Zaboravljene ustaške žrtve na ovom lokalitetu
POLJICE – Na lokalitetu kojeg mještani Vrnograča nazivaju Grabik-Poljice (zbog grabove šume) smješteno je spomen-obilježje iz Drugog svjetskog rata koje je izgrađeno 1955. godine. Na ovom mjestu se naime 1941. godine desilo nešto slično Srebrenici u posljednjem ratu. Na podignutoj i zapuštenoj spomen ploči stoji tekst slijedeće sadržine: Na ovom mjestu augusta 1941. godine krvožedne sluge mrskog okupatora na zvjerski način ubili su oko dvije hiljade nevinih ljudi, žena i djece iz Bosanske Bojne, Gradine, Glinice, Crvarevca i drugih okolnih sela. U znak sjećanja i zahvalnosti na žrtve fašističkog terora ovaj spomenik podiže: Narod Kladuškog sreza i njegovi sugrađani iz Vojvodine. 28. augusta 1955. godine.
Nakon izgradnje spomen obilježja ono se redovno održavalo, a do njega je kasnije čak dovedena i rasvjeta. Međutim, posljednji rat i izumiranje starije generacije građana spomenutih sela i Mjesne zajednice Vrnograč, dovelo je do toga da spomen obilježje postepeno biva zaboravljeno i prepuštano zubu vremena. Nešto na njegovom održavanju i uređenju čine mještani srpske nacionalnosti Bosanske Bojne koji svake godine izlaze na spomen-obilježje da ga u jednodnevnoj akciji očiste i malo urede. –Ovdje leži moj rođeni brat Milan, ovdje leži moj stric Trivun. Sa mjesta zločina pobjegla su dva čovjeka, Nikola Vujasin – Nina iz Bosanske Bojne i Rade Beronja iz Glinice. Historija se brzo zaboravlja i zato treba pisati, ali istinu. Velikokladuški antifašisti još nikad nisu došli ovdje, nisu poslali vijenac. Minimizira se ustanak u Bosanskoj Bojni koji je bio 1941. godine. Ne može se pričati o antifašizmu, a ne doći na spomenik u Bosansku Bojnu podignut partizanima, pa na sličan spomenik u Gradini, u Bukovlju, u Crvarevcu. Svi su pljunuli na petokraku, kazao nam je jedan od učesnika na akciji, Stanko Medić. Medić kaže kako se na akciji uređenja okupi desetak građana srpske nacionalnosti, a da je jedini Bošnjak koji je s njima dolazio na uređenje spomen-obilježja Šeja poznatog Omera Keca. – Ne mogu ljudi biti politički interes, ljudi su žrtve, bilo da su ubijeni ovdje ili u Srebrenici, genocid je i jedno i drugo. Kad smo ovo organizovali prvi put otišli smo u UBNOAR da kažemo da mještani Bosanske Bojne, sljedbenici antifašista, a ja sam jedan od tih, tu radimo i ako žele doći, da dođu. Išli smo u Mjesnu zajednicu Vrnograč, kazali smo da dolazimo na područje njihove mjesne zajednice i da bi oni mogli učestvovati u akciji. Niko se nije odazvao. Teška je podjela, a mi smo ovdje manjinski povratnici, kazao nam je Stanko Medić. Jedan stariji Vrnogračanin koji se sjeća tog događaja nam je kazao kako su ustaše iz Topuskog, te okolnih hrvatskih sela opkolile ovo područje i po šumama pohvatale sve radno sposobno i staro srpsko stanovništvo, doveli ih u zatvor u Vrnograč, a potom kasnije na spomenutom lokalitetu strijeljali i bacili u dvije ili tri ranije iskopane rupe. Strijeljani su rafalnom paljbom, a i on nam je potvrdio da su dvojica uspjela pobjeći. -Prije smo se družili, a danas je to zamijenjeno mržnjom, kazao nam je naš sagovornik. 
ANTRFILE: U Monografiji „Velika Kladuša kroz stoljeća“ ispod slike spomen-obilježja stoji slijedeći tekst: U šumici, nadomak pogona „Saniteks“ u Vrnograču nalazi se malo spomen-groblje s 2.000 nevinih ljudi, žena i djece srpskog naroda iz Bosanske Bojne, Gradine, Glinice, Crvarevca i drugih okolnih sela, koje su u augustu 1941. godine ubile ustaše. Ovo spomen-obilježje zajedničkim sredstvima su podigli narod velikokladuškog sreza i iseljenici iz ovog kraja – kolonizatori u Vojvodini, iz Ratkova kod Odžaka (ovo mjesto nazivaju i Bosanska Bojna 2) i Bačke Kule, 28. augusta 1955. godine. O događaju koji se desio u mjestu Poljice kod Vrnograča u Monografiji između ostalog piše: …Aprilski rat 1941. godine, koji, nažalost, nije bio herojska borba za odbranu slobode i domovine, pošto je bio kratkotrajan i obilježen izdajom i kapitulantskim odnosom, označio je i u ovom kraju početak jednog burnog razdoblja. Valjalo je žrtvama izboriti se za jedno ljudsko svitanje. Nije to bila obična borba za slobodu, borba protiv napadača, okupatora… Ugledni Muslimani Kladuščani tražili su od Venture (Viktor Baljak o.a.) časnu riječ da će omogućiti miran život njihovim do smrtnog straha zaplašenim komšijama. Baljak je, međutim, pogazio datu časnu riječ. I potoci krvi su, ubrzo nanovo potekli. Oko 5.000 Srba u Kladuši i nadomak nje, poubijano je 3., 4. i 5. augusta zločinačkim rukama ustaških zlikovaca, koje su predvodili poručnici Baljak i Ile Vidaković. Pod njihovim rukovodstvom izvršen je pokolj i u blizini Vrnograča… Esad ŠABANAGIĆ