemo ove riječi pomislimo na svakodnevne obaveze koje nas čekaju u kući, a koje najčešće obavljaju žene. Na ove aktivnosti žene u prosjeku potroše šest i po sati dnevno, dok muškarci odvoje tri i po sata, pokazali su rezultati „Polazne studije o ekonomiji brige i njege“ koju je radio Ekonomski institut Sarajevo od marta do juna 2022. godine, u partnerstvu sa UN Women BiH, i uz podršku Švedske.

„U anketi je učestvovalo 929 ispitanika/ca u Bosni i Hercegovini, od čega su 49% bili muškarci i 51% žene. Rezultati pokazuju da su žene provodile u prosjeku 1,85 puta više vremena na aktivnostima brige i njege. Muškarci pomažu, no prema rezultatima istraživanja, njihova uloga je još uvijek ograničena, i žene „nose“ većinu kućanskih poslova. S druge strane, istraživanje je također pokazalo da žene često smatraju da muškarci ne znaju raditi kućne poslove, te ih stoga same preuzimaju. No, kućni poslovi, poslovi brige o djeci, o starijima, kao i o osobama sa invaliditetom, nisu samo „muški“, ili samo „ženski“, nego poslovi koji su od velikog značaja za zajednicu i trebaju biti više vrednovani“, poručila je prof. dr. Melika Husić-Mehmedović, jedna od autorica studije.

Ekonomija brige

Poslovi brige i njege dio su ekonomskih procesa i zajedno čine ekonomiju brige, koja obuhvata brigu u neformalnom sektoru ali i u formalnom plaćenom sektoru (profesije koje podrazumijevaju brigu o drugima, odnosno usluge u sektoru obrazovanja, zdravstvene i socijalne zaštite). Zaposleni/e u ovoj oblasti, uglavnom, imaju mnogo odgovornosti, profesionalnog rizika i emotivnog stresa, ali su slabo plaćeni. S druge strane, puno je više onih koji ove poslove obavljaju bez novčane naknade, brinući o članovima/icama porodice i vlastitim domaćinstvima. U Bosni i Hercegovini, tradicionalno, žene obavljaju većinu neplaćenog kućnog rada, zbog čega imaju manje vremena za odmor, lični i profesionalni napredak i usavršavanje, kao i za učestvovanje u društvenim aktivnostima. Istovremeno, BiH ima jednu od najviših stopa nezaposlenosti žena u regiji – stopa zaposlenosti žena u BiH procjenjuje se na 37%, u poređenju sa 53% za muškarce.

„Želimo povećati razumijevanje javnosti o plaćenom i neplaćenom pružanju brige, nesrazmjernoj odgovornosti za brigu između žena i muškaraca, kao i nerazmjeru brige između pojedinaca/ke, porodice i šireg društva. Cilj je pokrenuti promjenu stavova koji će doprinijeti rodnoj ravnopravnosti i ekonomskom osnaživanju žena, ali i pronaći rješenja koja će promijeniti sisteme njege i brige na način da budu zasnovani na ljudskim pravima, rodno osjetljivi, te da uzimaju u obzir invaliditet i dob“, poručuju iz ureda UN Women u BiH, koji na ekonomiji brige rade u sklopu globalne inicijative „Generacija za ravnopravnost“ i Akcione koalicije za ekonomsku pravdu i prava.

Kako postići napredak društva i ekonomije?

Ekonomija brige i njege je jedan od najbrže rastućih sektora u svijetu i glavni pokretač rasta zaposlenosti i ekonomskog razvoja. U BiH, ekonomija brige i njege obuhvata oko 120.000 radnih mjesta (14,86% ukupne zaposlenosti, u poređenju sa 17,4% u drugim evropskim zemljama).

Studija o ekonomiji brige nudi više rješenja u transformisanju ekonomije brige i njege. Naprimjer, kako bi se povećao broj zaposlenih žena, smanjila nejednakost u prihodima između muškaraca i žena, te stvorila ravnoteža između poslovnog i privatnog života, potrebno je kreirati fleksibilno radno vrijeme i različite vrste radnih angažmana (skraćeno radno vrijeme, fleksibilni rasporedi, rad na daljinu, hibridni rad) koji će muškarcima i ženama pomoći da imaju bolju ravnotežu između poslovnog i privatnog života. Ovo je i jedna od preporuka studije. Također, jako je bitno da servisi podrške, poput ustanova za predškolski odgoj ili brige o starijima, budu dostupni svima.

„Kako bi se žene mogle više aktivirati na tržištu rada, potrebno je proširiti kapacitete predškolskih ustanova, uvesti različite usluge koje se pružaju kao pomoć u kući za starije osobe i njihove porodice, te za osobe s invaliditetom i njihove porodice, ali i za roditelje sa dvoje i više djece. Potrebno je zagovarati obavezno porodiljsko odsustvo za očeve, a jedno od predloženih rješenja u studiji je i škola za roditelje koju bi pohađala oba roditelja u trajanju od najmanje četiri sedmice, što bi davalo dodatne bodove pri upisu djece u vrtić“, kazala je prof.dr. Melika Husić-Mehmedović, jedna od autorica studije.

Iako rad u oblasti njege i brige pokreće zapošljavanje i ima visoku ekonomsku vrijednost, on je i dalje sistemski potcijenjen. Kako bi se pokrenule promjene, ključno je smanjiti količinu neplaćenog rada u oblasti brige i njege koji obavljaju žene kroz transformativne politike i ulaganje u ekonomiju brige i njege, što će omogućiti ženama da ostvare svoja ekonomska prava i prilike, ali i povećati njihovo učešće u radnoj snazi i pristup dostojanstvenim poslovima.

Tekst je nastao u sklopu UN Women globalne inicijative „Generacija za ravnopravnost“ i rada Akcione koalicije o ekonomskoj pravdi i pravima, koja u BiH ima fokus na ekonomiju brige i njege i ekonomsko osnaživanje žena.

Polaznu studiju o ekonomiji brige i njege moguće je pogledati ovdje, a sažetak studije ovdje. (UN Women)