„Srpski svet“, taktička parola za omekšavanje susjeda i međunarodnih faktora

Piše: Midho DEDIĆ

Moguće da je to samo legenda ali krilatica „pričaj srpski da te ceo svet razume“ nastala je po pojavi da kad trgovcu uđeš u radnju i progovoriš srpski odmah pomisli da ćeš nešto da mu ukradeš.

Transferirano na balkanske regionalne okolnosti ova narodna sentenca u međunarodnim okolnostima 30 godina nakon rata, Srbija i njene elite od Miloševića do Vučića sistematski, strateški i u kontinuitetu ovisno o snazi međunarodnog poretka (Amerike, EU, NATO), srpski, pa ih „dobro razumemo“ asaniraju terene za tzv. integraciju srpskog naroda. Kako to više ne ide oružjem, onda – drugim sredstvima.

To je, istovremeno i opet, ako bude „istorijske“ prilike i kojekakvim prečicama, drugo ime za nečije teritorije. Hrvatske – teško. Crne Gore – možda. Bosne i Hercegovine –  moguće.

–Državna politika Srbije nije se promjenila u odnosu na region nakon odlaska Slobodana Miloševića. Nacionalni stratezi Miloševiću pripisju velike zasluge, jer je ratom uspeo da markira teritorije koje će nove vlasti „demokratskim putem“ i „gandijevskim otporom“ vremenom konsolidirati kao srpske etničke teritorije, kaže u jednom svom istraživanju Sonja Biserko, osnivač Helsinškog odbora za ljudska prava u Beogradu.

Dodaje jednu vrlo bitnu rečenicu kako je „međunarodni veoma fludini kontekst ohrabrio aktuelnu vlast na grublje poteze, direktniju retoriku i bezobzirnije ponašanje, kako na unutrašnjem, tako i na regionalnom i na međunarodnom planu“.

Uopće nema spora – osnovni geopolitički i geostrateški interes Srbije u BiH je očuvanje entiteta RS i njegovo eventualno pripajanje „Majčici“. Treba razumjeti stoga njihovo diviniziranje, glorifikaciju i fetišizaciju „rezultata“ Karadžića, Mladića, institucionalnu odbranu (policija, sudstvo) njihovih murala po „vasceloj Srbiji“, a nije daleko vrijeme kada će i zidovi manastira nositi njihove freske. „Istetovirana“ Srbija i manji entitet, u stvari, tako slave svoju jedinu pobjedu iz 90-tih.

Aleksandar Vučić će u svakoj prilici istaći kako je za teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine, ali će njegov Aleksandar Vulin (bivši ministar odbrane, sada šef BIA-e) prije manje od dvije godine u Skupštini predstaviti Strategiju odbrane i nacionalne bezbednosti Republike Srbije u kojoj je geopolitički važno, valjda za odbranu i bezbjednost države koju niko ne napada, a ona atakuje na svoje susjede, povezivanje sa Jadranom i pritisak na Crnu Goru, sprečavanje neooosmanskog projekta (!?) zaposjedanja druge obale Drine (!) i pomjeranje „civilizacijske granice“ ka zapadu. Sve ove vlažne snove Srbije imamo odavno na djelu i u praksi, a dejtonska šejtanska košulja je optimalan mehanizam i kontekst za „izvođenje radova“.

Nakon velikih poraza i „jedine pobjede“ u 90-tim, Srbija je nakon Slobodana lizala rane i nepromjenjiva u svojim „nebeskim“ planovima dominacije u regionu, neumorno pripremala teren tzv. rekompozicije Balkana kroz konstantno „omekšavanje“ susjeda, prije svih BiH i Crne Gore.

Ta „integrativna“ penetracija najbolje se može prepoznati i demistificirati kroz raznorazne „geopolitičke ideje i inicijative“ koje stižu jal’ od Dodika, jal’ od srpskoscrnogorske političke elite. Dodik „integrativno“ djeluje svakodnevnim najavama raspada BiH kao države, dok u Crnoj Gori npr. vode snažnu kampanju da se prilikom popisa kao Srbi izjasni što veći broj građana kako bi se Crna Gora „vratila vekovnom srpskom identitetu“. Ili kroz novi zakon o vjerskim zajednicama koji je detonator za osporavanje Crne Gore i crnogorstva.

Ovako je mnogo jasnije uočiti zašto svi srpski lideri, uz časne izuzetke (neki su ubijeni srpsko rukom, a drugi nisu na vlasti) imaju jasne antizapadne stavove. Jer, Zapad ih sprečava u cilju da konstituiraju jedinstvenu srpsku nacionalnu državu. Koja bi, naravno, kao takva bila oslonjena na Moskvu a ne na Vašington ili Brisel.

Članstvo u EU, naprosto znači odustajanje od pansrpskog projekta „srpski svet“ koji se od 2013. godine reciklira pod ovim imenom kako bi se naprosto skrenula pažnja od krilatice iz prve rečenice ove skromne „geopolitičke“ analize. Završićemo je predanjem o stvaranju sveta koje se pod raznim nazivima a jedan od nih je i „Politička istoriija Srba“ može pročitati na zabavnim portalima.

„Bog stvri Zemlju, stvori narode razne, a među njima naravno i Srbe. I Bog reče Srbima: Vama dajem jednu veoma specifičnu osobinu, neka to bude kur.enje, a da stvar učinim zanimljivijom, neka to bude kur.enje bez ikakvog osnova. I još reče Bog: Idite sada Srbi i kur.ite se po Zemlji dok je sveta i veka i dok neka sila ne popizdi pa vas satre do poslednjeg“. (*)