Njegujući „Kulturu sjećanja“ dvadesetak Kladuščana (od čega devet žena) u organizaciji Udruženja antifašista Velike Kladuše u subotu, 14. maja 2022. godine na poziv istih udruženja iz okruženja prisustvovali su obilježavanju 80-godišnjice proboja obruča na Petrovoj gori – njenom najvišem vrhu Petrovacu (507 m nadmorske visine).
Petrova gora po svom geografskom obliku najsličnija je trokutastoj formi koja je sa bližom okolinom omeđena putnim pravcima Maljevac-Krstinja-Vojnić-Vrgin most-Topusko-Staro selo-Katinovac-Crni potok-Gejkovac-Velika Kladuša, površine oko 200 hiljada km2. Konfiguracija Petrove gore sastoji se od nebrojeno brežuljaka, udolina, usječina,… sa najvišim vrhom Velikim Petrovacem. Južno od ovog vrha prema Velikoj Kladuši nadovezuju se veća brda Mali Petrovac, Magarčevac, Bublen,… Ovi nazivi su posebno poznati brojnim Kladuščanima starije dobi koji su se prije 1990-tih „drvarili“ iz Petrove gore! „Drvarenja“ u Petrovoj gori dobro se sjeća i jedna putnica, Izeta Dervišević (1965), o čemu je sve ispričala scenaristi filma koji se priprema o Petrovoj gori. Kaže da ima kuću u Ponikvama, nasuprot Crnog Potoka, i da su često odlazili traktorom na Magarčevac, Bublen i druga brda. Posebno se sjeća odlazaka na kupljenje kestena. Imala je svega četiri mjeseca kada je njen otac poginuo u šumi Orlova iza Starog sela obavljajući gradnju šumskih puteva i eksplotaciju drva!
Prije godine 1097. ime planine je bilo Gvozd, po željezu (gvožđe) koje se moglo tamo naći. Godine 1097. došlo je do bitke između mađarskog kralja Kolomana i hrvatskog kralja Petra Svačića, u kojoj je Svačić poginuo, a Hrvatska izgubila samostalnost za idućih 900 godina. Po poginulom kralju narod je planinu prozvao Petrova gora. Ova planina je poznata i po rudi barit koji se eksploatirao dugo po završetku Drugog svjetskog rata. Preko rijeke Gline, sa bosanske strane eksplotacijom barita bavilo se poznato kladuško preduzeće „Bosnabarit” o čemu nas snažno podsjeća natips na par parkirnih mjesta u „gradskoj jezgri” bajkovite Čaršije.
Najstariji putnik u autobuščiću „Murićtransa” bio je potpisnik ovog teksta (1946), a najmlađa Kladuščanka 1975-godište, stanovnica Vilinog križa prema Krstinji. Tokom ugodne vožnje žamor u autobusu se odnosio na pokupovane kuće u Maljevcu, Širokoj Rijeci, … a kad smo prevalili u Miholjsko kuplensku dolinu onda smo mogli čuti gdje je tko imao sklonište tokom izbjeglištva augusta 1995. godine. Čula se i jedna anegdota o rehmetli Kajti, neumornom antifašisti. Kad smo prolazili pored bivšeg skloništa rehmetli Kajte čula se priča kako je isti veoma lako i brzo zadrijemao tokom vožnje. Autor priče kaže: „Često je sa njim putovala supruga koja je morala stalno nešto pričati i tako zagovarati Kajtu da ne pridrijema. Jednom dok je ona otvorila flašu i malo popila vode, Kajto je zadrijemao i sletio u grabu“!
Od hotela Muljave do Velikog Petrovca putnicima sam održao kratak „čas historije” proboja, te da ćemo danas prisustvovati 80-godišnjici tog izuzetnog važnog događaja i za modernu povijest Velike Kladuše!
Ovaj prilog je prva stranica iz knjige „Svjedočanstva iz Petrove gore“ autora Rade Bulata (1920-2013). Knjigu je spasila „čistke“ iz knjižnice „Travno“ Jasna, sestra mog zeta Nikole, tako što ju je 26. maja 2008. poslala u Phoenix sa plaćenom poštarinom od 89,50 KN. Evo kako je na str 309/10 navedene knjige opisan proboj 14. maja 1942. godine:
Kamen temeljac za spomenik na Petrovcu položen je još 1946. godine, a gradnja započela i završila 1980/81. tako da je svečano otvorenje bilo 14. maja 1981. godine. Nisam uspio među oko 2.000 prisutnih posjetilaca 14. maja 2022. godine pronaći nijednu osoba koja je bila na svečanom otvorenju ovog gradioznog djela visokog 37 m na površini oko 50-tak hiljada m2. Autor spomenika je poznati hrvatski kipar Vojin Bakić (1915-1992). Na lokaciju Petrovac Kladuški antifašisti su došli među prvima, oko 11 sati. Po izlasku iz autobuščića, razvili smo dvije zastave, uzeli vijenac, postrojili se i krenuli preko platoa. Kad smo već bili dovoljno vidljivi za malobrojne goste zaorilo je pjesmu ženski glas: „Oj, Kozaro, joj o Kozaro naša gusta šumo,…“. Naravno, tv ekipe i ostali su nas pozdravljali aplaudiranjem, a mi smo svoju zastavu pozicionirali u razvijenoj formi na mjesto gdje su svi odlagali vijence za svačanost, slikali se i poklonili se zastavi Kladuških antifašista!
Tokom cijelokupnog vremena ceremonijala (12-14 sati) smjenjivale su se borbene partizanske pjesma uz pratnju brojnih posjetilaca svih uzarsta. Prvu delegaciju za postavljanje vijenaca Srpskog nacionalog vijeća predvodio je prof. dr. Milorad Pupovac, predsjednik Vijeća i zastupnik u Hrvatskom saboru. Najbrojniju delegaciju Kladuških antifašista predvodio je Fikret Kendić, predsjednik Udruženja. Poslije svečanog polaganja vijenaca na svečanoj bini redale su se folklorne, recitatorske, dramske,… grupe sa svojim prilozima. Veoma inspirativan, poučan, obavezajući,… dvadesetminutni govor održao je Milorad Pupovac. Suština se „vrtila“ oko riječi: pravda, jednakost, sloboda. Kako je cijelo spomen područje zbilja u veoma derutnom stanju, iz govora poslanika Pupovca koji je dio saborske većine, moglo se čuti riješenost da se podrže zahtjevi okolnih općina (Vojnića, Gvozda, Topuskog,…) koji se odnose na revitalizaciju spomen obilježja na cjelokupnom području Petrove gore.
Po završetku oficijelnog ceremonijala prisutni su se fokusirali u redove za čuveni partizanski grah čiji miris se širio cijelim platoom obasjanim vrućim sunčevim zrakama. Svježina koja je dopirala iz okolne šume doprinijela je stavrno ugodnom atmosferskom ambijentu kakav se samo poželjeti može. Bilo je ugodno i zabavno mjenjati pozicije na lokaciji, pratiti šaroliku raju kako se zabavlja, uživa u svečanosti, prepričava, dopričava, evocira,… sjećanja, uspomene,… Nabasao sam na jednog novinara iz Crne Gore sa kojim sam razmjenio adrese sa ciljem da pošaljem naznake nezaobilazne bibliografije o Petrovoj gori, posebno dijela koji se odnosi na Cazinsku krajinu, za potrebe scenarija njegovog budućeg filma.
Iza 14 sati ukrcali smo se svi na broju u svoj autobuščić i vijugavom cestom preko bregova i udolina šumovite Petrove gore napustili ovo povijesno važno mjesto. Većina je bila zadovoljna, sa prelijepim utiscima. Ipak sam ih podsjetio da među zbilja biranim partizanskim i rodoljubnim pjesmama koje smo slušali nisu čuli domoljubnu, onda sam izrecitovao strofu: Petrova mi gora mati/Suho lišće krevet moj; Iz nje idem svakog dana/U krvavi teški boj!
Ovaj svojevrsni treep protekao je na opće zadovoljstvo. Čak ni na graničnom prijelazu nismo dugo čekali. Najavljen je odlazak u Kumrovac za 21. maj. Cijena autobusne karte 35 KM/osobi. Tekst je završen uz užitak jagoda iz Srpca koje su se na otvorenom mogle kupiti (3 korpice za 10,00 KM)!
Udruženje antifašista Velike Kladuše veoma često „osvitla obraz“ ovoj malaksaloj lokalnoj zajednici. Nada ti se da će uskoro pokrenuti malo ambicioznije poduhvate „kulture sječanja“, a posebno na revitalizaciji spomeničke zaostavštine? Pušem im u krila i nudim saradnju!
Budimo bolji ljudi, radimo za sebe i svoj zavičaj!
Velika Kladuša, 15.05.2022. ramoh45.07@hotmail.com