Planina Šator smještena je u zapadnom dijelu Bosne i Hercegovine, između Grahova i Glamoča, i na neki način predstavlja među Livanjskog i Glamočkog polja, te obiluje izdašnim i brojnim ljepotama koje očaraju svakog ko bar jednom posjeti ovu čarobnu ljepoticu. Dobila je ime po piramidalnom obliku svojih vrhova, koji, kada se posmatraju iz daljine, liče na velike razapete šatore.
Šator je istinski mamac za sve ljubitelje prirode i planinarenja, prije svega zbog svoga dragulja, planinskog jezera koje se smjestilo na nadmorskoj visini od oko 1.500 metara i liči na veliko „gorsko oko“, pa ga u svako doba godine posjećuje veliki broj ljudi. Dužina jezera je blizu 300, široko je oko 150 metara, a njegova najveća dubina iznosi oko 8 metara. Okruženo je gorostasnim uzvišenjima, koja obiluju vidikovcima s kojih je posmatranje jezera nezaboravan ugođaj za oko i dušu. U bistroj, modrozelenoj boji jezera, ogledaju se litice Malog i Velikog Šatora i Babine grede, planinskih vrhova koje opkoljavaju jezero sa sjeverne, istočne i južne strane. Za vrijeme zime i niskih temperatura često je zaleđeno, a debljina ledenog pokrivača ponekad iznosi i do jednog metra, dok je opet, u ljetnim mjesecima voda u jezeru topla i ugodna za kupanje, što koriste brojni izletnici.
Zbog svoga krečnjačkog sastava, prostor oko jezera bogat je izvorima i vrelima koja se ulijevaju u njega, a najpoznatije je Bulino vrelo za koje se veže stara legenda. Prema njoj, živjela je nekada davno nesretna slijepa djevojka po imenu Bula koja je došla s namjerom da se utopi u jezeru. Slučajno se umila studenom vodom s obližnjeg izvora i odmah progledala, pa se za pomenuto vrelo vežu i narodna predanja o njegovim ljekovitim svojstvima. I za samo jezero vežu se narodne legende, a jedna kaže kako je nekada na tom mjestu živio bogataš koji je imao veliko stado ovaca. Njemu su dolazili brojni prosjaci i ljudi u nevolji da traže pomoć, a on je uvijek odbijao dati im mlijeka ili vune, pa ga je Bog kaznio tako što je mjesto gdje je živio jednostavno propalo u zemlju, a na tom lokalitetu je nastalo jezero, dok se bogataš pretvorio u medvjeda.
Inače, Šator je jedina planina u širem okruženju koja obiluje vodom, što je u prošlosti dovelo do razvoja intenzivnog stočarstva na njegovim pašnjacima. Nekada u prošlosti, padine Šatora bile su golema pasišta za brojna stada koja su dolazila čak iz Dalmacije, dok se danas na planini rijetsko može sresti pastir. Prema nekim podacima, na samoj planini se nalazi oko 350 izvora pitke vode, od kojih nastaje rijeka Unac, čiji put počinje nedaleko od jezera i traje sve do ušća u Unu.
Kada je riječ o planinarenju, Šator nije posebno zahtjevna planina, pa je uspon na njegov najveći vrh, čija je visina 1.873 metra, pogodan i za osobe koje nisu u nekoj naročitoj fizičkoj kondiciji. Za ovaj put treba izdvojiti oko sat vremena po strmom i krševitom terenu, koji je mjestimično obrastao planinskom smrekom i skliskom travom koja otežava penjanje. Nekoliko stotina metara ispod samog vrha javlja se teško prohodna klekovina, pa se svima preporučuje korištenje već uhodanlih planinarskih staza i puteva. Sami vrh je obilježen gomilom kamenja i mramornim obeliskom, a s ovoga mjesta puca pogled na panoramu čitave zapadne Bosne, na planine Klekovaču, Lunjevaču, Javor i Srneticu s istočne strane, dok se na zapadnom obzorju nadvisuju planinski vijenci Dinare, Vitoroga, Cincara, Troglava i drugih planina. Zanimljivo je kako se za lijepog vremena ponekada može vidjeti i Jadransko more.
Prebogat biljni i životinjski svijet obitava na Šatoru, na njegovim padinama mogu se pronaći i tako rijetke biljke kao što su lincura i runolist, dok u šumama žive razne vrste divljih životinja, a desi se da zaluta i medvjed. Sve na ovoj bajkovitoj planini ima svoju dugu istoriju, korijene u tradiciji i trag u sjećanjima. Čari Šatora je teško opisati riječima ili snimiti kamerom, već ga jednostavno treba proći, vidjeti i osjetiti. Ko jednom posjeti ovu planinu ljepoticu, sasvim izvjesno će joj se ponovo vratiti, a put mu neće biti ni dug ni naporan. Zlatan ČEKIĆ
