SANSKI MOST – Župa Uznesenja Blažene Djevice Marije u Sanskom Mostu samostalno djeluje već 134 godine i kao većina župa u Bosni i Hercegovini s godinama ima sve manje župljana. Od prijeratnih 1.656 vjernika, danas ima devedeset i dvoje od kojih tek četvero djece. Prilikom naše prethodne posjete, prije šest godina, u sanskoj župi je živjelo 168 župljana s desetero djece.
Fra Ivica Matić, župnik sanski, u Župu Uznesenja Blažene Djevice Marije u Sanskom Mostu došao je prije osam godina iz Bihaća, u kojem je obnašao dužnost župnika Župe Sv. Ante Padovanskog. Svake godine ima manji broj župljana koji su u potrazi za boljim životom napustili Sanski Most i odselili u Republiku Hrvatsku a i dalje u Kanadu, Nizozemsku, Ameriku, Novi Zeland. Oni bliži, iz Hrvatske uglavnom dođu, ostali rjeđe. -Od prije rata, od 1991. godine, kad je župa brojila 1.656 osoba, oni koji su bili koliko – toliko vjernici, imali su kontakta sa župom, danas su ovdje u župi svega devedeset i dvije osobe, uglavnom starije dobi. Četvero je djece. Župa živi, ne možemo reći da je mrtva. Ona živi. Do kad će živjeti, to ne ovisi samo od nas, nego i od onih koji su otišli iz ove župe. Dolaze svojim roditeljima, dolaze svojoj rodbini, tu. Dolaze na svoje imanje ali život ih je odnio negdje po Europi ili na druge kontinente. Hoće li se oni vratiti ovdje ili neće, to sad ne ovisi od nas nego od situacije kakve će biti, kaže fra Ivica Matić, župnik Župe Uznesenja Blažene Djevice Marije u Sanskom Mostu.
Oni koji su ovdje ostali, niti na pozive i molbe župnika, fra Ivice Matića, na žalost, nisu bili voljni stati pred objektiv naše kamere i s nama razgovarati o životu u ovoj župi. -Svatko ima svoj razlog zašto ne želi doći pred medije. Netko se stidi svoje izjave što nas je malo. Netko ne želi za to što iz bilo kojih razloga, vidjet će ga netko pa će onda netko drugi komentirati. Koji je pravi razlog, ne znam, veli fra Ivica. Prosjek starosti ove župe jesu moje godine. To je šezdesetak godina prosjek starosti župe, dodaje svećenik. Vjeronauk subotom u župnoj crkvi pohađa samo četvero djece a prije šest godina ih je bilo desetero. Kako se smanjio broj odraslih župljana tako i djece. U vrijeme snimanja ove priče, djeca su pohađala nastavu u školi. -Na žalost, samo je četvero djece. Bilo je još dvoje pa su oni odselili. Mlađa obitelj, ode vani raditi. Europa je sad takva da ona ne prima samo jednu osobu nego, skupa je, pa onda moraš imati ženu i djecu i povući ih jer na dva mjesta ne možeš živjeti i, na žalost, tako mlađi odlaze. Kako je organiziran vjerski život u vrijeme pandemije koronavirusa, upitali smo župnika. -Na žalost, koronavirus je, i od rata na ovamo, učinio svoje. Mi ne brojimo samo koronu sada, jer kada bi svi došli u crkvu, mi bi se mogli rasporediti da nitko nikome ne smeta, što se tiče toga. Rat je učinio svoje a ovo je samo još jedan dodatan teret za pojedine starije osobe. Povlače se u sebe. Jedan broj zbog starosti ne može doći u crkvu. I taj je broj od prilike ovdje oko dvadeset osoba na misama, kaže sanski župnik.
Na misu dolaze samo nedjeljom, jer radnim danima ne mogu zbog radnih obveza, dodaje i ističe kako sve ipak nije crno. -Ako bude negdje plodno tlo, doći će ljudi, kao što okupljaju pojedini veliki gradovi, kao što ekonomija privlači, ja vjerujem da i ovi naši tereni neće ostati pusti, da će se oni naseliti. Pustinja kada padne kiša, ona ozeleni, ocvjeta. Požar kad prođe, uništi sve ali iza toga opet nakon određenog vremena, proklija, nikne, raste i mislim da su ovi krajevi toliko lijepi, uzmite samo Unu, uzmite Sanu, prirodu. Bogom toliko dano ljepote da to neće ostati pusto, veli fra Ivica.
Sanski Most se može pohvaliti lijepim suživotom na kojem bi mu mnogi mogli pozavidjeti, kaže. -Najviše radnika u ovoj crkvi, nakon rata, radilo je muslimanske vjeroispovijesti. Oni su je, ustvari i napravili. Umjetnik koji je prije rata živio u Sani, on je nacrtao put križa. Oslikao crkvu, to je četrnaest postaja. On je pravoslavac a u njoj se mole katolici. Ne samo katolici, dođu ovdje i muslimani i pravoslavci na određene blagdane i to je ono što povezuje ljude. Svake godine održava se ponoćka, redovito, i ona je posjećena. Suživot u Sani je predivan, kaže fra Ivica. U Sanskom Mostu godinama djeluje i Odbor Međureligijskog vijeća Bosne i Hercegovine. -Gdje god možemo mi se sastajemo, družimo, pokazujemo. Ne samo ono službeno, nego bilo gdje u gradu, gdje god se vidimo, sastat ćemo se, pozdraviti, na bilo koji način, ako treba i zagrliti, iako je ova korona sada pa se moramo na daljinski, ali ono što povezuje ovaj grad jest upravo ona ljubav između ljudi, ispričao nam je fra Ivica Matić, župnik sanski.
Župa Uznesenja Blažene Djevice Marije u Sanskom Mostu datira još iz srednjeg vijeka. Župna crkva je razarana čak četiri puta a posljednji put u kolovozu 1995. kad je potpuno porušena a na poticaj tada bihaćkog župnika fra Ive Orlovca koji je ovdje došao, obnovljena odmah poslije Domovinskoga rata. Župa Sanski Most je nekad davno bila u sklopu velike Majdanske župe, nakon čega je podijeljena na Sasinu čija je župa pokrivala ovo područje. 1886. godine sjedište župe prelazi u Sanski Most i od tada već 134 godine samostalno djeluje i nosi ime Uznesenja Blažene Djevice Marije. Samir TULIĆ