SANSKI MOST….Brojni su Bosanci i Hercegovci, za vrijeme proteklog rata izbjegli u Švedsku, u protekle nepune tri decenije svojim radom i djelovanjem ostavili dubok trag u toj skandinavskoj zemlji. Jedan od takvih je i akademski slikar, Jusuf Suljanović (83) iz Sanskog Mosta, koji već godinama tamo uspješno stvara i izlaže. Ističe kako će uskoro obilježiti punih šezdeset godina plodonosnog rada, a o tome koliko je poštovan i cijenjen u sredini gdje živi, svjedoči i to da je prije nekoliko godina proglašen počasnim građaninom grada Lulea, u kojem obitava skupa sa suprugom. Inače, Suljanović je i član više udruženja slikara skandinavskih zemalja, kao i Kraljevskog udruženja likovnih umjetnika Švedske i prvi umjetnik s ovih prostora o čijem slikarskom opusu je objavljena monografija na švedskom jeziku. -To su velika priznanja za mene i moj stvaralački rad. Također, to smatram i velikim priznanjem za sve građane Bosne i i Hercegovine koji žive i rade u Švedskoj. I sami Švedi priznaju kako su naši ljudi svih nacionalnosti najbolje integrisana zajednica u njihovom društvu, kaže Suljanović. Prisjeća se kako je rođen u veoma siromašnoj porodici u selu Halilovića brdo, nadomak Sanskog Mosta, te da je odrastao skupa s četvoricom braće, a još kao dječak ostao je bez oca.

-Djetinjstvo sam proveo u izrazitom siromaštvu i shvatio sam da se, ukoliko hoću da postignem nešto u životu, moram posvetiti školi. Majka je bila nepismena i prosta žena, ali je sebe žrtvovala i izvela sve nas na pravi put, kaže Suljanović. Objašnjava kako je u rodnom gradu završio gimnaziju,  potom srednju grafičku školu u Zagrebu, te naposlijetku i studij slikarstva na Višoj pedagoškoj školi u Sarajevu. U svijet umjetnosti ušao je na velika vrata sa svojom slikom „Ljetna kafana“, koja je 1960. godine uvrštena u krug najuspješnijih radova u sklopu izložbe likovnih umjetnika Bosne i Hercegovine. Iako je u Sarajevu stekao sve uslove za umjetničku afirmaciju, odlučio se vratiti u Sanski Most, te je duže od trideset godina radio kao likovni pedagog u obrazovnim ustanovama. Dodaje kako je poput mnogih drugih građana s prostora bivše Jugoslavije, bježeći od vihora rata, došao u Švedsku, te se vrlo brzo afirmisao svojim umjetničkim radom.

-Valjalo je naučiti jezik, prihvatiti novu kulturu i običaje. Već nakon prvih izložbi koje sam imao, skrenuo sam pažnju ovdašnje kulturne javnosti, kaže ovaj vrsni slikar. Dodaje kako su najčešći motivi na njegovim slikama vezani za rodnu zemlju, te da se naročito proslavio svojim uljem na platnu. -Ja sam otišao iz Bosne, ali Bosna nikada nije iz mene. Zbog toga su elementi našeg folklora moja najčešća i najdraža inspiracija, dodaje Suljanović. U svojoj bogatoj karijeri imao je 40 samostalnih i preko 150 zajedničkih izložbi u mnogim državama, a za svoj rad višestruko je nagrađivan. S ponosom kaže kako su i drugi članovi njegove porodice doživjeli životnu i poslovnu afirmaciju u ovoj zemlji, a njegova kćerka Amna Ibrišagić je u dva mandata bila poslanik Švedske u Evropskom parlamentu.

-Zanimljivo je kako se naši ljudi odlično uklope u uređena društva i savršeno funkcionišu, a sami nismo u stanju da uredimo sopstveno društvo. To je stvar koja zahtjeva posebnu analizu, smatra Suljanović. Zbog komplikovane operacije na srcu i pandemije virusa korona, ovaj akademski slikar kaže kako u poslednje vrijeme tek ponekad crta akvarele manjih formata. -Na ekranu kompjutera povremeno pokazujem neke moje ranije slike, crteže, grafike, kolaže i novije radove irvasa i jelene lopatare mojim mnogobrojnim poštovaocima. Također, pišem priče uglavnom iz prijašnjeg života u našoj dragoj Bosni i sa suprugom šetam snijegom zavejanim putevima u ovim hladnim predjelima ispod sjevernog polarnog kruga, kaže Suljanović na kraju našeg razgovora. Zlatan ČEKIĆ